Chapter 12

2.5K 218 22
                                    

''Bili živi pa vidjeli'', samouvjereno se nasmijao očito zabavljen mojim riječima te prošetao duž učionice vjerojatno iz puke dosade. Znala sam da je čekao neku vrstu reakcije na temu njegove pojave na BBC-u. Oči su mu žudjele za daljnjim govorom o tome jer je znao da će svaki spomen na progon vještica direktno pogoditi i mene.

''Profesore Fitz?'' Kyla je podigla ruku i glasno izgovorila njegovo ime. Svi smo se okrenuli prema njoj. Valjda neće izlajati da smo imali zadaću jer je, naravno, nemam.

''Imam pitanje u vezi vaše pojave na BBC-u'', ili zadaća ili to. Nije bilo druge opcije.

''Reci, Kyla'', sjeo je u prvu klupu jer tamo nikog nije ni bilo. Tko uopće voli prve klupe? Vjerojatno sjedenjem među nama pokušava postići neku povezanost sa svojim dragim učenicama.

''Je li ono istina u vezi s...vampirima?'' upitala je.

''O da, misliš da bi netko ozbiljan poput mene izrekao bilo kakvu laž što se toga tiče?'' refleksivno sam preokrenula oči slušajući njegova sranja.

''Ne, nego...bojim se. Kako da ih prepoznam? Kako da se obranimo? Kako da ih ubijemo?'' Da, još nam samo treba da se normalna škola i jedina normalna zgrada u koju idem regularno pretvori u neki krvavi kamp za treniranje protiv vampira i vještica i takozvanih čudovišta.

''Kyla, takva bića su svugdje oko nas. Ne bi vjerovala kad bih ti rekla koliko ih ima i koliko su nam blizu, zar ne, Alexandra?'' trznula sam se čuvši njegov glas kako izgovara sporo moje ime. Sva pažnja razreda je sada bila usmjerena na mene. Kakve to prljave igrice igra? Namrštila sam se i pokušala praviti kao da mi je sasvim svejedno jer nemam ni jednog razloga da se brinem. Osim što se zapravo priča o meni, a Fitz pokušava drugima dati naznake o mom drugom životu.

''Da, ali ne brini se. Ne vjerujem da će baš na tebe krenuti'', ležerno sam odmahnula rukom.

''Kako bi ti to mogla znati?'' Pravio se da je začuđen. Za sve je ovo trebalo dosta živaca, a to je jednostavno bilo više živaca nego što sam ih imala. Toliko sam razmišljala o svemu što bih mu mogla reći, o riječima kojim bih ga mogla spustiti da nisam ni shvatila koliko sam se uživjela u sve to.

''Gospodine Fitz, mislite li da je u redu mučiti djecu koja nisu ni svjesna što su?'' Iz čistog mira mi je izletjelo.

''Što?'' Podigao je obrve izgledajući ovaj puta zaista začuđeno. Vjerojatno nije mislio da imam njegove male prljave tajne pospremljene u rukavu.

''Prikazali ste video u kojem su djeca zatočena. Mislite li da je to u redu?'' u razredu je zavladao muk i svi moji vršnjaci su naćulili uši želeći znati kamo ovaj razgovor vodi.

''Pa...'', nije znao što reći.

''Mislite li da je u redu izgladnjivati dijete do te mjere da njegovi prirodni instinkti prevladaju i pokaže svoje moći? Mislite li da je to dijete krivo što ima takve gene?'' No, zato ja jesam znala. Prezirala sam i njega i njegovu samodopadnost i njegovo prokleto mišljenje da je bolji od sviju ostalih jer ruku na srce, nije. On nije čovjek, također, a ipak ima obraza se gurati tamo gdje mu nije mjesto.

''Ona su čudovišta'', prosiktao.

''Mislite li da je trogodišnje dijete svjesno svojih moći? Možda jedva zna imena svojih roditelja i tek počinje učiti o sebi kao osobi, a ne kao nekome čiji su roditelji pukim slučajem vještice? Jedva znaju obući hlače i odlaziti na kahlicu, kamoli se baviti magijom'', vadila sam argumente iz svog nepresušivog izvora. Mogla bih ovako do sutra. Mogla bih svakog u ovoj prostoriju uvjeriti da je Fitz gad od čovjeka.

''To dijete će jednog dana biti užasno čudovište koje će imati nadnaravne moći i užasno velike prednosti u životu, je li to u redu?''

''Ne, nije. Nije u redu od nekog da se ponaša kao Bog svojim moćima. Također nije u redu od nas, običnih ljudi da odlučujemo što je dobro, a što ne i tko zaslužuje živjeti, a tko ne. Čak i ako će to dijete postati užasno čudovište, sa svojih jedva tri godine, ono je samo dijete. Dijete podvrgnuto mučenju. Što vas to čini onda, profesore Fitz, pravednikom ili čudovištem?'' završila sam sva zažarena i uspuhana, ali veoma ponosna na sebe što sam rekla ono što mislim, što sam se izborila za one koji to zaslužuju, što sam pokazala drugima da nije tako dobar kao što tvrdi. Ako on mene misli uništiti, dobro. Ali trebao bi znati da ću ga drage volje i to jako lako povući dolje sa sobom.

The Vampire Witch: New AgeWhere stories live. Discover now