Prva Ljubav ❤ (ZAVRŠENA 📖🔚)

32. poglavlje: Htio sam...

John P.O.V.

Opet sam propustio priliku života, ili nisam? Možda nam se, jednostavno, ne da...

Stojala je tik ispred mene, umirao sam od želje da je zagrlim, da je pripijem uz svoje tijelo i tako osjetim otkucaje njenog srca..

Htio sam da rukama obgrlim njeno sitno tijelo, i da joj kažem da se ne boji, da sam ja opet tu i da više nikad i nikom neću dati da je povrijedi...

Htio sam spustiti svoje usne na njene, dati joj poljubac koji bi zapečatio našu ljubav...

Htio sam da joj toliko toga kažem.. Htio sam da vrisnem koliko je volim...

Htio sam, ali nisam...

Lydija P.O.V.

Kad sam čula njegov glas, zastala sam. Osjetila sam njegove korake kako mi se primačinju. Okrenula sam se i pogledala u njegove oči, koje su bile sjajne. Njegova ruka je dotakla moj obraz, na što je moje tijelo zadrhtalo.

Bože, ne znam zašto, ali u toj minuti sam osjetila kao da sam opet živa ... Nakon toliko mjeseci, osjetila sam da dišem, a da ne boli...

Gledala sam ga i htjela toliko toga da mu kažem, ali nisam mogla. Glas me je izdao, tako da nisam mogla niti jednu jedinu riječ da izustim. Grlo mi se steglo, a mogla sam i da čujem otkucaje svoga srca...

Želja u meni je bila ogromna, kako sam htjela da padnem u njegov zagrljaj i da osjetim njegove medne usne...

Gledala sam u njegove oči i imala osjećaj kako oboje mislimo na isto. Na tren, učinilo mi se kao da se nikad i nismo rastali, učinilo mi se da smo se vratili u one stare dane, dane prvih sastanaka kad smo oboje bili smotani, naivni i pomalo sramežljivi. U dane kada smo bili zaljubljeni...

Bože, bilo smo... Da li smo još? Je li zato sad tu, ispred mene, s nježnim pogledom i dodirom? Je li došao zbog toga što me voli? Je li me stvarno voli koliko i ja njega? Jedna po jedna misao mi je okupirala misli, borila sam se sa svojim mislima i sa onim što se oko mene dešavalo.

Osjetila sam jednu njegovu ruku na mojim ledjima, dok je drugom prešao preko moga obraza i zaustavio je na mom vratu. Primkanuo me sebi. Znala sam, to je to, usne će da nam se spoje...

"Johne!!!", neko je glasno povikao, na što sam se trgnula iz njegovih ruku.

Vitka plavuša je trčala prema nama, bila je sva u suzama. Bila je to Kim.

"Nemaš pojma šta se sad dogodilo!", suze su lile niz njeno lijepo lice.

Bacila se u njegov zagrljaj i čvrsto obuhvatila njegov vrat svojim rukama. Bože, kao da me neko opalio šamarčinom.

"Kim... Št.. Šta je bilo?", upitao ju je dok su mu ruke grlile njeno tijelo, a pogled mu je bio na mojim očima.

Lydija, šta radiš tu!? Sama sebe sam pitala.. Odlazi!!!! Tebi nije mjesto tu...

Okrenula sam se i produžila korak niz ulicu do škole. Potajno, nadala sam se da će me zaustaviti, povikati ili potrčati za mnom, ali ništa...

U pola puta sam se još jednom okrenula, nije ih bilo.

Otišao je s njom...