Jedan čudesan mačak 19: Žene, majke, kraljice

Povlastice i uvaženi gosti iz prvog razreda u avionu

Nakon sat i 15 minuta: Brisa je udobno smještena u masažnu fotelju i pored nje je bila transfuzija, a Klara se pozdravila sa Matejom i nasuprot nje se smjestila, a Aurora i Filip su zaspali čim su ušli u avion… Klara: Brisa, ti trebaš stručnu pomoć, ja, nažalost, neću moći biti tvoja psihijatrica, ali moj kolega će ti rado pomoći… Brisa: Znam da mi treba dobra psihološka terapija, ali kako kada moram ležati 5 dana?... Klara: Ok, znači pristaješ?, to je najbitnije, sama kažeš samo 5 dana ćeš ležati i onda ćeš polako hodati i ja ću te voziti na te psihijatrijske tretmane… Brisa: Da, pristajem, naravno da pristajem, hoću da budem dobra majka svom djetetu, ali što ću raditi?, ne mislim biti na teret Maite i Williamu… Klara: Ne misliš se više baviti sa baletom?.. Brisa: Klaro, kako ću baviti s time uz dijete?... Klara: A otac?... Brisa: Ne želi čuti za dijete… Klara: A tko je on?... Brisa: On je ruski baletan Vladimir Lantas, plesali smo u Labuđem jezeru u prvom mjesecu ove godine i tako smo se zaljubili i izašli nekoliko puta dok je bio u Čakovcu, čuli smo se često kada je otišao i nazvao me je u četvrtom mjesecu i rekao da bih me volio vidjeti nakon što otpleše Orašara u Hrvatskom Narodnom Kazalištu u Zagrebu i da dođem u Hotel Antunović, ja sam zamolila prijateljicu iz grupe da me odveze u Hotel Antonović, Lili sam naravno rekla da idem na pidžama party i da će doći prijateljica po mene… Klara: I?... Brisa: Došla sam do hotela i pokucala mu na vrata, otvorio mi je u prekrasnom bijelom odijelu, večera, svijeće i lagana muzika su me čekali, normalno znao je sve, o Lili i o mojim roditeljama, pa me je pitao kako sam se izvukla, pa sam mu rekla… Klara: I?... Brisa: Naravno sve je vodilo k tome, da završimo u krevetu… Klara: Prekrasno, a je li zna da si trudna i gdje je sada on?... Brisa: Zna, ali ne želi si uništiti karijeru koja je tek počela zbog djeteta, generacija smo, preselio se na Novi Zeland… Klara: Ok, prijavit ću te u Udrugu za samohrane majke, ići ćemo na sastanke i bit ćeš dobro... Brisa: Ok, a što ću raditi uz dijete?... Klara: Imaju sigurno neke poslove u Udruzi, a i možeš se poslije baviti sa umjetničkim klizanjem ako želiš, ako se ne želiš više baviti baletom, umjetničko klizanje je dosta slično baletu…  Brisa: Ok, nemam pojma kako umjetničko klizanje izgleda, ali ako ti kažeš da je to dosta slično baletu, onda ok, vidjet ću što želim nakon poroda… Klara je bila u šoku, te je rekla u sebi: Isuse, ona ne zna što je umjetničko klizanje… Brisa: Klaro, što je raj?, rekla si mi da ćeš mi reći u avionu...  Klara: Raj je nešto nedodirljivo i nevidljivo, nešto prekrasno gdje žive anđeli sa krilima sa kojima lete gdje god požele, raj je mjesto gdje nema patnje, ni boli, ni brige, raj je mjesto gdje samo vladaju sreća, ljubav i veselje… Brisa: Kako znaš?... Klara: Ne znam, ali vjerujem da je tako, to je vjera koju mi je mama i Maite usadile u mene, znam Bibliju, Stari i Novi zavjet napamet… Brisa: Ali ja nisam bila te sreće, ne sjećam se svoje majke, a ni svog oca, a Lili me odgajala tako da ništa ne znam o životu, znam samo biti Lilina marioneta tj. Lilino dijete kao i moj brat… Klara: Slažeš li se da te probamo preodgojiti?.... Brisa: Preodgojiti?, zar nije prekasno za preodgajanje?... Klara: Ako čovjek ima jaku želju da se promijeni, nikad nije prekrasno, bar ne u tvom slučaju, imaš li jaku želju da se promjeniš?... Brisa: Da, želim se promijeniti i biti dobra majka svom djetetu i dobro ga odgojiti i pustiti ga u svijet kada to dođe vrijeme… Klara: Ok, onda pristaješ?