The Vampire Witch: New Age

Chapter 20

Sastanak je završio, ali tek se tada prava buka raširila salom. Nakon što su se stvari napokon sve razjasnile, olaknulo mi je, ali mi je isto tako trebalo nešto sati sna. Prelazeći dlanom svilenu i lagano prozirnu tkaninu crne bluze sam je pokušavala zagladiti i time sebi svratiti pažnju sa svih očiju koje su počivale na meni. Nisam bila naviknuta na tako veliku pažnju kakvu sam dobivala u tim dugačkim minutama te sam se nadala da mi lice nije oblijano rumenilom.

"Alexandra...! Mislim, gospođice Lisbon", vještac se zaletio do mene dok sam se pokušavala progurati do izlaza.

"Zovite me Alexandra", osmjehnula sam se pomalo umorno.

"Mislim da ćete biti odlični na svojoj poziciji", progovorio je mladog ožarenog lica i sjajnih tamnih očiju. Da, pretpostavljam da svi tako misle samo zato što znaju moj pravi identitet, do sada su mislili da sam neka vještičja neprijateljska buntovnica. Nisu me mogli vidjeti nacrtanu, a sada će me veličati. Zanimljivo kako se stvari brzo mijenjaju.

"Hvala", rekla sam kratko i odgurnula vrata od sebe. Ubrzo je sreća splasnula. Mislim da sam tek tada shvatila koliku sam odgovornost svalila na svoja leđa. Duboko sam uzdahnula srećući se s nasmijanim očima stražara koji su me još jučer poprijeko gledali, s pogledom punim prekora i upozorenja. Jesu li njihova odobravanja uistinu prava? Ili se samo pretvaraju kako bi pali u moju milost? Slegnula sam ramenima pa nastavila prolazeći kraj njih uzvrativši im malenim smiješkom. Sranje, ne smijem izgledati ovako pokunjeno i nesigurno. Ja sam Lisbonica. To je činjenica koju ne smijem zaboraviti. To je istina zbog koje sam izgubila glavu. Dobila sam priliku. Neću i ne smijem je prokockati. I sama znam što sam sve morala proći kako bih se dokazala, kako bih se uspjela izboriti u svijetu punim lešinara.

Ispravila sam se na vrijeme prije negoli sam vidjela iduće stražare, stražare koji su u tom momentu spremno otvarali glavna masivna vrata koja su bili najveći izlaz, a ujedno i ulaz u dvorac. Svjetlo dana sakriveno između bujnih oblaka me na tren iznenadilo s obzirom da je u hodniku bilo donekle nedovoljno osvjetljeno, ali su se modrozelene oči začas prilagodile. Ponovno sam gledala velikom bistrinom i oštrinom, samo što je očekivano prazno dvorište posuto ukrasnim bijelim i crnim kamenčićima bilo prepuno ljudi, vještica zapravo. Nisam ni znala je li uopće bilo moguće da se vijesti prošire u roku desetak minuta, ali drugog objašnjenja ne vidim. Nisu izgledali tužno i depresivno kao prije neki dan kada sam ih zadnji put vidjela, već su im izrazi lica bili puni nade i veselja i nekog entuzijazma koji su mi zajedno govorili da nisu ovdje zbog nekog prestrašnog događaja ili protesta. Bili su ovdje jer su vjerovali u mene. Ili su me barem željeli oraspoložiti tako da mi pokažu da me podržavaju. Barem sam se tako nadala.

"Zdravo", zastala sam i prekinula ugodnu i mirnu tišinu. Vjetar je nosio lagano lišće boje hrđe i poigravao se svime što nije bilo dovoljno teško i jako da se obrani i odupre.

Zakoraknula sam prema njima te su se iste sekunde ustrtarili, no ipak nisu ustuknuli unazad.

"Pretpostavljam da ste čuli vijesti", započela sam isprepletenih prstiju.

Nitko nije progovorio ni riječi, već su samo kimnuli glavama.

"Ne mogu obećati da ću biti najmudrija i da ću uvijek učiniti najbolju stvar, ali ću uvijek učiniti sve najbolje što je u mojoj moći da nam svima bude bolje. Ovo mi je još uvijek sve novo, nikada nisam odlučivala ni za koga drugog osim za samu sebe, ali mislim da si neću dozvoljavati greške. Naravno, greške kao greške, svi ih imamo, to je ipak ono što nas čini ljudima, njihova namjena je da nas pouče, nastojat ću naučiti prije same greške. Stvarno se nadam da vas neću razočarati." Izrekla sam srednje glasno dok su me šutke pomno promatrali od glave do pete. Ne želim ih razočarati, posebice samu sebe. Počela sam hodati prema njima i rukovati se sa svakim od njih, čak i s malom djecom koja su se činila posebice uzbuđeno. Zacviljela su od sreće kao da vide nekog svog omiljenog celebrityja umjesto 16-godišnje djevojke koja je nedavno izbačena iz škole. Nasmiješila sam se srdačno pitajući se djelujem im li poput vještičje Hannah Montane.