Djevojka sa krilima |✓

8.dio

Žao mi je zbog kašnjenja s poglavljem.
Nastavimo.... evo prigodne pjesme za ispriku(iako baš nisam neki Justin Bieber fan.)

Sjedili smo u tišini oko stola koji se nalazio u kuhinji. Shvatila sam da se nalazimo u nekakvoj drvenoj kolibi u šumi.

"Pa..." započela je crvenokosa "ja sam Mia!"

Ovo je neugodno... možda bi...

"Prestani joj čitati misli Angela" rekao mi je Liam. Samo sam zakolutala očima.

"Pa očito moram kad mi nitko ne govori ništa!" Rekla sam već lagano ljuta.

"Dobro onda. Što želiš znati? Inače ja sam Yay. Mijin brat." Rekao je i ispružio ruku.
Ja sam je nesugurno prihvatila.

"Au!!" Zaviknula sam opekovši se na njegovu ruku. On se samo počeo smijati.

"Hahahhahahah da si si vidjela facu!" Rekao je i primio se za trbuh. Svu su samo zakolutali očima.

"Ignoriraj ga. On je idiot." Rekla je druga cura za stolom. "Ja sam Emma."

"Eh.. drago mi je.. ali može li mi netko objasniti što se događa?" Upitala sam.

Wow. Ne sjećam se kad sam zadnji put bila toliko zbunjena.

"Eh.. naravno. Pitaj." Rekla je Emma.

"Može li mi netko isprva objasniti što je bilo ono što me napalo u onoj ulici?" Upitala sam na što su se zamrznuli.

"Liame, zar joj nisi..." Emma je započela ali ju je Liam prekinuo

"Jesam. Ali neznam kako..." počeo je ali ga je Jake prekinuo.

U glavu su mi nekontrolirano počele dolaziti njihove misli.

"Uh... ljudi" dozvala sam ih ali me nito usred njihove rasprave nije primjetio.

Glava me lagano počela boljeti.

Nije moguće.. Mislio sam d... kako su... što ako su... gladan sam... zle sile.. moci... koji je on... idiot glupi...

Ni uši mi nisu bile nešto bolje jer se ton njihove rasprave pojačao. Pokušala sam napraviti nešto poput mentalne kutije u glavi i maknuti glasove iz svoje glave ali nije išlo.

"Ali rekao si da možeš joj skroz ukloniti..."

"I jesam! Neznam kako se sjetila..."

"Pa pitaj je!"

"Što je imam pitati ako ni sama nezna što se doga..."

"ZAČEPITE VIŠE!" zavikala sam ustavši od svog mjesta. Osjetila sam kako mi oči polagano mjenjaju boju ali sam se koncentrirala da ostanu plave.

"Počnite već jednom objašnjavati što se događa!" Rekla sam i duboko udahnula.

Smiri se...

Što je... to je onaj glas od prije.

Makni njihove misli ali ne odjednom. Koncentriraj se na svaku pojedino i jednu po jednu ih makni u mentalnu kutiju...

Zatvorila sam oči i duboko udahnula. Upalilo je. Glasovi su prestali. Opet sam sjela  i prekrižila ruke.

"Tko je bio onaj čovjek koji me napao u ulici?" Upitala sam ali mirnije ovaj puta.

"Ono je bilo biće tame." Započela je Emma. "Oni su slični vampirima ali opet nisu isti. "

"Zar vampiri postoje?" Upitala sam.

"Ne ne postoje. Oni su sako legenda stvorena prema bićima tame. Oni se hrane ljudskom krvlju i ubijaju ljude i životinje. Oni što te napalo je bilo jedno od njih."

"Primjetila sam da je imao.. krila" rekla sam izjavu koja je zvučala više kao pitanje.

"Sva bića tame imaju krila. Ono što im je svima zajedničko jest to što svi imaju crna krila. I naravno tamne moći poput upravljanja sjenama i kontrole uma." Završila je Emma.

"A što ste vi?" Upitala sam i pogledom prešla preko svakog od njih.

"Mi također imamo neke .. sposobnosti. Mi svi pripadamo organizaciji koja se zove Sila svjetla. Mi se doslovno borimo protiv njih." Rekao je Yay.

"Koje sposobnosti imate?" Upitala sam znatiželjno.

Zar postoji još netko tko je poput mene?

"Da vidimo" započeo je Yay"ja kontroliram element zemlje. Moja sestra Mia komunicira preko misli te ima telekenizu. Jake ima element vatre, Emma ima zaštitno polje ili ti force field , dok Liam ima super snagu, brzinu, čitanje misli te može izbrisati sjećanja."

"A.." započela sam ali me Liam prekinuo.

"Sada si ti na redu za ispitivanje."

"Uredu. Pitaj." Rekla sam i prekrižila ruke preko prsa.

"Što si ti?"upitao me oštrim i hladnim glasom.

Okeyyyy.....

"Neznam" jednostavno sam odgovorila.

"Kako to misliš neznaš?" Upitao me sumnjivo "a što su ti roditelji?"

"Neznam ni to." Rekla sam tišim glasom.

"Psst.. Liam. Jesi ti siguran da joj nisi izbrisao krivi dio sjećanja" upitao ga je Yay na što ga je Liam udario po glavi.
Ja sam samo zakolutala očima.

"Kako to misliš neznaš?" Upitao me naglasivši riječ.

"Odrasla sam u sirotištu nakon što sam tamo bila ostavljena u košari na kojoj je bio papir sa mojim imenom." Objasnila sam na što sam dobila čudne poglede.

"Što?" Upitala sam.

"Ništa.. nego koje su tvoje moći?" Ovaj puta je upitala Mia

"Eh pa.. imam telekenizu, mogu čitati misli i kontroliram vjetar i struju."

Lol još nam samo netko s elementom vode fali. Lol

Netko je pomislio. Voda? Hm...

"Kada si otkrila da imaš krila?" Upitala me Emma.

"Neznam. Kada sam bila oko 12 godina stara.. mislim.." čudno.. zašto se ne mogu sjetiti?

"Je li to sve?" Upitala sam ih.

"Je. Zasada." Rekao je Liam ustavši se sa stola.

"Ugh.. dobro. Sad ako vam ne smeta idem ja opet u onu sobu malo odspavati. Sako me nemojte poet zaključati." Rekla sam na što sam čula da se Yay nasmijao.

Počela sam se ponovno penjati uz škripave stepenice i kada sam došla do sobe bacila sam se na krevet. Odjednom sam osjetila velik umor. Zatvorila sam oči i upustila se u zemlju snova.