Dragi moji, evo novi nastavak nešto kraći. Iskreno sam ponosna na priču i vi ste zaslužni za to i zato hvala vam od srca.
Volim vaše komentare i možete ostavljati usputne komentare.
Prošla su dva sata, a noć se nadvila nad zimskom idilom. Zvijezde su im bile jedino svjetlo, srećom snijeg je tamu činio manjom i mjesto je činio svjetlijim.
Spuštali su se, ali bilo je previše risikantno kretati se bez znanja kuda idete. Bethany je osjećala kako je glava puca od prevelikog pritiska koji je snašao.
Led je odlučio pogoršati njenu situaciju i napraviti joj još dodatne probleme.
Samo što je spustila svoje stopalo, osjetila je kako se njen skočni zglob izvrće, a ona uskoro snažno udara od tlo.
"Oh! Aji!" - uskliknula je kada se našla na tlu.
Harry se brzo okrenu ka njoj i ugledao je na tlu sa bolnim izrazom lica.
"Bethany!" - povika i brzo potrčao do nje. "Jesi dobro?"
Bethany je šutila, nakon par trenutaka tišine začulo se tiho cviljenje. Nije smijela podići glavu, nije željela da je Harry vidi, jer nije izdržala bol, i niz njene obraze spustile su se bolne suze.
Harry je zabrinuto gledao u nju. Nije znao šta da uradi. Ona se nije pomjerala niti pričala ali kada je začuo njeno tužno cviljenje, oko srca mu se steglo. Moja Bethany plače pomislio je. Brzo je podigao njenu glavu.
"Beth..." - tiho izusti, dok je brisao njenu suzu. "Nemoj plakati, ne mogu te gledati tako tužnu."
Brzo je rukavom obrisala svoje lice i krenula ustati. "Aj!" - pokušala se osloniti na desnu nogu, ali nije mogla.
"Čekaj! Ne možeš hodati." - uhvatio ju je ispod ramena, tako da se može osloniti na njega. "Sjednimo tu." - pokazao je na veliki komad drveta koji je mogao poslužiti kao klupa.
"Ne može gore od ovoga. Izgubljeni smo, a ja se već smrzavam, Harry šta ćemo dalje...?" - Bethany žalosno izusti. Dok je svoju desnu nogu držala ispruženom, jer svaki nagli pokret mogao je prouzrokovati veću štetu.
"Prvo, dođi." - privukao ju je k sebi i ruku pružio oko nje, kako bi joj bilo toplije. Bethany je naslonila glavu na njegove grudi i osjetila je njegovu toplinu.
"Harry, zašto s tobom sve izgleda tako lako?"
"Možda zato što i jeste. Beth, previše se brineš i sebi stvaraš pritisak." - Govorio je privijajući je jače uz sebe.
"Sjećaš se kad sam nazvao na kućni telefon, a ti si se javila i bila drska prema meni, jer sam bio kreten." - nasmijao se na samu pomisao tadašnje Bethany.
"Oh Bože, zar se sjećaš toga? Nemoj molim te." - postidila se na samu pomisao tog dana, ali uspio je izmamiti osmijeh na njeno lice.
Podigla je pogled ka njemu i zastala. Nije shvatala zašto je on drugačiji od ostalih u njenim očima. Uspravno je držao glavu i osmotrila je njegovu čvrstu čeljust i ozbiljan izraz lica. Voljela ga je posmatrati, bio joj je zanimljiv na neki čudan način.
Harry je primijetio da ga Bethany gleda, ali pokušavao je ne uzvratiti joj pogled. Nije izdržao, polako je spustio pogled ka njoj i njene oči su imale čudan sjaj, baš kao one noći kada ju je vozio kući.
Osjetila je njegov zadah, miris mentola, koji je opijao njene nosnice. Pažljivo je spustio ruku na njen vlažni obraz, strahujući da će ga odbiti, ali nije, prepustila se. Polako se približavao njenim usnama, i sastavio ih nakon par trenutaka.
Njene usne hladne i suhe, spojile se su njegovim toplim i mekanim.
Predali su se u potpunosti. Osjećala se sigurno u njegovim rukama. Pažljivo je ljubio njene hladne usnice, koje nisu mogle izdržati hladnoću.
YOU ARE READING
I slept with my boss ~ h.s. (paused)
Fanfiction- Bosnian language - Bethany O'Dell živi bez uzbuđenja i za život zarađuje obavljajući manje, privremene poslove. To joj savršeno odogovara jer ta zgodna mlada djevojka mrzi svaku nepredvidivost. No sve se to mijenja spletom okolnosti, kada odlazi...
