Chapter 39

234 37 12
                                    

Everly's POV.

Izašla sam iz sobe u nameri da spremim neko jelo, jer sam umirala od gladi. Ne sećam se kada sam zadnji put jela, odkako sam napustila svoju kuću nema ko 24 sata da me tera da jedem, kao što je to mama radila. Ako nije ona, onda bi baka proveravala preko telefona kada sam jela zadnji put i..

Osetim vibraciju u džepu I shvatim da mi zvoni telefon. Okrenem se na desnu stranu I vidim Horana. Šta on radi ovde? Mislim da ću morati prvo da se javim.

Vratim se natrag u sobu I glavom kimnem Louisu I javim se.

Baka.

Baš u pravi trenutak.

"Hej, baba." Louis se zakikoće a ja uzvratim kikot. "Baba." Ponovim, kada shvatim da preko telefona čujem samo šuštanje.

"Angus!" preko slušalice začujem jedno 'tit' I baku kako doziva dedu. "Angus!" ovoga puta još glasnije.

"Šta je?" deda se oglasi I opet se začuje ono 'tit', 'tit', 'tit'.

"Kako da namestim ovo? Htela sam da pozovem Everly a ne znam kak.." prevrnem očima.

"Bako, na vezi sam." Nastane kratka tišina I nakon toga mi se baka prodere.

"Gde si?!" prevrnem očima ponovo.

"Dobila si me, nazvala si me, tu sam." Kako da objasnim starijoj ženi, koja ne zna da koristi telefon da je uspela da me dozove I da sam se javila?

"Oh, Ly, tu si." Ly. Odavno to nisam čula. Samo mama I baka su me zvale tako.

"Da, baba, tu sam." Prevrnem očima po stoti put sa smeškom na licu, kada vidim Louisa, koji umire od smeha.

"Kako si mi? Joanna mi je rekla da si se preselila kod dečka, baš lepo što konačno imaš dečka. Jel' kuva on nešto ili ti kuvaš? Da li ćeš se skoro venčati, Ly? Znaš koliko bi to baka želela, napravila bih ti ogromnu tortu I bila bih pol.."

"Ne, baba, neću se skoro venčati I ne.." namrštim se sa smeškom na licu. "Ne kuva."

"Ne kuva?!" dođavola, zašto mi je to trebalo? "Ti kuvaš, zar ne? kakav idiot, nemoj da mi dođeš kući pothranjena, jer ću naučiti tog balavca pameti." Glasno se nasmejem I pogledam prema Louisu, koji ne prestaje da se smeje.

"Jedem dovoljno, baba. Nisam pothranjena."

"A kako si?"

"Dobro sam, baba."

"Samo dobro?" udarim se po glavi.

"Odlično sam, baba."

"E to je onda dobro. A Jeremy?" odkud ona zna da je Jeremy sa mnom? Pitam se ko to I ne zna. Verovatno je naglasio celom svetu.

"Da, I on je dobro."

"Ah, ne pitam to."

"Da, baba, I on jede dovoljno." Ovakvi razgovori su ponekad znali da budu I naporni. Ali moja baba je bila osoba, koja je više marila za to da li si jeo nego jesi li živ uopšte I to je ponekad znalo da bude luckasto.

"Lepo. Nego, da te pita baba nešto. Jel bi ti meni dovela tog tvog dečka kod mene sutra? Preskočila sam nedeljni ručak, ali može biti ponedeljni, zar ne? da proćaskamo malo." To bi mogla da bude zanimljiva avantura. Louis I moja baba.

'nisi pojeo dovoljno, žgoljav si.'

'ne znaš da kuvaš, za smeće si.'

'ne teraš je da jede, za šamar si.'

'ne voliš Babine špagete, mrtav si.'

Ali, ko ne bi voleo Babine špagete? Čak ni Louis ne bi mogao da ih odbije.

FireproofWhere stories live. Discover now