… Brisa: Pristajem na sve, samo da budem dobra majka djetetu kojeg nosim… Klara se nasmiješila i rekla: Idem da vidim tko su nam susjedi iza ovih zastora… Klara se digla, navukla zastor i otišla do prvog zastora i povukla ga, a iza njega je bio Steven Spielberg… Steven ju je pogledao ispod oka jer je držao novine i rekao: {Tko si ti, mala?}… Klara: {Oprostite, ja sam Klara Kolar}… Steven: {Ne poznajem te, ti si neka nova glumica?}…. Klara: {Gospodine Spielberg, ne,ne, krivo ste shvatili, ja nisam nikakva glumica}… Steven: {Onda kako si se ti zatekla u prvom razredu?}… Klara: {Imam dva invalida koje sam morala udobno smjestiti pa sam platila trostruko, a vi?, što radite u avionu za Mexico?}… Steven: {Iako se to uopće tebe ne tiče, mala, odgovorit ću ti; Bio sam u Novom Sadu, u Beogradu sam uzeo avion za Zagreb jer se moj privatni avion pokvario, došao sam u Zagreb gdje su mi rekli da jedino slobodno mjesto ima u avionu za Mexico, pa ću onda presjesti u Mexicu za New Yourk, ok, mala?}… Klara: {Ok, gospodine}… Steven: {A sada, mala, molim te, povuci natrag zastor i pusti me na miru da čitam novine}… Klara je istog trena navukla zastor i kada se okrenula, vidjela je Gorana Višnjića kako ide negdje, te ga je pozdravila i pitala: Gospodine Višnjiću, kuda idete?... Goran: Na toalet… Goran je otišao u toalet, a Klara je provirila u njegovu prostoricu sa foteljom i iznenadila se kada je vidjela dvije dame u njegovim prostoriji, a to su bile Leona Paraminski i Stana Katić… Leona ju je srdačno pogledala i rekla: {Bok, nešto trebaš?}… Klara: Možemo na hrvatskom, domaća sam, nego što vi radite tu?... Leona: Sve je bilo puno u avionu za Kaliforniju, pa smo se odlučile na presjedanje… Stana: Ista priča, ja sam bila malo u Zagrebu, pa se sada moram vratiti zbog novog filma… Leona: A ja u posjeti obitelji, sada se moram vratiti mužu i filmu, a ti si?... Klara: Oprostite, nisam se ni predstavila, ja sam Klara Kolar, znam da me ne poznajete, ja sam platila trostruko za četiri karte jer imam dva invalida i htjela sam da im bude što udobniji let…  Leona se snuždila i rekla: Ajoj… Klara: Ništa, ok su, nego hoćete li nam se pridružiti?, što nas je više, to će vrijeme brže proći..  Leona i Stana su se pogledale i klimnule glavama, a Leona je rekla: Ja i Stana smo se slučajno srele dok smo ulazile u avion, a onda smo slučajno sreli Gorana koji je bio već u avionu, moramo ga pitat hoće li on htio da ide s nama… Klara: Ok, nadam se da ćemo se družiti tijekom leta… Klara je ponovo navukla zastor i otišla do poslijednjeg zastora koji je bio pokriven i povukla ga, vidjela je Filipa Juričića i Doris Pinčić – Rogoznicu kako nešto pričaju... Klara: Bok, i vi ste u pogrešnom avionu ili?... Filip J: Ne, mi idemo u Cancun da predstavimo svoju novu seriju na jednu prezentaciju koju je Mexico otkupio, a ti si?...  Klara: Ja sam Klara Kolar i morala sam uzeti prvi razred jer imam dva invalida, nego hoćete nam se pridružiti?… Filip i Doris se pogledaju i kimnu glavama, te se dignu i kažu istodobno: Može… Svi su izašli,Filip je navukao zastor i vidio Leonu… Klara: I Leona, hoćete li nam se pridružiti?... Leona je već bila u zagrljaju svog prijatelja Filipa, te je Stana odgovorila: Pristao je Goran, idemo k vama… Klara: A gdje je Goran?... Stana(ispod glasa): Muči ga prostata… Klara: Ajoj… Filip se još grlio sa Leonom, te joj napokon rekao: Zašto nisi javila da si u Hrvatskoj?...   