Jedan čudesan mačak 19: Žene, majke, kraljice

Brisa i Julian dovode Lili do malog "ludila", a Klara sada ima novu kuću

Brisa je dojila Aureliju, te joj rekla: Ja hranim svoju princezu, ništa ne radim kriminalno... Lili: Sada kad si rodila to, ne zanima me tko je otac, ni ništa, ja ću se brinuti za dijete, a ti ćeš nastaviti svoju baletnu karijeru i vraćaš se s mnom u Hrvatsku, i ti i tvoj brat... Brisa: Lili, ti misliš da sam ja ona Brisa otprije šest mjeseci s kojom ćeš ti upravljati kako ti se svidi, e pa nećeš ići... Brisa je nastavila govoriti: Pred tobom je nova Brisa koja sama donosi odluke i ovo se zove Aurelija... Lili: Ali ti voliš balet, kako ćeš živjeti bez toga, što znaš uopće o djeci, od čega i gdje ćeš živjeti, misliš da će te pustiti Willy i Maite zauvijek budeš tu?... Brisa: Kao prvo to je tvoj san da ja postanem balerina, a ne moj, a kako nažalost nisam mogla ići u srednju školu zbog silnih treninga i vježbanja, promijenila sam sport, pa ću se baviti umjetničkim klizanjem i na tome zarađivati, a kako ću ja odgajati svoju Aureliju mislim da je to moja briga, a ti se varaš kada misliš da sam Willy i Maite na teret, dapače mi nude da ostanem koliko god hoću, ali ja sam pronašla jedno zanimljivo pismo i zanimljiv ključ... Lili su sada oči ispale i počela je mucati: Ššššštttooo si našla?...  Brisa: Oporuku od bake i djede i ključ od kuće u koju ću se preseliti čim budem u mogućnosti... Lili: Nezahvalnice, ja sam te odgojila, a ti mi tako vraćaš... Brisa: A odgojanje se zove da ostanem na nivou trogodišnjeg djeteta, a ti mi nisi mama, moja mama je na nebu... Lili je bila na rubu sloma živaca, te je samo još rekla: Upropasti si i sebi i njoj {život}, a uz mene si mogla biti zvijezda, ne zanimaš me više, nemoj me više tražiti, idem po tvoga brata pa idem kući... Brisa: Hoću, hvala ti na tako lijepim željama i bez brige budi, da si zadnja na svijetu, ne bih te išla tražiti... Julian i Nikol su sada ušli u sobu, a Nikol je rekla: Brisa, kako ste danas?... Lili: Julian, opraštam ti sve, a sada se spremi i idemo... Julian: Ne idem ja nigdje s tobom više ikad, samo sam došao pozdraviti sestru i nećakinju, imam zakazano kod Santiaga za sat vremena, a onda idem na trening, ali ne nogometa, nego rukometa... Lili: Ovo je previše za mene, oboje ste promijenili sportove, isprao vam je mozak taj Klarin kolega, što još?.. Brisa: Nije nam isprao mozak, nego je ispravio štetu koju si ti napravila, a kako sam ja punoljetna već više od godinu dana, mogu se brinuti o bratu... Julian: Da, a dopusti da ti predstavim svoju curu... Lili(u nevjerici): Julian, svoju što?... Julian: Curu, a ona se zove Nikol Obrović... Nikol i Julian su se sada poljubili.. Lili: Ok, uprostite si živote, samo nemoj meni doći plakati na nekog vremena, zbogom... Brisa i Julian su rekli u isti glas: Ne brini se, nećemo... Lili je bijesno izašla iz Brisine sobe, te kada je vidjela Klaru kako stoji iza vrata, počela je vikati: Ti si kriva za ovo, upropastila si mi klince... Klara: A što sam ja to napravila?... Lili ju je samo bijesno pogledala i izašla van... Vani ju je dočekao neki plavokosi muškarac koji je bio prislonjen na drvo ispred kuće, te ju je pozdravio: (Bok ljepotice, kako se zoveš?)