•28•

1.7K 75 0
                                    


"Kapiraš?", bledo me posmatra, ne govoreći ništa. Tačno sam znala da će ovo da se desi. Sve ono što je do malopre govorio, više ne znači ništa. Dopustila sam sebi da se samo na trenutak ponadam kako mu neće biti važno, kako će sve ovo opstati bez obzira na sve.

Nekako ustanem, iako jedva osećam tlo pod nogama. Možda onolike flaše votke ipak nisu bile dobra ideja.

"Ksjuh", jedva čujno izgovori, na šta zastanem. No ne mogu da se okrenem i pogledam ga. Ne bih podnela taj pogled.

"Reci mi da je u zatvoru", zatraži, pa nemo klimnem glavom, i dalje mu okrenuta leđima.

"Ksjuh, tako mi je žao. Nikad nisam ni pomislio na tako nešto", glas mu puca, ali ja još uvek ćutim. Dovoljno sam pričala poslednjih pola sata. Kako je to smešno. Toliko suza i boli tokom poslednjih godina, a cela priča stane u samo pola sata.

"Ne mogu da poverujem da si prošla kroz takav pakao", zbuni me to što mu u glasu začujem bol, ali suze već uveliko kvase moje lice. Već sam jednom prolazila kroz ovo, ali nije bilo ni približno ovako bolno.

"Ksjuh, molim te, pogledaj me", nekako skupim snage da mu ispunim molbu. Okrenem se ka njemu, no pogled je još uvek dole.

"Bez suza, molim te", ne stignem ni da shvatim šta se dešava, a već se nađem u njegovom zagrljaju. Osetim ogromno olakšanje, nakon što pomislim, kako možda ipak ima šanse za nas dvoje.

"Sad mi je sve jasno. Konstantna nesanica, panika kad god ti neko priđe ili udeli kompliment. Sve se uklapa", govori tiho, s rukama koje mi nežno mrse kosu, dok me čvrsto drži u zagrljaju.

"Meni nije jasno", privučem njegovu pažnju, pa me pogleda zbunjeno.

"Nije mi jasno zašto je s tobom sve drugačije", kažem iskreno. Tako dugo sam pokušavala da odgonetnem razlog, ali prosto ne shvatam.

"Ne znam, Ksjuh. Dugo sam se pitao isto. Spavao sam sa toliko devojaka, posle Sonjine smrti, i nikad nisam osetio ni trunku krivice.  A onda sam spavao s tobom i sve je bilo drugačije. Nisam uspeo da shvatim, pa sam u jednom trenutku i prestao da se pitam. Jedino što sam shvatio je da si ti moj lek. Drugo objašnjenje mi ne treba", sasvim se otvori, zbog čega se meni oči ponovo napune suzama.

"Kako si mogla uopšte da pomisliš da će ovo promeniti moje mišljenje o tebi? Zar zaista delujem kao takav kreten?", pogleda me upitno, dok rukama briše moje suze. 

"Dečku, s kojim sam bila u vezi kad se sve to desilo, je taj događaj promenio mišljenje. Ostavio me uz komentar da mu oštećena roba ne treba", posle toga me bilo strah bilo kome da kažem. Branila sam sebi da se vežem za nekoga, jer sam pretpostavljala da će se završiti na isti način.

"Njemu je mozak oštećen", Feđa ljuto prokomentariše, a ja kao kakva ludača počnem da se smejem, iako sam do malopre plakala.

"Al' ozbiljno, Ksjuh, ne možeš da slušaš komentare svakakvih kretena i da ih uzimaš za ozbiljno. Nije svestan šta je izgubio, kad je odlučio da tebe ostavi. Mada nije te ni bio vredan", uozbilji se, pomno me posmatrajući.

Pod uticajem njegovih reči i tog pogleda zacrvenim se, ne znajući kako da se ponašam. Nikad nisam bila u ovakvoj situaciji.

"I? Šta sad?", nervozno upitam, u želji da već jednom rešimo naš odnos.

"Ne znam. Ja te još uvek volim. Ali izbor je samo tvoj", srce mi preskoči od sreće, kad shvatim da se njegova osećanja nisu promenila.

"Da li želiš da pokušamo ponovo? Ali ovaj put za stvarno. Bez glupih tajni i skrivanja", pruži ruku ka meni, iščekujući moj odgovor.

"Naravno da želim. Mislila sam da ću se u potpunosti raspasti bez tebe", prihvatim njegovu ruku, kao da mi ceo život zavisi od toga, nespremna da ga ponovo izgubim.

"Ne puštam te više", izgovori uz blistav osmeh, pa spoji naše usne u dug poljubac, pun strasti.

Toliko mi je falio.

Feđa's pov

"Kako ja nisam znala za to?", Nikol teroriše Ilju, nakon što je čula da je on sve vreme znao za nas. Bilo me strah Ksenijine reakcije, kad shvati da sam mu sve rekao, ali nije ni obratila pažnju na to.

Zapravo sve vreme sedi s glavom naslonjenom na moje rame, uz ogroman osmeh. Pustili smo da stvar odspava i da se ona otrezni, pre nego što i definitivno počnemo ispočetka. A reći Ilji i Nikol je delovalo kao savršen početak.

"Nisam mogao da ti kažem. Tajna je tajna", slegne ramenima, uz izvinjenje što je ćutao.

Iako smo većinu detalja izneli pred njih, da bi njih dvoje, pogotovo Nikol, lakše sklopili celu sliku, neke stvari su ipak ostale naša tajna.

"Tako mi je drago zbog vas", Nikol nam se obrati uz ponosan osmeh, jer je ona prva koja je pomislila da bismo mogli da budemo dobri jedno za drugo.

I dok ja pričam s njima, odgovarajući na milion njihovih pitanja, Ksenija samo ćuti, u potpunosti naslonjena na mene.

Buđenje je bilo teško, ako uzmemo u obzir količine alkohola, koje je unela u sebe. Čak štaviše plašio sam se da se neće sećati ničeg i da ću morati sve da joj objašnjavam, ali za divno čudo samo se osmehnula kad me ugledala pored sebe, kao da se svega seća.

"Koje su to dobre vesti?", Filip dojuri do mene, dok ostalo troje idu polako. Lina nas posmatra uz osmeh, očito već sluteći o čemu je reč.

"Zajedno ste, zar ne?", upita nas uzbuđeno, pa klimnem glavom kroz smeh. Pretpostavljao sam da će to lepo prihvatiti, ali ne baš s ovoliko uzbuđenja.

"Znala sam da ti se sviđa, iako nisi želela da priznaš!", prokomentariše uz blistav osmeh, na šta Ksenija opet pocrveni.

"Opa, vidim da ste pričale o meni", zainteresujen se, ali Ksenija odmahne rukom kao da je u potpunosti nevažno.

"Onda kad smo išle zajedno u šoping, jutro posle naše večere, Lina je tražila od mene da priznam da mi se sviđaš. Da si samo čuo kako te tad nahvalila",  ispriča uz osmeh, a Lina jedva dočeka da je malo zeza.

"Pa jesam pogrešila?"

"Nisi. Bila si u pravu za sve", uputi mi pogled, zbog kog se topim, pa je ja pod novim naletom osećanja, poljubim ne obazirući se na klince oko nas.

Ilja je bio u pravu. Želim ponovo da se vežem i želim sve što vezivanje donosi, ali samo s njom.

𝑃𝑜𝑟𝑢š𝑒𝑛𝑒 𝐵𝑎𝑟𝑖𝑗𝑒𝑟𝑒 ✅Where stories live. Discover now