The Vampire Witch: New Age

Chapter 21

Žurnim koracima sam tražila Harryja gazeći svaku trunku ponosa koji sam dosada skupila otkako se onako ponio prema meni. Nevoljko sam uhvatila kvaku vrata i predomišljala hoću li ući unutra i reći mi što se događa ili ću poduzimati stvari na svoju ruku za što i ne bih rekla da je najbolja stvar u ovom trenutku. Srce je pumpalo vrelu krv, nabijalo je sve više i naposljetku mi je postalo neudobno vruće. Nevjerojatno što psiha može učiniti. Duboko sam uzdahnula i spustila glavu prema podu svrativši svoje oči na ne više tako bijele tenisice.

"Alex", protrnula sam čuvši njegov glas. Podigla sam pogled prema vratima koje su sada bila otvorena te je umjesto njih stajao Harry. Progutala sam slinu i započela: "Oprosti ako ti ovo nije dobar trenutak, ali imamo problem."

"Uvijek ga imamo, Alex", uzdahnuo je s očitim nagovještajem sarkazma.

"Elizabeth, mislim, moja bivša profesorica iz matematike, me posjetila jutros", započela sam isprepletavši prste.

"Uđi", pokazao je desnom rukom prema unutrašnjosti meni već dobro poznatog ureda u kojem je boravio dobar dio dana.

"Rekla je da...", u glavi sam pronalazila ili sam barem pokušavala pronaći prave riječi kojima bih opisala i rekla svaki detalj priče koju mi je ispričala Elizabeth. Želim da me se shvati ozbiljno i da poduzmemo nešto po tom pitanju čim prije. Nemam baš puno iskustva s ovime, nikada u svom životu nisam pokrenula nekakvu bitniju akciju, misli su mi bile raštrkane na sve strane i što je bilo najgore, bila sam uplašena da ću pogriješiti i da će netko zbog mojih pogrešaka ispaštati. A dobro svi znamo da su greške dio naših života. Pogotovo mojeg.

"Alex", prekinuo me neplanirano zbog čega mi je srce momentalno zatitralo u nadi da će reći nešto o onom čudnom danu kada mi je izrekao još čudnije riječi. Oblizala sam poskrivečki usne i pažljivo naćulila uši. Sigurno će sada reći kako nije mislio ono što je rekao, zar ne?

"Što?" glasom punim skrivenog uzbuđenja sam ga upitala. Lagano je otvorio usne te bih se mogla zakleti da sam mu u maslinastim očima mogla vidjeti vedar sjaj, no taj slatki mjehurić se rasplinuo iste sekunde kada je progovorio.

"Reci što si imala za reći." Izbacio me iz takta, ne mogu to poreći. Čak i kada bih htjela. Udahnula sam topao zrak i svratila svoj pogled počevši se šetati po prostoriji.

"Logor kojeg imaju ondje je užasan. Rade pokuse. Kojekakve mučne pokuse. Žele vidjeti gdje nam je granica. Žele ubiti Dianu tako da vide je li teorija o vještičjem inkubatoru točna."

"Molim?" očekivana reakcija je izletjela iz njega te sam se ponovno zaustavila jedva pola metra ispred njega.

"Elizabeth tvrdi da se širi priča u kojoj je moguće da je majka vještica mrtva, a dijete unutar maternice živo. Nikad prije nisam čula za tako nešto, ne mogu ni zamisliti tu situaciju, to je biološki nemoguće, mislim, dijete dobiva hranu i kisik putem krvi koju pumpa majčino srce, a ako je ona mrtva, mrtvo je i dijete, ne razumijem", ubrzano sam izrekla.

"Čuo sam za te priče kao mali. Ali se bome ne sjećam da se netko zamarao, svi smo ih jednostavno otpisali", odvratio je.

"Ubit će Dianu. Zbog mene", mučna spoznaja mi je polako dolazila.

"Nije zbog tebe", nisam sigurna koliko je zapravo zvučao uvjereno u te riječi.

"Kako nije? Kada je Fitz pronašao moj ruksak u svom kabinetu, pronašao je i njenu adresu u mom novčaniku. Namjerno je otišao tamo i odveo je. Da nisam napravila glupost, ovo se nikada ne bi ni dogodilo."

"Ako malo bolje porazmislimo, ja sam taj koji te uopće odveo u taj kabinet", usnice su mu zatitrale.

"Da, ali nisi ti koji mu je dao informacije. Ja sam. I nema za to opravdanja. Moramo se pokrenuti, Harry."