Arogantno savršenstvo #2

1. poglavlje

- Kako se samo usuđuje??!! - govorila je i ne pokušavajući da obuza svoj bjes, hodajući uzrujano gore-dole po sobi, i pogledom tražeći nešto što bi mogla da razbije u paramparčad.

Barbara je stigla u svoj stan vidno uzrujana, ali čak ni taj kipteći bjes u njoj nije mogao da joj oduzme ni malo od njenog dostojanstvenog držanja, elegancije i neopisive ljepote.

Čak se činila jos ljepša sa tim bjesnim sjajem u očima, rumenim obrazima i punim krvavo crvenim usnama koje je nervozno grizla.
Bila je naprosto očaravajuća.

Nije mogla da se smiri, ni nakon što je istrošila svu energiju i izbacila iz sebe sve otrovne riječi i pogrdne opise kojih se mogla da sjeti, nije je ništa na svijetu moglo da pripremi na ovo, ali baš ništa.

A onda, kao da je neko povukao kroz prostor i vrijeme, našla se u dobro poznatoj prostoriji, u toj užasnoj odjeći, u tijelu djevojke kakva je nekad bila.
Sva sjećanja su se vratila, i ona se sa uzdahom prisjetila kako je bolno bilo biti ono što je nekoć bila.

Roditi se kao bliznakinja, sa sestrom koja izgleda potpuno isto kao ti značilo je većini da imaš svoju srodnu dušu, zar ne?

Ali u Barbarinom slučaju to nije bilo tako.

Sličnost između nje i njene sestre je bila samo fizička, i tu se svaka sličnost završavala.

Bila je starija pet minuta a ponašala se kao da je starija pet godina.

Voljela je biti glavna i u centru pažnje, i odrastanje sa njom bilo je malo po malo učenje kako živjeti u nečijoj sjenci.

U svakom momentu i trenutku imala je cilj da bude ispred nje, i ako je to ikako moguće što drugačija od osobe koja fizički izgleda isto kao i ona.

Kada su se u srednjoj školi preselili u novi grad zbog očevog posla, ona je to iskoristila kako bi potpuno promjenila svoj izgled i strogo joj je zabranila da ikome govori da su bliznakinje, kao da je to bilo nešto što su mogle da sakriju.

Mada, fizički su prestale toliko da sliče, jer njena sestra Brianna je svoju tamno kestenjastu kosu ofarbala u crno, i skratila da joj je dopirala nešto malo ispod ramena, a predivne svijetlo zelene oči sakrila tamnim sočivima u boji.

Jaka šminka i provokativno oblačenje bili su i više nego dovoljni da sakriju svaku moguću sličnost između njih dvije.

Jer Barbara je nosila zatvoreniju i primjereniju odjeću za njene godine, naočale koje je zadobila zbog kasnonoćnog čitanja, i duga kestenjasta pletenica činili su skoro pa nemogućim da se sličnost između njih primjeti.

I tako su godine prolazile, Brianna je živjela potpuno drugačiji život od nje i kada su im se putevi razdvojili i Barbara otisla na koledž vjerovala je da je konačno počela da živi, ali se prevarila.
Jer baš kada je uspjela u svim svojim planovima pojavio se on, i unistio njenu savršeno izgrađenu budućnost kao kulu od karata.

Ponovo je osjetila neopisiv poriv da nešto razbije, ali je zvuk kucanja na vratima zaustavio u rušilačko-ubilačkim namjerama i iz misli joj istrgnuo sliku onoga što je nekada bila.

Prilazi vratima i otvara ih a onda se i protiv svoje volje nasmješi kada ugleda svoju nabolju prijateljicu.
Ipak je ona tu da joj popravi dan, ili bar u nekoj mjeri olakša sve ovo.

Pustila je da uđe i spremila se da joj konačno ispriča sve, ali baš sve detalje priče o kojoj nikada nikome nije bila spremna da priča.

Kada duhovi prošlosti ožive, red je i da se sa te prošlosti skloni prašina, jer predugo se skrivala od toga što je bilo.

Došlo je vrijeme da se konačno suoči sa tim.

****

Prije 20 godina