The Vampire Witch: New Age

Chapter 19

Uzbuđeno sam zurkala oko sebe s nadom da će me njihove reakcije zadovoljiti, no one su bile tako histerično smiješne da su odavno prešle granicu u kojoj sam bila zadovoljna otkrivanjem Amberine krinke. Ljuljala sam se u stolici na kotačiće dok se rasprava stoljeća dizala do neba. Pogledi su se svraćali čas na Amber, čas na mene. Malo je bilo osoba prisutnih kojima je situacija bila kristalno jasno, ali bila sam spremna na njeno raščišćavanje.

"Ovo je nečuveno!" dernjava se lomila salom.

"Ona, ona je imala nešto s time!" Amber je upirala prstom u mene te sam tada shvatila kako bih se trebala uozbiljiti kada pričamo u Amber jer poznavajući je, ona bi mogla pronaći način da se izvuče čak i kada je to za sve ostale prilično nemoguće.

"Vjerojatno se pitate zašto nikada nije otišla iz dvorca. Dvorac je nevidljiv svakome tko nije vještica ili vještac. Kada joj je Adrian pomogao da se dočepa vlasti...", glasno sam govorila jedva se uspjevši izboriti u toj galami.

"Duga priča, ljudi", Adrian je nevino podigao ruke u vis dok se njihao lijevo-desno u svojoj pokretnoj stolici.

"On joj je pomogao i posudio svoje moći da uđe unutra, no u međuvremenu, ta dva golupčića su imali gadnu svađu u kojoj je Amber otpilila jadnog sotonistu, ali se više nije usudila izaći van jer se ne bi mogla vratiti. Zašto? Jer ne bi mogla ni vidjeti gdje je dvorac", završila sam. Mogla sam čuti brojna ubrzana disanja i jaka kolanja krvi dok su im izrazi lica bili bijeli i užasnuti.

"Logični argument, moram priznati, ali ovo je...ovo je...", dosadna žena tamne kose i očiju odjevena u crno se ponovno javila dok se jasno vidjelo njeno očajno i brzo procesiranje najnovijih događaja.

"Čitav boravak ovdje je manipulirala vama kako bi izvukla vlastitu korist. Neka digne ruku kome je ona ikada pomogla, tko ju je vidio i čuo da se bavi ičime osim sobom...", rekla sam.

"Ti, Marina, jesi li je ikada vidjela kako koristi moći?" obratila sam se sluškinji koja je stajala besprijekorno mirno u kutku sale i čekala strpljivo.

"Ne." tiho je promrmljala i spustila glavu kao da se sama sebe srami što je morala tako odgovoriti u nekorist Lisbonice i kao da je tek tada shvatila da je doista živjela u jednoj golemoj zabludi.

"Je li ju je itko vidio kako koristi moći?" glas mi je odjekivao.

"Ne", u isti glas su prozborili nakon što su prekinuli tišinu.

"Volim diskreciju", Amber se usudila nešto reći.

"Kako je onda, k vragu, položila testove?" sumnje su mu obavile ton kojim je glasno upitao jedan od starijih vještaca.

"To bi bila moja krivica", Adrian je podigao dlan i priznao.

"Otkad je on na našoj strani?" pitanja su dolazila sa sviju strana. Znala sam da su svi zbunjeni trenutnom situacijom i da više ništa nije imalo smisla, ali ako nastavimo ovako, sastanak neće završiti do večeri.

"Lovci nas pokušavaju ubiti, nastavit ćemo s ratom čim njih istrijebimo, hvala", obrazložio je Adrian prije negoli sam uspjela otvoriti usne kako bih progovorila.

"Gledajte, on nam neće nauditi", dodala sam brzo.

"Zasada", nasmiješio se na što sam mu pogazila stopalo.

"Trebamo biti složni jer imamo ozbiljniji problem iznad naših glava", Harry je napokon izrekao nešto pametno. Svratila sam pogled prema njemu, bio je ozbiljan, ali ni približno onako kao kada je ugledala Adriana kraj mene.

"A ti?" netko je uperio prst u mene te sam se trgla iz svojih misli.

"Što sa mnom?" upitala sam.