Prolazili su dani, a Bethany se sve više prilagođavala svojim novim navikama. Par dana nije ni išla na posao, jer nije bilo potrebe, pa je ostajala kući i odmarala. Provodila je vrijeme uživajući uz svoje omiljene serije, dok se pak njena prijateljica mučila sa ispitima koji su predostojali u tom mjesecu. No Bethany je odlučila izvesti Andreu malo van da ugleda svjetlost dana.
"Je li hladno ili mi se samo čini?" - Andrea skuplja svoju jaknu, dok joj kosu raznosi hladni vjetar.
"Vidi se da nisi izlazila jako dugo." - glasno se nasmijala, dok je Andrea lagano odgurnula od sebe. "Prestani."
Lišće je već polako mijenjalo svoju zelenu boju i svoje mjesto nalazilo na tlu. Ulice su izgledale mnogo ljepše, kao da je slikar uzeo svoju četkicu u ruke i počeo šarati. Crvena, žuta, smeđa. Djevojke su izgledale zanosnije, kada bi vjetar nosio njihove kose. Parovi su sjedili na klupama, u parkovima i uživali u čarima jesenskih dana i svojoj ljubavi.
"Zašto nemam dečka? Pogledaj ih kako se samo namjerno grle pred nama, kao da znaju da smo same..." - Andrea pokaza na par koji se smiješio jedno drugom i grlio.
"Iskreno, ne znam da li mi treba neko..." - Spuštajući svoje ruke u džepove, Bethany progovori.
"Šališ se? Jeste da mi laska to što sam ti ja dosta, ali ipak ne mogu te ja poljubiti, zagrliti, podiću u vis i zavrtjeti..." - slegnula je ramenima.
"Znam... ali nisam sigurna da big mogla opet sa Dlyan'om."
"Pa ne mora biti on, šta je sa Harry'em?" - oči je širom otvorila i nabacila hinjski osmijeh na lice, dok je gurkala Bethany.
"Jesi normalna. Pa on ima zaručnicu...a i da nema, ne bih ništa sa njim, zaista." - nekako je previše nesigurno izrekla ove posljednje riječi, na što se Andrea samo nasmijala, jer je znala da Bethany baš i nije sigurna u ono što govori.
Andrea je odlučila samo prošetati sa Bethany, te je napustiti, jer Bethany je imala sastanak sa Dylanom. Stoga, Andrea se pozdravila te krenula kući, dok je Bethany ostala sačekati Dylana, koji je uvijek kasnio, po običaju. Stajala je pored visokog stakla, skupe radnje odjeće. Pogledom je tražila smeđokosog dečka, neće li ga naposljetku ugledati, ali ono što je ugledala bilo je skroz neočekivano.
Dylan i Selena hodaju zajedno, smješeći se i razgovarajući, te kretajući se u smjeru gdje je stajala Bethany.
Bethany je stajala i gledala u nevjerici par koji joj se približavao.
"Hej, Beth." - uskliknuo je Dylan.
"Zdr-avo." - jedva progovori, i dalje buljeći u njih.
"Pa čekaj, moja Bethany je ta tvoja Bethany?" - Selena upita Dylana.
"Da. Otkuda se vi znate?" - Dylan upita. "Pa ona radi za mene." - Selena se široko nasmiješi, dok je Dylan pogledao u čudu.
"Čekaj, ja bih vas trebala pitati, odakle se vi znate? Jer, meni ovdje ništa nije jasno." - Bethany se namršti.
"Pa radili smo na jednom projektu zajedno." - Selena izusti. "Kako to? Dylan se ne bavi modelingom..." - nasmija se.
"Ustvari, bavim se. Povremeno imam takve ponude, s obzirom na moj izgled." - zagrizao je usnicu, nakon što je završio. I doista se moralo priznati da je izgledao neodoljivo i privlačno.
"Nisam znala Bethany da je Dylan dečko kojeg si mi spominjala..."
U tom trenutku Dylan je u nevjerici pogledao Bethany, dok se ona namrštila , duboko uzdišući, jer nije željela da on išta sazna o tome.
"No, Harry bi trebao uskoro doći po mene, pa vidimo se." - Selena se nasmiješi, a zatim i udalji se od Bethany i Dylana.
Okrenuli su se i počeli hodati u suprotnom smjeru. Nisu progovarali. Tišina je bila ta koja je govorila. Činilo im se da se ipak dosta toga promjenilo, da sada možda hodaju dvoje stranaca, sa zajedničkom prošlosti. Godine razdvojenosti učinile su svoje, promjenilo ih je vrijeme, postali su drugačiji ljudi.
YOU ARE READING
I slept with my boss ~ h.s. (paused)
Fanfiction- Bosnian language - Bethany O'Dell živi bez uzbuđenja i za život zarađuje obavljajući manje, privremene poslove. To joj savršeno odogovara jer ta zgodna mlada djevojka mrzi svaku nepredvidivost. No sve se to mijenja spletom okolnosti, kada odlazi...
