Prva Ljubav ❤ (ZAVRŠENA 📖🔚)

49. poglavlje: Ponovni susret

Lydija P.O.V.

"Hajde Lydija, ne zezaj... Hajdemo u taj novi kafić... Zanima me kako je...", kao i obično Sara je bila uporna.

"Joj Saro, kako si naporna... Ne ide mi se...", zaista nisam imala volje nimalo.

"A kako ne ide... Hajde... Nećemo dugo... Popit ćemo samo piće s dečkima i idemo kući... Hajde, molim te...", preklinjala je.

"Dobro, ali nećemo dugo... I ako mi se ne svidi, tamo više nećemo ići, odmah da znaš...", zaprijetila sam joj.

"Dogovoreno!", Sara je uzbudjeno uskliknula i otrčala prema dečkima koji su nas čekali malo dalje...

...

"Benja, vi ste već bili unutra?", upitala sam ga.

"Jesmo...", odgovorio je Jack prije Benje...

"Cool je... Ja na sličnom mjestu još nisam bio... A kako se nalazi nekako u sredini izmedju naše škole i gimnazije, tako je ta raja najviše i prisutna...", dodao je Benja, a Jack je nastavio:

"Lydija, svidjet će ti se... A čut ćeš i muziku. Stari rock neprestano tuče..."

Ok, moram priznati, osoba sam koja više od ičega mrzi promjene. S toga, ovaj novi kafić, novi ambijent i ljudi, za mene to je neka vrsta promjene... Ali ipak, dečki su me uspjeli nagovoriti da mjesto i nije tako loše, pa sam im i vjerovala...

"Joj!", pljusnula se Sara rukom po glavi... "Pa zaboravila sam da Mirandi moram dati knjigu... Lydija, hoćeš poći sa mnom natrag, a vi momci sjednite... Mi ćemo brzo doći...", moljikavo je upitala.

"OK, može.. Ionako, nemam izbora...", pošla sam sa Sarom nazad.

U glavi sam vraćala Benjine riječi... O ambijentu i smještaju tog kafića, tog Kosmosa... Zbilja... U blizini je Gimnazija... Jako me zanimalo da li možda i John tu zalazi...

Sara je obavila što je trebala, tako da smo ubrzo krenule nazad. Sapirala mi je mozak s pričom o Benji... I dalje su se svadjali, a nisu mogli jedno bez drugog... Ne kontam... Jedno drugo stalno zafrkavaju, inate se i prkose, a vole se...

Polagano, stizale smo do kafića... Postojala su dva ulaza, prednji i stražnji... Ja i Sara smo se odlučile za stražnji, pošto nismo htjele samo tako ući po prvi put unutra i obrukati se... Ako se već zove stražnji, onda vjerovatno kad udjemo moći ćemo neprimjetno da razgledamo okolinu i da primjetimo mjesto gdje sjede Benja i Jack...

Do stražnjeg ulaza, vodio nas je putić izmedju dvije zgrade... Uski prolaz koji se pružao jako dugo do stražnjih vrata koja su se nalazile s druge strane zgrade...

Sara je išla prva... Kad je stigla do okuke na zidu, prvo je stala kao ukopana, a zatim brzo se vratila korak nazad i okrenula se prema meni..

"A, hajde nećemo ovuda ulaziti, hajde idemo na prednji, glavni ulaz..."

"Zašto sad to Saro?"

"Eto tako, hajde, hajmo...", uhvatila mi je ruku i počela me vući za sobom...

"Ma neću Saro, nema šanse... Hajde, upadaj na ova vrata... Tu ćemo biti manje primjetne...", zakoračila sam prema naprijed, dok me je Sara molila da se vratim... Hodala sam uskim prolazom i začula tihe glasove... Podigla sam glavu i ostala šokirana prizorom...

Pored vrata, na zidu je bila naslonjena djevojka, koju je sakrivala sjenka čovjeka... Iako mi je on bio okrenut ledjima, odmah sam ga prepoznala...
Bio je to John... Gledala sam ga kako ljubi i miluje djevojku koja je bila pripijena uz njegovo tijelo, a njene ruke su bile oko njegova vrata...

"Lydija, čekaj...", opet me trznuo Sarin glas... Ovaj put, i on ju je čuo...

