3. "Upozorenje"

501 17 5
                                    

Nisam se čula ni sa kim od sinoć. Pitam se da li su Laki i Jelena saznali šta se desilo. Listala sam Instagram kad sam shvatila da je već pola 4. Za 45 minuta treba da sam na stadionu, kako bi se zagrejali dovoljno za utakmicu. Čujem ulazna vrata od stana. Izlazim iz sobe i srećem tatu kako se izuva. Idalje ne znam gde je bio sinoć.

"Ćao tata. Um jel bi mogao da me odbaciš do stadiona?"

"Kad?"

"Da krenemo za 15 minuta."

"Hoću. Jel to utakmica danas? Koliko bih voleo da mogu da ostanem da gledam. Moram Janu da vozim na engleski odmah posle."

"Pa dobro utakmica neće pre 5, stići ćeš."

"Upravu si. Ajde spremaj se čekam te."

Tata i ja smo uvek imali super odnos. Uvek se hvalio kako je njegova ćerka novi Ronaldinjo. U poslednje vreme on i mama imaju nekih problema, vrlo često ga nema kod kuće.

"Tata šta se dešava?"

"Šta?"

"Izmedju tebe i mame. Odrasla sam, možeš da mi kažeš."

"Ma ništa, prolazimo kroz težak period malo. Odem jer mi je lakše nego da se raspravljam sa njom. Ali ne brini. Nećemo vas dve opterećivati time. Sredićemo već to nas dvoje."

"Nadam se da hoćete."

"Sad brini ti o lopti i okviru gola u koji treba da udje. Nemoj da me izneveriš znaš da se hvalim svim sa tobom ."

"Hahahaha"

Utom smo stigli ispred stadiona.

"Ajde srećno, vidimo se posle."

Otišla sam u svlačionicu pored muške da se presvučem i odmah istrčala na teren. Dok smo završavali zagrevanje, na tribine su stigli Jelena i Šole, a malo posle njih i moj tata.
Svlačionice su iza tribina, ali da bi došli do zgrade morate preko parkinga.
Na parking je u tom momentu ušao zatamnjeni BMW a iz njega izašao čovek elegantno obučen.
Kasnije tik pred početak utakmice delegat za zapisničkim stolom je pričao sa njim na ivici terena. Nakon toga čovek je otišao u sam vrh tribina i gledao celu utakmicu. Valjda nije nečiji ćale koji bi bio u mogućnosti da namesti utakmicu.

Tekma je dobro prošla. Zadovoljna sam svojim igrom i mogu reći da sam imala dobru partiju. Nakon meča otišli smo kod Lakija da proslavimo.

"Nego Tara šta bi to sinoć?"

"Šta tačno?"

"Videli smo kako si odjurila. A Šole nam je rekao šta se pre toga desilo."

"Pa eto znaš sve."

"Lepo te pitam. Jel ti taj kreten uradio nešto?"

"Rekao si da je Šole sve objasnio, što me sad zamaraš pitanjima?"

"Ovaj ovde, Petar Šokić je bio pijan kao letva. Ja njemu ništa ne verujem! Uostalom oćemo i od tebe da čujemo."

"Ej to me vredja. Ali istina bio sam pijan. Nisi mene roknula ali sam se otreznio od tog udarca." Lupio je i svi smo se nasmejali.

"Dobro... u suštini... Šole me je doveo pričali smo sve top... Vlahović je počeo da sere iznervirao me-"

"Čekaj čekaj! Radi se o Vlahoviću? Dušanu Vlahoviću iz Partizana?"

"Da"

"Ti si reko da je neki nepoznat lik!" Laki se naljutio na Šoleta.

"Ne kapiram šta to menja?"

"Pa kako šta? Sad kad znamo ko je možemo kosti da mu slomimo! Ionako ne podnosim tog lika. I šta je onda bilo?"

"Spustila sam ga malo na zemlju, uneo mi se u facu, polio me pićem namerno i onda fljas! Vraćen na fabrička. Svakako... nećeš uhoditi nebitnog Vlahovića jer smo se popičkarali na žurci. Nebitni su, ne dajmo im na značaju."

𝗕𝗜𝗟𝗜 𝗦𝗠𝗢 𝗠𝗟𝗔𝗗𝗜Where stories live. Discover now