27. poglavlje: Bori se!

1.7K 111 6
                                    



John P.O.V.

Probudio sam se kod Codyja u krevetu. Ništa mi nije bilo jasno. Pogledao sam oko sebe i vidio ga na terasi, naslonjenog na drvenoj ogradi, kako puši..

"Jutro!", rekao sam mu protežući ruke iznad sebe. Bio sam satran.

"Ooo, pa jutro, pjano jedan!", osmijehnuo se, pogledavši me preko ramena.

Stao sam pored njega, na što me odmah on ponudio cigaretama.
Pripalio sam jednu, te bacio pogled na grad.

"Ti odavde imaš divan pogled... Sve se vidi, baš je cool.", promrmljao sam, čisto eto da ne šutim, iako sam znao da me uskoro očekuje dosta govora.

"Pa što misliš što sam ovu baš sobu uzeo za svoju?", osmijeh mu se opet našao u lijevom kutku usana.

Očekivao sam da će me nešto upitati za noć prije, ali ništa... Takav je Cody. Nije napast, uvijek čovjeku da prostora i vremena.

"Zove se Lydija...", rekao sam otresajući pepeo cigarete. "Upoznao sam ju ljetos, sasvim slučajno. Ona je Benjina prijateljica iz razreda.", nasmiješim se kad se sjetim prvog susreta s njom.

"Na prvu, svidjela mi se... Najviše izgledom, ali kasnije, kad sam upoznao njen karakter, uvukla mi se pod kožu. Proveli smo ljeto zajedno i ne znam kako, ali zavolio sam tu djevojku..."

Nakon što sam mu ispričao sve što sam ovo vrijeme prošao s Lydijom, a i bez nje, Cody je konačno progovorio.

" Ne mogu da vjerujem, John Smith se zaljubio preko ušiju ...", zezao me...

"Daj prestani, ja ti ispričao duševne boli, a ti tako...", lupio sam ga šakom u rame.

"Brate, žene su ti takve. One lako nadju zamjenu... Ali mogu ti reći jedno..", zastao je na tren da pripali cigaretu, "Žena, ne mislim znači na sponzoruše ili kurve, znači prava žena, je s muškarcem pretežno iz dva
razloga...

Prvi je, jer je luda za njim sto posto i voli ga, a drugi je jer je taj što je taj koga voli ili neće ili slično, s toga nadje nekog da ga zaboravi s njim..."

Gledao sam ga začudjeno..

"Čekaj, ti hoćeš sad da mi kažeš da je ona s njim kako bi zaboravila mene???", ne shvatam ga baš najbolje.

"E brate, to sad ja baš i ne znam.. To bi ti trebao znati... Valjda znaš da li te je voljela ili nije, žene to pokažu, a mi muški to lako osjetimo...", slegne ramenima.

"Jeste, znam da me je voljela!", odgovorim u jednom dahu, jer znam da me je voljela. Znam da me još uvijek voli

"E, a de mi reci, i ti voliš nju, je li tako?"

Spustio sam pogled... A u sebi osjetio neku tugu...

"Volim brate, svim srcem!!", iskreno kažem.

"E onda ne kukaj tu, nego bori se za tu djevojku!! Ako je voliš, i ako ona voli tebe, šta čekaš??! Bori se! Ne daj je drugom, ne daj da te zaboravi...
Brate, zasrao si! Bio si glup, sad se i bori za nju!!!!

Prva Ljubav ❤ (ZAVRŠENA 📖🔚)Where stories live. Discover now