OFFICE-2. sezona od Boss (Prijevod na hrvatski)

5

Bijela posteljina na krevetu bila je savršena. Okrenula sam se na leđa i pogledala van. Nasmijala sam se zbog prekrasnog jutra. Sunce je sijalo na nebu zbog čega sam pomislila da je već ljeto.

Čekaj....

Sunce.., nebo..

"Sranje,.. sranje,.. sranje."

Skočila sam sa kreveta i otrćala u kupaonicu kako bih se otuširala. Jebem ti, nemam vremena za to. Okrečući se, vratila sam se u svoju sobu i uzela neko donje rublje iz ormara uz sivu suknju i crvenu bluzu. Brzo sam se obukla i otrćala natrag u kupaonicu kako bih oprala zube.

"Dovraga." Frustrirano sam vrištala. Malo paste mi je uspjelo pasti na bluzu. Završila sam čišćenje zubi i otrćala natrag u sobu. Skinula sam crvenu bluzu i uzela prvu čistu iz ormara. Žutu. Obukla sam ju i našminkala se. Kako nisam imala vremena za doručak, uzela sam torbu i mobitel. Brzo zaključavajući stan, trćala sam po stepenicama u prometnu ulicu. Hvala Bogu da je brzo došao taxi.

"Do Styles tvornice, brzo." Rekla sam zatvarajući vrata.

"Gospođice nema-"

"Noella tvornice." Otpuhnula sam i vozač je kimnuo.

15 minuta kasnije bila sam ispred zgrade, trćeći unutra. Ušla sam u dizalo i otpuhnula.

Jebeno kasnim.

Ne 10 minuta, ne 30, ali 2 jebena sata.

Čudan osjećaj me preplavio kada su se vrata otvorila.

Brzo sam otišla u kancelariju i spustila torbu. Sjela sam i duboko uzdahnula. Nadam se da nije vidjeo da kasnim.

Uključila sam računalo i započela uobičajen posao.

Radila sam 10 minuta kada mi je telefon zazvonio. Progutala sam i javila se.

"D-da?" Glas mi je zadrhtao.

"Molim Vas dođite u moju kancelariju, gospođice White" njegov duboki glas poslao je drhtavicu niz moje tijelo.

"Da G. Styles." Progutala sam i odložila telefon.

Prilagodila sam svoju suknju i otišla u  njegovu kancelariju. Na putu tamo zapitkivala sam se da što ako me je vidio da sam zakasnila i ako je što bi učinio. Ne želim da se dere na mene ili da budem otpuštena.

Pokucala sam na njegova vrata i pričekala da kaže da mogu ući. Kada sam čula odgovor duboko sam uzdahnula i ušla unutra. Sjedio je za stolom i pisao nešto. Otišla sam dalje i samo stajala tamo dok je on i dalje pisao. Stajala sam oko 5 minuta dok konačno nije spustio pinkalu i pokazao mi da sjednem.

Tiho sam sjedila dok je on buljio u mene zbog čega mi je postalo neugodno. Drhtavica je prošla mojim tijelom zbog njegovog intenzivnog pogleda. Ali ono zbog čega sam se zabrinula je to što drhtavica nije bila zbog neugodnosti, bilo je nešto drugo, ali nisam točno sigurna što. Osjetila sam kako mi tijelo voli pažnju koju mi posvećuje. Činila me da se osjećam nekako... posebno, ali u isto vrijeme bila sam užasnuta što imam ovaj osjećaj.

Mislim da je to bilo držanje i duboke zelene oči - Kako je sjedio tamo, sa rukama prekriženim na prsima, naslonjen na crnu kožnu stolicu. Sa crnim odijelom i crnom košuljom na kojoj su bila otkopčana prva tri gumba otkrivajući dio njegove zlatne kože. Neuredne kovrče kroz koje je provukao svoje duge prste. Prsteni na njegovim prstima...

"Molim te reci mi zašto si kasnila?" Pitao je svojim uobičajenim dubokim, sporim glasom.

Sada sam se počela pitati hoću li još uvijek imati posao kada izađem iz ove kancelarije.