The Vampire Witch: New Age

Chapter 10

Nedjeljno jutro. Kažu da je tada Isus Krist uskrsnuo. Vidjet ćemo hoće li biti isti slučaj i s Jennifer. Bila sam bezvoljna. Ljuta. Žedna osvete i krvi, ali najviše tužna. Pojela sam zdjelu čokoladnih pahuljica i zaputila se u dvorac. Nakon što mi je Minea priopćila da u ovoj kućetini postoji skriven portal do dvorca, veoma sam se uzbudila. To je značilo da mogu stići do svih ostalih bez da potrošim minutu i benzina. Zašto mi to nije rekla ranije?

U prizemlju, iza stepenicu, nalazilo se ogledalo veličine manjeg zida. Tu se skrivao portal.

Za manje od minute, stajala sam u jednom od brojnih hodnika dvorca. Sve je ostalo isto uređeno, ništa se nije bitnije promijenilo. Koračala sam pažljivo osluškujući tuđe korake. Vjerojatno su pripadali stražarima. Skrenula sam lijevo i prepoznala u kojem se hodniku nalazim. Prvi kat. Moram pronaći Harryjevu radnu sobu. Zasigurno je već ondje. Uvijek se rano budi i uvijek je od ranog jutra na nogama. A jučer se saznalo da Jennifer nije jedina koja je bila napadnuta. Katastrofa. Apsolutna katastrofa.

Nakon pola minute hoda, prepoznala sam vrata te pokucala na njih. ''Da?'' oglasio se već dobro i predobro poznati glas. Ušla sam bez razmišljanja i zatekla Harryja i nekolicinu ljudi u poslovnoj odjeći kako prekidaju svoje rasprave. Zatekla sam se nespremnom i iznenađenom. Zaista nisam očekivala nikog ovako pomalo rano ujutro, ali opet, imamo jednu alarmantnu situaciju.

''Ovaj, nisam znala da imate nešto...oprosti, vratit ću se kasnije'', jedva sam uspjela nešto reći koliko sam se nelagodno osjećala. Prije negoli sam se okrenula, Harry je ustao i pošao za mnom.

''Ne, ne...ovo je Alexandra Compton i ona je jako dobro upućena u stvari'', predstavio me nakon što su dvije nepoznate žene i dva još manje poznata muškarca zaprepašteno buljili u mene.

''Compton? Ona koja je bila u zatvoru zbog napada na Lisbonicu?'' ne pamte me baš po dobrom, kako stvari stoje.

''Pa...to nije baš tako ispalo'', nervozno sam se nasmiješila i pokušala izgladiti napetu atmosferu. Svi posjetitelji su se okrenuli prema Harryju, čekajući znak da mogu nastaviti razgovor, koji je očito bio veoma bitan, preda mnom.

''U redu, gospodine Styles, o čemu smo maloprije pričali?'' crnokosa žena je upitala gladeći svoju sivu suknju dok je sjedila prekriženih nogu. Onako sam bezveze jedina stajala nasred prostorije osjećajući se kao da uopće ne pripadam ovdje i kao da bih trebala izletjeti van, po mišljenju Harryjevih prijatelja ili samo posjetitelja, kako god.

''O privremenom udruženju s Maxovima'', brzo je odgovorio nakon čega sam se zamalo ugušila vlastitom slinom.

''Što?'' namrštila sam obrve misleći da je ovo izvalio na neki sarkastičan način.

''Bila je to i naša reakcija'', ali, shvatila sam da je zaista bio ozbiljan kad sam čula komentar jednog muškarca koji je sjedio u tamnocrvenoj kožnoj skupocjenoj fotelji meni s lijeva.

''Poznaješ ih, Harry. Oni su sve ovo i zakuhali. Zašto bi nam pomogli?'' nisam mogla šutjeti, morala sam reći što mislim o tome iako sam znala da to možda i nije tako pametna ideja. Ono čega sam se zatim sjetila jest da mu se ne bih trebala obraćati s ''Harry'' pred ostalima, no jednostavno je izletjelo iz mene.

''Jer će i njima trebati pomoć, a vjerujem da će im trebati više nego nama'', odgovorio je kratko.

''Ma daj, znaju ti vragovi kako se izvući'', cinično sam rekla i preokrenula očima.

''Vi ste na ti?'' crnokosa žena se okrenula prema meni i podigla začuđeno obrve. Pa da, nije baš uobičajeno za nekog nebitnog u svijetu vještica da priča ležerno s nekim kao što je Harry, ali nikada nisam zapravo razmišljala na taj način o tome do sad.