Okrenuo je lice prema nama, a kad je njegov pogled dolutao do mog, istog momenta se odmaknuo od dotične djevojke... Nije mogao sakriti trzaj i svoje problijedjelo lice... Spustio je ruke s nje, a nakon par trenutaka, glavu je oborio prema zemlji...

U tih par sekundi, kao da mi se srušio cijeli svijet... Sve sam mogla očekivati, ali da ću ovako nešto vidjeti svojim očima, nikad...

Brzo sam otvorila vrata i uletjela unutra, a Sara za mnom... Na svu sreću, čim sam ušla vidjela sam vrata s natpisom toalet , te kao munja sam uletjela unutra.

Naslonila sam ruke na umivaonik i pustila vodu da teče... Na svu sreću, nikog unutra nije bilo, osim Sare koja je stojala iza mojih ledja.

Nisam više mogla... Suze su lile niz moje obraze... Nisam više mogla biti jaka, ne nakon ovoga... Povrijedilo me je... Da ga bar nisam svojim očima vidjela kako ljubi drugu...

Sara ga je vidjela, zato je htjela da se vratimo nazad... Da sam bar poslušala... Okrenula sam se prema njoj i bacila se u njen zagrljaj... Opet sam izdala samu sebe... Opet sam zaplakala zbog njega, a obećala sam sebi da više nikad neću...

Umila me hladnom vodom, te nakon što mi je presušila lice, stavila je na njega malo pudera kojeg je uvijek imala u svojoj torbi...

"Jesi dobro? Jesi sigurna da želiš ići tamo?", upitala me deseti put, sumnjičavo kao i prvi...

"Da Saro... Żelim... Idemo tamo, dečki nas čekaju... I da, o ovemo pred njima ni riječi!", zaprijetila sam joj prstom...

Izašle smo iz toaleta i brzo uočile dečke i stol za kojim sjede... Sjele smo pored njih... Konobar se brzo našao pored nas, te smo naručile piće...

Nisam imala mira, tako da je moj pogled lutao svud po prostoriji, tražeći neki poznati lik... Ali ništa... Nije ga bilo... Vjerovatno je još s njom vani...

Tek nakon nekog vremena, uočila sam jedan stol u ćošku i hrpu mladića za tim stolom. Gledala sam jednog po jednog, dok nam se nisu pogledi sreli. Sjedio je i on s njima, za tim stolom... Trnci su prošli kroz moje tijelo, a neka vatra počela je da razara moje grudi... Nje nije bilo tu... Pregledala sam pomno svu prostoriju, ali ništa...

Primijetila sam da se njegovo društvo polagano diže od stola i da kreću. Krajiškom oka gledala sam njega, i pratila njegove pokrete. Izvadio je novac s kojim je platio piće, a zatim stavio novčanik nazad u džep... Isto je to uradio sa mobilnim i sa kutijom cigareta... Na ledja je bacio svoj ruksak i krenuo... Pratila sam njegove korake koji su ga vodili do našeg stola... Da, došao je i stao pored nas...

Rukovao se prvo sa Benjom i Jackom, a zatim je Sari pružio ruku. Pozdravila se s njim, ma da mislim da je umirala od želje da ga mlatne s nečim po glavi...

Nakon par trenutaka čula sam njegov grubi glas:

"Ćao Lydija...", vidjela sam njegovu ispruženu ruku.

Čini mi se da sam skupila svu snagu svijeta u tom trenutku da ne zaplačem i da ne izgubim glas. Podigla sam glavu visoko prema njemu, a na lice bacila ogroman osmijeh...

"Ćao!", uzvratila sam mu pozdrav, i prihvatila njegovu ruku.

Njegova nježna koža je u meni probudila sve i jednu uspomenu i sjećanje koje sam na njega imala...

Osmijehnuo mi se i protresao ruku, a nisam mogla da ne osjetom blagi stisak njegove ruke... Kao da je želio s tim reći koliko sam mu falila...

Nešto kratko je popričao s Benjom i ubrzo otišao. Na izlazu, pogledao me je još jednom, s nekim kajanjem u očima...

"Nisam vam rekao novost...", Benja je prozborio čim se je John malo udaljio od nas...

"Kakvu to?", Sara je odmah upitala...

"John više nije sam... Našao je sebi djevojku... Zajedno su već mjesec dana... Valjda je nešto ozbiljno..."