Prva Ljubav ❤ (ZAVRŠENA 📖🔚)

25. poglavlje: " DA "

Lydija P.O.V.

Sjedila sam u mračnom kutku svoje sobe i prisjećajući se Johnovih riječi, tiho sam jecala. Odjekivale su mi u glavi:

"Pa nisam ja stvar za pipkanje!"

"Za mene jesi!"

"Pa da, šta se čudiš? Šta misliš zbog čega sam te zvao da sidješ?

"Znaš, hvala ti... Ovo s tobom sve što se desilo mi je pomoglo da shvatim neke stvari..."

"Pa znaš... Ja... Mislio sam da ću s tobom moći zaboraviti jednu djevojku, ali nisam eto uspio. Ma da, dobra si mi zamjena bila to jedno vrijeme..."

~"Kakvu djevojku? O čemu pričaš?"

"Jednu koju sam volio. Zapravo, nikad nisam ni prestao. Ti si mi pomogla to da shvatim... Pa da... Ja nju volim!"

Koliko tuge se nakupilo oko moga srca. Koliko me samo povrijedio, ali uzalud, srce ga ne zaboravlja.

Razmišljala sam i o Adamu, i svim onim Sarinim riječima od maloprije. Znam da je bila u pravu. Znam da moram zaboraviti Johna.

Ne znam koliko je pametno da pokušam nešto s Adamom. Pa ja njega ne gledam na takav način i nekim drugim očima. Za mene je on samo dobar prijatelj...

Ko zna, možda se s vremenom zaljubim u njega? Postavljala sam sama sebi pitanja...

A John... On je vjerovatno s Kim... A i ako nije, možda je s tom nekom koju voli. Ima Sara pravo! On mene ne voli! Vrijeme je da i ja zaboravim njega.

Adam P.O.V.

Sinoć sam razgovarao s Benjom. Pričao je kratko Lydijom. Kako sam shvatio, rekla je razmisliti o nekim stvarima, pa eto, danas bi mi trebala kao dati neki odgovor.

Skoro cijelu noć nisam spavao. Došao sam evo u kafeteriju još jutros, ali nje još nema. Nema veze. Čekat ću ako je potrebno cijeli dan.

Sjedio sam za šankom, popio ne znam ni ja koliko već kafa i raznoraznih sokova. Bilo je podne.

Najednom, ugledao sam ju kako se približava vratima. Bila je sa starom družinom. Benja i Jack su mi prvi prišli, i pozdravili se. Ona i Sara su nešto šaputale, te su mi samo mahnule. Sjele su za stol, same.

Nas trojica smo stojali zajedno, te pričali, a moje oči su samo nju gledale... Nakon nekog vremena, prišla je Sara.

"Benja, Jack, idemo... A ti Adame, Lydija želi da s tobom razgovara... Čeka te za stolom."

Lydija P.O.V.

Ušle smo u kafeteriju, vidjela sam Adama za šankom. Dečki su mu prišli, a ja i Sara smo mu izdaleka mahnuli. Vukla me je prema sebi, i prijetila odbijem li ga, da ću imati posla s njom... Dogovorile smo se da oni idu, a da ću ja ostati da s njim porazgovaram.

Društvo je otišlo...

Prišao mi je lagano, dok je u ruci nosio dvije čaše limunade. Osmijeh mu je bio razvučen od uha do uha. Sjeo je pored mene. Dobrica prava.

"Nešto si danas posebno lijepa.", rekao je s vragolastim osmijehom na licu. Uvijek je znao da mi izmami osmijeh.

"Pa hvala!", nasmijala sam mu se, te oborila pogled.

"Ovaj... Benja mi je rekao da ćeš mi danas odgovoriti.. Ima li šanse s nama i to...", izvio je obrve u zrak.

"Pa da... Ja sam razmišljala i..."

"Čekaj!", prekinuo me... " Volio bih prvo nešto da ti kažem. Ja... Ovo malo vremena što smo se družili i to, mogu ti reći da sam te dovoljno upoznao i uvidio kakva si. I svidjaš mi se, od prvog momenta kad sam te vidio... Isto.. Znam, da ti vjerovatno ne osjećaš prema meni ništa, ali eto, ja bih volio da mi daš šansu, bar da ti dokažem koliko mi značiš..."

Bože, bio je tako sladak i uvjerljiv...

"Adame, prije svega, ja hoću da s tobom budem iskrena...", gledao me u oči...

"Ja... Ja sam prije tebe imala nekoga, nekog ko me je jako povrijedio. Ali i nekog ko mi je puno značio. S toga, ja ne znam mogu li s tobom biti, dok još nešto osjećam prema njemu...", osjetila sam da suze opet titraju u mojim očima.

"Lydija, kažeš da te povrijedio? On da je muško, nikad ne bi ništa učinio djevojci poput tebe!", uhvatio me je za ruku. " Kažeš, još nešto osjećaš prema njemu... A je li to nešto dovoljno da mu oprostiš i da se pomiriš s njim?"

Zbunjeno sam ga gledala...

"Ja.. Ne znam... Pa vjerovatno nije dovoljno. A i nećemo se pomiriti, desilo se previše stvari...", tužno sam rekla.

Prekinuo me je: " A, želiš li da ga zaboraviš?"

"Više od ičega na svijetu. Żelim da izbrišem svaku sliku, svako sjećanje na njega!", podigla sam pogled prema njemu, a imala sam osjećaj kako padam u veliki, tamni ponor.

" Lydija, pa ako je tako, onda daj šansu i meni i sebi. Ja ću ti pomoći. Uz mene ćeš ga zaboraviti..  Ne tražim od tebe da me odmah zavoliš. Samo, daj nam šansu.. Molim te Lydija...", bio je uporan.

Sklopila sam oči i još jednom sam se prisjetila svih lijepih trenutaka s Johnom... Odmah, u sjećanje su mi došli i svi loši trenuci, sve moje suze, bol, patnja, poniženje...

Pogledala sam ga, i primakla se u njegov zagrljaj. Osjetila sam njegove ruke kako me čvrsto grle.

"Molim te, pomozi mi da ga zaboravim! Molim te, dosta mi je ove patnje!", zajecala sam.

"Je li ovo znači da?", upitao je.

Potvrdno sam klimnula glavom, i spustila je na njegovo rame, dok je jedna suza skliznula niz moj obraz...

John P.O.V.

Sve ove dane proveo sam većinom, sam. Školu nisam propuštao, nisam ni smio, roditelji su mi uvijek po tom pitanju bili strogi, ali sam izbjegavao izlaske ... Najviše , jer nisam nju htio nigdje sresti.

Svakog dana počela je da fali više i više.. Toliko puta sam poželio da okrenem njen broj, ali nisam... Ne znam zašto.

Evo i noćas, isto mi je na pameti... Mobitel držim u ruci i razmišljam šta da joj kažem... Bolje ništa. To i nije neki način.

Ne mogu više... Ovo ne vodi nikud. Svjestan sam da sam prešao mjeru, inatio sam se i povrijedio je.. Znam da jesam. Ne znam sad šta da radim, kako da se iskupim...

Odlučio sam. Neću je zvati! Ne rješavaju se stvari na takav način. Sutra idem rano, u kafeteriju, tamo mora doći. Sutra ću da joj priznam sve. Sutra ću joj reći u oči da je sve laž, sve osim jednog... Moje ljubavi prema njoj!

Sutra će opet da bude samo moja, moja princeza!