Prva Ljubav ❤ (ZAVRŠENA 📖🔚)

58.Pozivnica.

Lydija P.O.V.

~ Pozivamo Vas da svojim prisustvom uveličate naš dan. S toga, pozivamo Vas da zajedno s nama proslavite, te nazdravite za našu sreću u zajedničkom životu. Nadamo se da ćete se odazvati našem pozivu...

John
&
Maria.

...

Iznova i iznova čitam redke ispisane crnom tintom, na bijelom papiru, isprepletenom bijelom čipkom sa strana, a na poledjini slika mladenaca. Iznova i iznova, jedna po jedna suza klize niz moj obraza i kunem se više nemam snage da ih brišem.

Šta mu znači ovo? Zbog čega mi je poslao ovu pozivnicu? Želi još malo da uživa u mom bolu? Nije mu bilo dovoljno što me kidao godinama, i kad je znao i kad nije, pa sad želi, za kraj, da završi sa mnom, isto onako kako je i počeo? Želi da me ubije, ili samo da pored ljepog dana, učini ga sebi još ljepšim...

Šta da učinim? Da li da se pojavim na toj svadbi, ili ne?

...

Već danima sjedim zatvorena u kući, jedna sobica mi je postala sve. Kosa mi je podignuta u neku, razbarušenu pundju, koja strši na sve strane.

Lice blijedo, vjerovatno od istog zraka u kojem sjedim danima. Oko mene, prazne flaše obične vode, te mali milion papirića, od čokoladnih bombonica, koje su mi bila hrana prethodnih dana.

Kad sam vidjela u šta se pretvaram, i da nema smisla tako da provodim dane, odlučila sam da otipkam dobro poznati broj i pozovem Saru k sebi. Malo ko zna moju priču i pravu istinu o svemu s Johnom, s toga, niko me bolje od nje ne može shvatiti kad je to u pitanju.

...

Petak 22:18

Glasno zvono na vratima me tjera da ustanem iz udobnog kreveta, te otidjem da ih otvorim. Vjerovatno je to Sarah, s toga, onako u potkošulji i kratkom šorcu, ustajem i otvaram ih. Da, ona je.

Čim je ušla u stan, nisam mogla ne primijetiti kako s nekim odurnim izrazom lica promatra stanje u kakvom je sve, vjerovatno joj se gadi, ali šta mogu. Sjeda bez ikakvog komentara, pored sofe, na pod, te bez imalo ustručavanja podiže glavu prema meni:

"John je u pitanju, zar ne?"

Kako da slažem nekom ko me poznaje cijeli život? Najzad, nemam ni potrbe, zvala sam ju jer nemam s kim drugim da pričam o njemu, o osobi koju sam davno trebala prepustiti zaboravu.

Sjećam nasuprot nje, te glavu naslonjam na zid. Dubok uzdah se otima iz mojih grudi, a srce jako lupa.

"Sutra je taj dan... Sutra se ženi.. "

...

03:30.

Nakon par sati pričanja, jadanja, plakanja i smijanja, ispraćam Saru kući i odlazim u kupatilo, gdje sebi pripremam toplu kupku. Dobro će mi doći osvježenje, nakin ovih par teških dana, koji su evo iza mene.

Nogama ulazim u prostranu kadu, te se stapam s vodom, koja zrači mirisom lavande. Osjećam kako mi se tijelo opušta, konačno, lakše dišem. Sklapam svoje oči i po mislima preturam Sarine riječi i savjete u vezi toga da ne idem sutra.

Vjerovatno je u pravu, odlazak tamo mi ništa dobro ne može donijeti. Samo veću bol, tugu i crnilo. Odlučila sam, neću ići na to vjenčanje..

A tebi, Johne, sve najbolje.