Arogantno savršenstvo #2

2. poglavlje

Prije 4 godine

Barbara Duncun je bila jedna od onih osoba koje su zračile optimizmom.

Kada je otišla od kuće na studije bila je puna nedoumica i nesigurnosti a danas kada je završavala fakultet shvatila je da je ostvarila mnogo više nego je očekivala.

Ponovo je pogledala svoj odraz u ogledalu i veselo se nasmješila.
Duga kestenjasta kosa joj je padala u laganim prirodnim kovrdžama, lice sa sasvim malo šminke i ljetna haljinica odavali su utisak kao da je mlađa barem tri godine.

Ali taj osmjeh na licu i sjaj u očima su bili mali detalji koji su njenu ljepotu činili još izražajnijom.

Napravila je jedan puni okret ispred ogledala na šta se njena lepršava haljinica malo podigla i ocrtala krug u zraku a zatim je pokupila tašnicu sa stola i izašla napolje.

Danas je čekao ručak sa porodicom i bila je srećna što će konačno da ih vidi, ali i uzbuđena jer ima reći mnogo važne vijesti.

Pitala se kakva će biti njihova reakcija, a onda je shvatila da će sigurno da je podrže u potpunosti.
Reakcija koju nije mogla procjeniti bila je ona njene sestre.

Tako razmišljajući stigla je do restorana, a onda je odmah sa vrata ugledala svoje roditelje.
Nije mogla da se suzdrži a da im ne pojuri u susret i snažno ih zagrli.

Toliko su joj nedostajali i vidjela im je u očima da je to osjećanje uzajamno, a onda je shvatila da neko nedostaje.
Njena sestra se nije ni ovaj put udostojila da se pojavi, pa se njen osmjeh na trenutke ugasio, a onda joj je opet dala neko opravdanje.

Drugi put, pojaviće se drugi put. - pomislila je.

Ono što ni ona, a ni njeni roditelji nisu primjetili, je da se jedna osoba ipak pojavila u tom restoranu sa šeširom širokog oboda, i sličnom haljinicom kao i ona, a onda je nedugo zatim okrenula leđa od te idilične porodice i izašla napolje.

Sadašnjost

-"Lažeš, ti mene lažeš, reci mi to !" - njena prijateljica je šokirano gledala u nju nakon što joj je Barbara ispričala o sebi jedini ali i najvažniji dio koji je prešutila.

-" Naravno da ne, to je istina."- odgovorila je smireno, ali se osjećala sasvim drugačije od toga.

-"Ja sam mislila da se takvo što događa samo u filmovima."- govorila je šokirano, a onda je osmotrila prijateljičino lice malo bolje.

Iako se trudila da pokaže da je to iza nje, vidjela je da situacija nije baš takva, jer logično to je i dalje mučilo.

-"Oh drugarice, pa kako se osjećaš ?" - uptiala je gledajući je direktno u oči.

Na šta je ova samo slegla u nemogućnosti da izgovori riječi, a onda konačno dopustila suzama da počnu padati.

Njena prijateljica je odmah reagovarla i privukla je Barbaru u zagrljaj, dajući joj vremena da to izbaci iz sebe dok je i ona sam pokušavala da tu priču posloži u svojoj glavi.

****

Lidija je sjedila na svom kauču i udobno zavaljena u svoj dvosjed sa činijom punom još vrućih kokica čekala početak filma.

Rijetko je imala te slobodne vikende i ovaj je odlučila da posveti samo i isključivo sebi kada se oglasilo zvono na vratima.

O ne, pa ljudi su zaista nehumani - pomislila je - Zašto mi niko ne da malo odmora?!

Ako se pravim da me nema kući možda odustane, ko god da je u pitanju.

Stezala je tople kokice i brzo ugasila ton na tv-u praveći se da večeras nije kući.

Ali zvono se ponovo oglasilo, a zatim je čula i taj glas koji bi prepoznala u svakom mogućem trenutku

"Auto ti je parkirano ispred, znam da si tu, otvori!

I znam da je večeras filmsko veče, miris kokica se provukao sve do ulaza da se čudim da više osoba ne stoji ovdje.

A i pametna moja doktorice, odaje te svjetlo TV-a kroz prozor, mogla si bar navući zastore ako se kriješ."

Lidija je već kod prve rečenice ustala spremna da mu otvori vrata, ali ga je pustila još malo da je nagovara, jer rijetko joj se tako zgodan muškarac nađe pred vratima u kasne sate.

Ponovo je popravila kosu, a zatim otvorila vrata i ugledala Dantea kako stoji ispred sa jednom rukom u džepu a drugom naslonjenom na okvir od vrata.

Izgledao je savršeno kao i svaki put, ali nažalost hemije između njih nije bilo.

Da, pokušala je, dala je sve od sebe da mu da do znanja da ga želi, ali on je od samog početka sa njom bio na čisto prijateljskom odnosu.

I možda bi ona i pokušala taj neki prvi korak da joj njena prijateljica nije pokazala na svom vjencanju šta je prava ljubav i pomogla joj da uvidi razliku između želje i požude, između potrebe i očaja, između ljubavi i obične privlačnosti.
Iz pogleda mladenaca se vidjela ljubav i svaki njihov pogled je otkrivao šta su to iskrena osjećanja.

I mada nije ništa bilo između njih prijateljski odnos koji su ostvarili je bio mnogo vredniji nego obična fizička privlačnost.
Jer realno koju to ženu ovaj muškarac ne bi privukao.

Prošao je pored nje, prethodno joj utisnuvši poljubac u obraz a zatim je kao da je u svojoj kući otišao u smjeru dnevnog boravka.
Osjetila je jaki miris alkohola pomješan sa snažnim smradom od cigareta, ali ga je ignorisala jer mu ovo nije bio prvi put.
Njenu kuću je iz nekog razloga smatrao utočištem i ponašao se kao da je njegova.

Kada je vidjela kako Bellinu kuću opsjedaju ljepotani nije mogla da se otme osjećaju ljubomore i želje sa se tako nešto dogodi i njoj i dogodilo se.

I prije nego je zatvorila ulazna vrata za njim znala je da je sjeo na njeno mjesto i uzeo njene kokice.

Može li kako ta želja da se povuče ?- pitala se dok ljutito išla da odbrani svoje voljene kokice od ovog prekrasnog ali pijanog idiota.

I da, baš kao i što je predpostavila našla ga je na njenom mjestu, sa njenim kokicama, uzimajući ni manje ni više njen daljinski kako bi pokrenuo film.

O, neće da može !!
Prišla je, i istrgnula mu kokice iz ruku a zatim rekla

-"To je moje."
Znala je da zvuči kao razmaženo derište ali nije je bilo briga.

Gledao je očima djeteta kome je upravo neka odvratna vještica istrgnula čokoladni kolač iz ruke, i zamalo se sažalila.
Naglasak na zamalo.

-"Pričaj gospodine, šta te muči."- rekla je gledajući ga, dok je još uvijek grleči svoje kokice sjedala pored njega.

-"To je duga priča."- rekao je tiho.

-"Kao što vidiš imam vremena." - rekla je Lidija kratko.

Dante je tiho uzdahnuo a onda se okrenuo ka njoj i rekao
-"Slomila mi je srce, a ja sam joj se osvetio zbog toga."

Oh -pomislila je Lidija-
Ovo će biti bolje od filmske večeri.

A zatim je zadobio njenu punu pažnju za priču koju je konačno odlučio da ispriča.