Prva Ljubav ❤ (ZAVRŠENA 📖🔚)

18. poglavlje: Stalo mu je!

Prolazili su dani, ništa novo u Lydijinom životu se nije dešavalo. I dalje je bila ista, tužna i šutljiva.

Najviše je vremena provodila sama, ne obazirući se na okolinu i ljude oko sebe. U školi je postala neaktivna, a profesori su primijetili njenu nezainteresiranost... Neki su je kažnjavali jedinicama, neki su se žalili razrednici na nju i njeno ponašanje, a neki, jednostavno, nisu obraćali pažnju.

Johna nije vidjela već danima. Pojma nije imala gdje je on, niti šta se s njim dešava. Sara joj je govorila kako je bolje da ga ne vidja, lakše će ga zaboraviti, ali njoj se činilo da je iz dana u dan, sve teže i gore...

...

Sjedila je na času historije, kad joj je Benja dobacio cedulju. Sarino oko je odmah graknulo, zanimalo ju je šta piše...

Pratila je pokrete profesorice, te kad je uočila idealnu priliku odmotala je ceduljicu, na kojoj je pisalo :

Razgovarao sam sinoć sa Johnom... O tebi... Mislim da trebaš neke stvari znati...

Osjetila je kako joj nešto steže grudi. Okrenula se prema Benji i rekla poslije nastave da će pričati, na što ju je ljutita profesorica pozvala da odgovori na pitanje koje je prethodno postavila razredu.

Kako Lydija nije imala pojma o čemu se je pričalo, rekla je da ne zna.

"Martin, ne samo da si neaktivna, još i ne pratiš što pričam! Dobila si jedinicu, tako da znaš!", te otvorila dnevnik da Lydiji upiše negativnu ocjenu.

"Ah, kako vidim nije ti ovo prva iz historije, vidim imaš još jednu", odbrusila je i upisala ocjenu.

Lydija ju je mrko gledala, ne progovarajući niti jednu jedinu riječ.

"Možeš napustiti čas!", povikala je iznervirana profesorica, pokazujući prstom na vrata učionice.

Lydija je uzela svoj ruksak sa stola, i krenula prema vratima.

"Bolje mi je i vani nego da gledam tebe i tu tvoju namrgodjenu facu", rekla je i zalupila vrata učionice.

Profesorica, kao i svi ostali su ostali zatečeni Lydijinim riječima.

Sara nije mogla vjerovati šta je upravo čula od svoje najbolje prijateljice.

Lydija P.O.V.

Sjela sam u kafeteriju i naručila pivo. Po prvi put u životu, do tad nikad nisam probala alkohol. Čekala sam Benju, morala sam saznati o čemu su on i John razgovarali.

Nakon pola sata, naišao je s Jackom i Sarom. Sjeli su pokraj mene, te počeli da me kritikuju. Nisam im odgovarala... Kad su završili, rekla sam im da idu, da moram s Benjom nasamo da popričam...

Sara i Jack su otišli.

"Rekao mi je razlog zbog čega si raskinula.", Benja je odmah započeo a pričom.

"Dobro, i?", naslonila sam se na naslonjač i ruke prekrstila na njedrima.

"Kako i, Lydija, nisi mu dala priliku da ti objasni."

"Pa kao da mi ima šta objasniti. Varao me i lagao cijelo ovo vrijeme!", frknula sam!

"Ne Lydija, to nije istina!"

"Benja, vidjela sam ga. Vidjela sam ga svojim očima kako ljubi drugu!"

"Znam to Lydija. Ali, to nije tako bilo. Ne znaš neke stvari..."

"Ej Benja, dovoljno ja znam. Znam da sam glupa što sam iznevjerila sebe i upustila se s njim u sve to!"

"Lydija, nije tako. Molim te, saslušaj me!"

"Benja, nemam ja šta da slušam.. Ja..."

"Prekini, dosta!!!!!", povikao je iz sveg glasa, tako da su se ljudi oko nas okrenuli, i gledali u pravcu našeg stola. Uhvatio me je za ruku i nastavio:

"Do vraga, što si tako tvrdoglava! Pusti me da ti kažem neke stvari. OK, vidjela si ga da se ljubi s njom, zapravo ne, vidjela si da ona ljubi njega!!! Nemaš pojma šta se je tu noć dešavalo! Nemaš pojma!"

Gledala sam ga zbunjeno...

"Čekaj, kako to misliš... Kako to misliš da je ona ljubila njega?"

Benja se je naslonio, te rukama protrljao lice. Ispričao mi je sve što je bilo tu noć.. Za Kim, za njeno dosadjivanje... Pa i to da ju je John odbijao...

"Da Lydija, zbog tebe! Zbog tebe ju je odbijao. I tu noć ju je odbio, ali eto ona je takva. Ne može prihvatiti, da nije s njim. Valjda ga voli, to ne znam. Ali znam jedno, Johnu je stalo do tebe. I to jako. Stalo mu je! A ti... Nisi ga htjela slušati! Htio je da ti objasni sve.. Zato je istrčao za tobom... A ti si ga odbijala... A on.. On je takav... Ne moli nikoga... Ja ga najbolje poznajem..."

Ostala sam bez riječi... Nisam mogla ništa reći. Pokušavala sam da složim slagalice u svojoj glavi.

"Ja sad moram da idem. Imam trening, ionako kasnim. A tii.. Čuvaj se, ok?", poljubio me je u obraz i krenuo...

"I da, još nešto...", rekao mi je gledajući me u oči...

"On mi je to rekao u povjerenju. Zato, ne znam šta ti planiraš uraditi, ali ne smiješ mu reći da sam ti rekao!
Ćao sad, vidimo se sutra!"

Gledala sam u daljini kako Benja odlazi... Gubila sam ga iz vida. Iz torbe sam izvadila novac, te platila naručeno piće. Laganim korakom sam krenula kući... Suze su mi klizile niz lice, a znatiželjni prolaznici su zurili u mene.

Bože, da li je moguće ovo što sam upravo čula?!