57. "Zaboravi"

281 31 15
                                    

Opet sam zaboravila da isključim zvono telefona pred spavanje.
Ne mogu da provalim gde je, a previše sam pospana i lenja da podignem glavu sa jastuka.
Pošto me zvono potpuno izludelo, podigla sam se i počela da prevrćem posteljinu da bih našla fon.
Ispao je na pod, sreća pa imam tepih pored kreveta.
Nepoznat broj. Što ne volim kad mi jutra ovako počnu.
Okrećem taj broj...

"Halo?"
"Tara ti si? Andrea je."
"Andrea? Odkud ti?"
"Marco je van sebe, ne znam gde je otišao. Ako se pojavi kod tebe molim te mi javi!"
Ništa mi nije bilo jasno. Zašto predpostavlja da će Marco kod mene? Što je uopšte poludeo?
"Andrea ja tebe ništa ne razumem. Šta se dogadja? Jel Marco dobro?"
"Posvadjao se jutros sa roditeljima kada je svratio na doručak."
"Andrea izvini što moram ovo da te pitam ovako... Ali kakve to veze ima sa mnom?"
"Tara, ne znam šta imaš sa mojim bratom, ali poznato je da ste ti i Dušan u vezi. Naši roditelji su ljuti na njega što se vidja sa zauzetom devojkom."
Kako oni to za ime Boga miloga znaju znaju??
"Ne kapiram kako? Šta? Jel ti Marco rekao išta vezano za mene? Kako ti ili bilo ko uopšte znate da smo se videli?"
"Izašle su vaše slike."
Osećam kako mi koža gori.
"Kakve slike?"
"Papparazo fotke, vas dvoje ispred restorana kako se grlite..."
"O ne... Andrea javicu ti ako vidim Marca moram sad da prekinem-"
Nisam je ni pustila da započne rečenicu.

Ulazim na Safari i to je prva vest koja iskoči kad se udje na sportske portale.
"Afera" Mrzim tu reč.
Nisu se zadržali na našoj slici već su počeli da sklapaju priče kako su Dušanov i moj slučaj uzajamno povezani.
On vara mene ja varam njega.
Gade mi se mediji.
Zapravo su nas slučajno uočili. Na prvoj slici smo samo u pozadini. Vidi se da su hteli da slikaju Fedea i Lucy.
"Šta ću sad!?"

Opet telefon. Baciću ga u smeće zazvoni li još jednom...
"ŠTA TO TI DEVOJKO RADIŠ!?"
"Aleks... U govnima sam ogromnim."
"O da jesi!"
"Pre nego što počneš, izašli smo na prijateljsku večeru, nije se ništa desilo i ništa neće."
"Tara opet ti kažem, nisam ja ta kojoj treba da objašnjavaš... Dušan je besan od jutros. Ide po hotelu, nervozan, neprijatan... na treningu je bio očajan..."
"Znači video je..."
"Neko mi je rekao da je video još sinoć. Rekao je da će te zvati posle utakmice. Je li?"
"Jeste čuli smo se. Sve je tako lepo bilo. Rekla sam mu da ga volim i da želim da ponovo pokušamo..."
Sad me već sve stiglo... Počela sam da plačem.
"Neće to sad rešiti problem..."
"Znam!" Rekla sam idalje plačući u krevetu.
Neko je onda pozvonio na vrata.
"Budi na vezi."
Ustala sam i otišla do vrata. Otvaram ih i na vratima je naravno Marco.

"Šta sad ti hoćeš?"
"Mogu da udjem?"
Samo sam se pomerila u stranu.
"Aleks budi tu neće ovo dugo trajati."

Katar

Loš trening me još više živcira. Kako sam naivan bio sinoć. Kaže "volim te, vrati mi se" a izlazi sa ovim kretenom.
Šetam po hotelu i tražim Aleks, moram sa njom da pričam.

Torino

"Sedi, moram sa drugaricom da završim poziv. Imaš kafe i čaja u kuhinji pa se posluži."
Nastavila sam da pričam sa Aleks, tačnije ona je pričala i smirivala me a ja sam ćutala.

Katar

Eno je. Sedi u kafeu.

"Aleks imaš minut?"

Štrecnula se i naglo podigla pogled sa telefona.

Torino

Jel to Dušan!?
Brzo sam joj iskucala poruku da ne gasi poziv jer želim da čujem sve.
Dok sam se ja fokusirala na to, nisam obraćala pažnju šta Marco radi.
Otišao je da sipa kafu.

Katar

"Reci"

Torino

Slušala sam ga dok je pričao, nije besan, slomljen je.
Baš dok sam razmišljala da li da se oglasim i da odmah popričam sa njim, desilo se nešto toliko glupo a toliko u tom momentu nepotrebno.
Marco je dok je sipao kafu ispustio aparat i prolio po sebi. Jauknuo je i odmah skinuo majcu natopljenu kafom.
Od prepada sam se prodrala.
"Marco!"

Katar

"Šta se to čulo?"
Znam šta i koji glas sam čuo. Skontam da joj je telefon u krilu. Uzmem ga i ugledam prizor na koji mi se srce raspalo.
Vidim nju i njega koji je bez majce.
Pošto je i Aleks odreagovala na moj pokret uzimanja telefona, Tara je skontala da smo je čuli.

"Dušane nije tako kao što izgleda-"
"Zaboravi na onaj razgovor od sinoć."
Prekinuo sam vezu, bacio telefon na sto i ljutito otišao.

Torino

"Zaboravi razgovor od sinoc."
Prekinuo je poziv. Ruke mi se tresu. Marco idalje stoji iza mene, bez majce.
Pokušao je da me smiri tako što je stavio ruke na moja ramena.
"Nemoj." Sklonila sam mu ruke.
Sad hoću da budem sama i zato sam otišla u sobu i zatvorila vrata ostavivši Marca tu gde je stajao.

𝗕𝗜𝗟𝗜 𝗦𝗠𝗢 𝗠𝗟𝗔𝗗𝗜Where stories live. Discover now