Love or Revenge?- by JelenaaStyles #COMPLETED

Chapter 67 ~ Go away

Zateknem ga za radnim stolom, ispred laptopa sa pivskom flašom u ruci.

Okrene se prema meni kao usporeni snimak i shvatim da nije spavao cijelu noć kad ugledam ogromne podočnjake ispod njegovih očiju.

"Izgledaš grozno," saopštim mu, a on prevrne očima i protrlja sljepoočnice.

"Wow Niall. Baš imaš oko za zapažanje. Ne bih znao da mi nisi rekao." Sarkazam, sarkazam i još sarkazma.

Suzdržim se od smijeha.

"Jesi li došao da mi se rugaš ili mi trebaš reći nešto?" upita. "Jer ja imam prečeg posla," ispravi se. "Pune ruke posla kojem bih se rado vratio ako nemaš ništa protiv," pokaže rukom na laptop.

"Ali stvarno čovječe, izgledaš kao da te pregazio kamion," nastavim.

Još jedno prevrtanje očima s njegove strane popraćeno uzdahom. Krene reći nešto, ali ga pretknem.

"Ustvari dva," pokažem prstima.

On se namršti i sporo upita: "Šta dva?"
Inače sporo govori, ali ovo je najsporije do sad što sam čuo od njega. Izgleda da je baš mrtav umoran.

"Pa dva kamiona," kažem očiglednu stvar za mene.

On me samo nastavi gledati nekoliko sekundi, a zatim usporeno podigne pivo sa stola i otpije nekoliko gutljaja.

"I to da je jedan prešao, pa se vratio i onda te drugi još malo dokrajčio."

"Niall," smoreno izgovori. Iako se potrudi da zvuči opasno, ne pođe mu za rukom.

"Grozno. Žalim slučaj," naslonim ruku na srce.
Nastavim ga iritirati tako što se zezam na njegov račun.

"Niall prestani," sada mi kao odbrusi i okrene se prema svom laptopu samo da skrene pogled sa mog.

"A šta si ti, gospodine, radio noćas da je toliko važno, pa nisi oka sklopio?" znatiželjno ga upitam.

Ali njegov izraz lica mi pokaže da se moja znatiželja možda ovog puta mogla malo strpiti.
Bar dok se on naspava...

No prekasno.

Njegov izraz lica se iz umorenog pretvori u ljutit. "Jebena Rebecca, eto to se desilo ako baš hoćeš odmah da znaš!" ispljune njeno ime kao zmija otrov.

Au.

Ja se iznenadim, ali ne toliko koliko se šokiram. "Rebecca? Jesi li siguran? Zar je ona uopšte živa?" zbunjeno upitam i bacim šalu na stranu, sada već potpuno ozbiljan.

Harry skupi dlanove u šake. "Želiš li znati gdje sam zapravo bio noćas?" nakrivi glavu.

"Imam osjećaj da ćeš mi to i sam saopštiti," kažem. "Ali iskreno ne razumijem šta se dešava sa tobom. Trebao si sinoć biti sa Avery, pretpostavio sam da nisi dobro prošao, pa da si pio i zato izgledaš k'o govno."

Mrko me pogleda.

"Oprosti," kažem. "Ali nije mi jasno otkud sad odjednom Rebecca u toj priči? Da li vam je ona upropastila veče?"

Harry podigne ruku. "Niall, prestani brbljati, ionako me boli glava. Pusti me da objasnim, a da me ne prekidaš pitanjima. Možeš li to učiniti?"

Uzdahnem.

Teško.

"Naravno," razgibam ramena i pomjerim težinu sa jedne noge na drugu.

Možda i nije toliko teško.

Klimnem glavom u znak da mi počne pričati šta mu se desilo sinoć.

"Čekaj," brzo kažem, a on prekrsti ruke. "Siguran si da je Rebecca živa?" još jednom upitam, samo da se uvjerim da sam dobro čuo.