... Lili: (Lili, a ti?, hoćemo li na piće?, baš bi mi trebalo)... Muškarac: (Nikad ne odbijam damu, ja sam Angus, pa idemo mi na to piće)... Lili i Angus su ušli u taksi i uputili se u hotel gdje je Lili odsjela... A u kući je Klara čestitala i Brisi i Julianu kako su se postavili prema Lili, te je sada za kraj rekla: Sada mogu mirne duše otići iz ove kuće jer znam da sam napravila dobre ljude od vas... Nakon 4 sata: Sve su stvari bile u autu, čak i papigica Fifi i Aurora je bila u autu pored Filipa koji je sjeo uz nju... Samo je Klara još morala predati Brisi ključevi od njezinog smartića, te joj je rekla: Evo ti ključevi od tvoga auta, čuvaj mi Aureliju i vidimo se uskoro.. Brisa: Hvala ti, hoću, čuvat ću je, sretan put i sretno na prijemu... Klara: Hvala ti... Klara je sišla i ušla u auto i krenula prema zračnoj luci... Nakon 19 sati: Klara je sa kolicima u kojim je bila Aurora i Filip koji je hodao pored njih, došli su do Klarinog auta, te je ona vidjela neki papir ubačen u auto, te je zatim auto otvorila, te uzela papir i počela čitati: Ljubavi, dođi u... to je adresa preko puta moje bolnice... Nakon 2 sata: Klara je stigla na adresu gdje joj je Marko napisao na papir, te su se svi četvero iskrcali iz auta i krenuli prema vratima koja kada ih je Klara dotaknula, otvorila... Prvo što je ugledala, to je bio zlatni sat koji je dobila za vjenčani poklon od Ane Patricije, a kada su došli u dnevnu sobu, Marko je bio tu i viknuo: Iznenađenje!!!... Iz dnevne sobe je bio prelijep pogled na vrt u kojem je bio trampolin sa zaštitom... Klara: Ljubavi, što je ovo?... Marko: Naša nova kuća, ljubavi... Klara: Kako?, s kojim novcima?... Marko: S novcima od vjenčanja i Ane Patricije...  Klara: O Bože, imamo svoju kuću, zašto mi nisi rekao?... Marko: Htio sam da bude iznenađenje, a onaj ključ koji sam ti dao za godišnjicu braka je ključ od naše nove kuće... Klara: Pokaži me sobe... Marko ju je odveo do njihove sobe i pokazao na vrata gdje je prikucao zlatnu pločicu, a i na kvaku stavio natpis „Ne smetajte, želimo svoj mir“... Klara: Isuse, uzeo si zlatnu ploču, kako divno, a i naš natpis... Marko: I ne samo našu, i Aurorinu i Filipovu, nego kako ti se sviđa naša soba?... Klara: Krevet je super, a i ormar, idemo smjestiti Auroru u njenu sobu...  Marko: Ajmo... Aurorina je soba bila odmah pored njihove, a i Filipova odmah pored Aurorine.... Ušli su u Aurorinu sobu, sva je bila ružičasta i na zidu velika slika Trnoružice, a sada je Marko uzeo Auroru u naručje i stavio je na krevetić... Klara je upravo htjela zaustiti gdje je respirator, a onda je Marko otvorio jedan ormarić koji se i ne vidi i tu je bio respirator, te joj je Marko stavio maskicu na lice i poljubio je... A Marko je rekao: A sonda je tu lijevo... Filip je sada jedva čekao da mu Marko pokaže njegovu sobu, te su izašli iz Aurorine sobe i ušli napokon u Filipovu, te je Filip počeo oduševljeno skakati po krevetu... Soba mu je bila sva plava, a na zidu je bila velika slika princa Filipa kako se bori sa trnjem da bi došao do Aurore... Filip: Hvala ti tata, super mi je soba... Marko: Hoćeš li skakati?, odi na trampolin... Filip je odmah prestao skakati po krevetu i izuo cipele, otvorio staklenu stjenu i otrčao do trampolina i otvorio cifreslus i ušao u trampolin... Marko i Klara su izašli iz Filipove sobe, te je rekao: A ovo je dnevni boravak, blagaonica i kuhanja... Klara: Kuća i namještaj su prekrasni, ali ja ti nikada nisam kuhala, Lili je uvijek kuhala... Marko: Ne brini se, ja znam...  Klara: Super mi je što mi je bolnica preko puta... Marko: Ali nisi vidjela najbolji dio... Marko je uzeo neki daljinski i pritisnuo ga i preko puta se digao zid... Klara je pokrila usta i rekla: Imamo garažu... Marko: I to za dva auta... Klara ga je zagrlila, te je čula kako ih Filip zove: Mama, tata, dođite, ovo je super... Marko: Hoćemo li mu se pridružiti?... Klara: Pa možemo...Klara i Marko su izuli cipele i potrčali prema trampolinu i ušli u njega i počeli skakati s Filipom...

K R A J