"Idem ja. Bok Selena." - povisila je ton neće li je čuti Selena, koja je bila na spratu u spavačoj sobi. "Doviđenja Joss." - uljudno pozdravi gospođu koja je ispraćala.
"Doviđenja mila." - zagrli je, prije nego što Bethany napusti kuću. Torbu je stavila oko ruke i kretala se ka izlazu. Zaustavilo ju je jako poznato crno auto.
"Bethany, drago mi je vidjeti te." - Harry se nasmiješi.
"Da..." - nije htjela reći da su joj nedostajale te svijetle oči i savršen osmijeh.
"Jesi dobro sada?" - upita je.
"Jesam. Sve je uredu, zaista."
"Drago mi je čuti to. Pa onda, vidimo se."
"Da. Vidimo se." - Bethany nesigurno doda, dok Harry podiže svoje zatemljeno staklo i nastavi svojim putem.
Vrijeme je bilo sve hladnije i hladnije. Nebo je češće bilo sive boje, nego plave. Lišće je već odavno napustilo grane, a ptice odletjele u toplije krajeve. Zavukla je svoje lice u svoj debeli šal, kako bi joj bilo toplije. Razmišljala je o svemu, i vjerovatno su njene misli bile jedina stvar koja ju je zapravo činila tužnom i ranjivom. Svaki trenutak proveden u samoći, tjerao ju je da misli o tome što se desilo i šta će se desiti, a nije željela misliti o svojoj prošlosti.
Kosu joj posljednji put tog dana nosi vjetar, dok ulazi u haustor svoje nove zgrade. Stigla je do svojih vrata, te izvadila ključ neće li otvoriti vrata.
"Hej, Beth." - ugledala je Adama kako sikazi niz stepenice. Visok, snažan, samouvjeren.
"Zdravo, Adam. Zar si čekao sve vrijeme da se vratim pa da me pozdraviš?" - prekrižila je ruke, dok joj je na licu stajao osmijeh.
"Naravno. Moj život se svodi na čekanje Bethany O'Dell." - nasmijali su se glasno. "Nego, gdje si to ti krenuo?" - upita Bethany.
"Idem do prodavnice. Baka Eliza je poželjela malo slatkiša, iako mislim da je doktor rekao da ih ne konzumira, ali šta ćeš ne možeš reći 'ne' bolesnoj starici." - slegnuo je ramenima.
"Sigurno je ponosna na tebe, kada si joj tako fin."
"Ne još uvijek u potpunosti, to će biti tek kada donesem jednu bočicu viskija." - Bethany je prasnula u smijeh, zamišljajući Elizu sa viskijem, ali onda se sjeti sebe nakon par čašica Martinija, pomisli bar Eliza nije spavala sa svojim šefom.
"Šta radiš kasnije?" - upita je Adam, prmičući joj se bliže. Sada je već mogla osjetiti njegov skupocjeni parfem.
"Hm, trebala bih ići u prodavnicu, da kupim par novih stvari za stan." - već se unervozila.
"Mislio sam da se malo družimo kasnije, ali nema veze." - razočarano je rekao.
"Pa možeš poći sa mnom, ako želiš. Dobro bi mi došao dodatni par ruku."
"Pa da. Trebao sam se ja prvi ponuditi, ali znaš kako je, ja imam poslugu da to uradi." - stao je na tren shvativši šta je zapravo rekao. "Oh Bože, Bethany izvini, nisam mislio..."
"Adam, ma nemoj se izvinjavati. Nema veze, zaista." - izustila je sa lažnim osmijehom. Osjećala se nekako šugavo. Nije bio Adam kriv jer je ona spremačica, možda je njena mama bila upravu. Možda i zaslužuju bolje, s obzirom na svoje obrazovanje i znanje.
"Uredu, malena. Svratim po tebe kada se vratim." - namignuo joj je i sjurio niz stepenice.
(...)
"Idemo večeras na večeru?" - Selena se nađe ispred Harrya, koji je pričao na telefon.
"Čekaj, Sel, vidiš da razgovaram na telefon." - sklonio je slušalicu dalje od uha, kako bi odgovorio Seleni.
"Hajde više. Razgovaraš sa tim čovjekom već sat vremena." - iznervirano će.
YOU ARE READING
I slept with my boss ~ h.s. (paused)
Fanfiction- Bosnian language - Bethany O'Dell živi bez uzbuđenja i za život zarađuje obavljajući manje, privremene poslove. To joj savršeno odogovara jer ta zgodna mlada djevojka mrzi svaku nepredvidivost. No sve se to mijenja spletom okolnosti, kada odlazi...
