Dragi moji,
Mene je toliko stid išta da napišem, zaista. Ja nemam riječi kojima bi se izvinula za mjesec dana bez nastavka. Ne tražim od vas da me razumijete, jer sam stvarno pretjerala, ali škola... Nemam vremena za ništa, jednostavno iscrpi iz mene svaki dijelić motivacije za pisanjem. Preumorna sam kada dođem iz škole, preumorna od samog odlaska u školu, molim vas oprostite. Razlog zašto je ovaj nastavak tu jer sam prije par dana napokon dobila inspiracije i motivacije da napišem nešto. Nadam se da će vam se svidjeti, u prvi dio nisam uložila mnogo truda jer sam ga napisala već davno, ali je bilo premalo za nastavak, a već drugi dio nastavka je ta motivacija koju sam dobila.
Za što bolji ugođaj u drugom dijelu nastavka ja vam predlažem da pustite pjesmu u opisu i ako se završi dok ne pročitate, upalite opet samo da imate što bolji doživljaj. Trentak kada se Bethany i Harry susreću tada možete pustiti pjesmu ;)
Ljubimmm vas i bila bih presretna ako ostavite svoje mišljenje i svoje predivne komentare koje volim najviše na svijetu. Hvala vam! <33
"I'm not supposed to miss you, I'm not supposed to care." - Deborah Cox
Pokušavala je što više izbjegavati Selenu. Ljutnju bi u njoj budila sama pojava te plavuše, a kamo li njen glas i zapovijedi. Što se tiče njenog novog stana i okruženja, za divno čudo, bilo joj je dobro. Novi ljudi, novo mjesto. Dosta vremena je provodila sa Adamom, pa i sa njegovom bakom koju je smatrala dosta gotivnom ženicom.
"15.20$ Želite li još nešto? ." - iz misli je budi glas mlade djevojke, koja otkucava posljednju Bethany'inu namirnicu koju je kupila.
"Ne, hvala." - Brzo iz svoje torbe izvadi novac i plati robu, te napusti prodavnicu i u tom trenu zazvoni joj telefon. Bio je to Adam.
"Hej." - nasmiješeno odgovori. "Zdravo draga, da li mi se čini ili se stvarno osjeti usplahirenost u tvom glasu?"
"Ili." - oboje su se glasno nasmijali nakon njenog odgovora. "Znaš, mislim da mi nikada nećeš prestati biti zanimljiva."
"To ti misliš. Nego, kojim povodom me zoveš?" - skakutala je poput male curice.
"Hmm, poželio sam tvoj glas..." - zavodnički reče, nakon čega su se oboje slatko nasmijali. "Sada ozbiljno, mislio sam da izađemo večeras."
"Pa što se mene tiče... Čekaj, javim ti kasnije." - zastade, kada ugleda sebi jako poznato malo zeleno auto ispred vile Stylesa. Njena najbolja prijateljica je vozila takvo auto, ali nema šanse da je to njen automobil.
Brzo se potrčala i ušla u kuću. Duboko je udahnula kada je čula da je neko već u dnevnoj sobi. Oko Selene je stajala gomila kesa, na kojima su se nalazila imena poznatih modnih kuća. U jednoj je držala šampanjac, a u drugoj štiklu. Djevojci preko puta nje je nešto objašnjavala. Bethany je okrenula pogled ka gošći i ugledala sebi jako poznatu osobu, baš onako kako je i naslutila.
"Bethany!" - uskliknu Selena. "Dođi, pridruži nam se." - cinično se nasmijala, znala je da to Bethany neće ni pokušati. "Andrea?" - iznenađno je upitala.
"Zdravo, Beth." - zvučala je pomalo ironično, pomalo previše ljupko za osobu kakva je ona.
"Bethany, večeras si slobodna..." - doda Selena. "Jer nikoga neće biti kući, ne želim da mi nešto nestane kada se vratim." - nastavila je. "Ti stvarno ne znaš prestati." - Bethany ljutito reče, jer Selenine riječi su je vrijeđale. Selena jednostavno nije znala za granicu.
BINABASA MO ANG
I slept with my boss ~ h.s. (paused)
Fanfiction- Bosnian language - Bethany O'Dell živi bez uzbuđenja i za život zarađuje obavljajući manje, privremene poslove. To joj savršeno odogovara jer ta zgodna mlada djevojka mrzi svaku nepredvidivost. No sve se to mijenja spletom okolnosti, kada odlazi...