Klara: Ajde ljudi, idemo u odaje da ne naljutimo Stevena Spielberga… Goran je došao do Klare i rekao: Ponovi što si rekla?, tko je tu?... Klara: Steven Spielberg, iza onoga tamo zastora… Klara mu pokaže na navučeni zastor, a on kaže: Cure, zabavljajte se, ja ću vam poslije pridružiti… I ušao u odaje Stevena Spielberga, a Klara je pitala: Što je ovo bilo?... Ali nitko nije znao odgovor, te je Klara razmakla zastor i rekla: Brisa, imamo društvo… Filip,Leona,Stana i Doris su ušli, a Brisa ih je samo pozdravila, a Klara je rekla: Sjednite na tlo, usput ovo je Brisa, a ovo su moja djeca Filip koji ima četiri  godine, a Aurora ima tek sedam mjeseci… Svi osim Leone su sjeli na pod, Leona je prišla Aurori, kleknula pred nju i rekla: Kako je slatka, a zašto ima ovu maskicu, zbog tlaka zraka u avionu ili?... Klara: Pa ne baš, ona je totalno vegetivna, ne može bez maske za disanje, a nosnom sondom je hranim, ne može ni jesti normalno, a ruke i noge su joj totalno paralizirane i slijepa je… Filip J: Izgledaš mi mlado, a rodila si mog imenjaka i ovu malu slatkicu, čime se baviš?.. Napokon je sjela i Leona, ali pokraj Filipa Juričića… Klara: Pa Filipe, ja jesam mlada, imam samo 23 godine, u studenom punim 24 godine, ja sam psihijatrica i privremeno direktorica… Leona: Ona kako si dobila Filipa?... Klara: Sumnjam da vas zanima moja životna priča… Doris: Vidim da imaš vrlo zanimljiv život, pa onda pričaj… Leona: I ja bih da čujem tu priču… Filip J: I ja…  Klara je počela pričati priču, a Brisa je zaspala odmah kad je došlo društvo... U međuvremenu: U Čakovcu; Marko se vratio kući s posla ranije nego inače, Lili ga je dočekala jer se vratila iz potrage za Brisom i rekla: Otkud ti ranije?... Marko: Šef me pustio doma ranije, nije bilo puno posla, nego pusti to, jesi ti našla Brisu?… Lili: Ne, nisam, a da ti nemaš možda ljubavnicu?... Marko: Lili, što ti pada na pamet?, više od života volim Klaru… Lili: Ali ona ti ne daje ono što bih trebala… Marko: Ti si totalno poludjela, Lili, daje mi i više nego što bih trebala, to je ljubav, povjerenje i iskrenost, ono što cijenim i zato sam se oženio njom, a ti, Lili kao da nisi Editina kćer, Edita je bila divna, ljupka i prije svega dobra, a ti si sve samo ne to… Lili(ispod glasa): Možda i nisam… Marko se pretvarao da nije dobro čuo, pa je rekao: Što?... Lili: Ništa, pričam sama sa sobom… Marko: Idem spavati… Lili: Moram ti reći da ovdje više ne živi tvoja žena i da ti ovdje nemaš što više tražiti…  Marko: Otišla je u Mexico, vratit će se… Lili: Ali ne i u ovu kuću… Marko je napokon shvatio, te je potrčao uz stube i govorio: Nisi normalna, ti nisi normalna, ovo je vaša kuća, ovo je Editina kuća i obitelji Lomotić… Marko je stigao do njihove zajedničke spavaće sobe i otvorio je Klarin ormar, bio je sasvim prazan, a Lili je rekla: Naredila sam joj da nestane odavde, a sada tebi naređujem da nestaneš odavde… Marko je uzeo svoj kofer i otvorio svoj ormar, te rekao: Drage volje, šogorice, mogu li se na miru spakirati ili ćeš me nadgledati?… Lili: Idem ja u još jedan obilazak Čakovca, a kada se vratim…. Marko ju je prekinuo i dovršio rečenicu: Bez brige, nećeš me vidjeti više… Lili je otišla zalupivši ulaznim vratima…   Marko je iz svoga ormara izvadio zlatni sat koji su dobili kao vjenčani poklon od Ane Patricije, otvorio kofer i stavio ga u kofer, izvadio svoje stvari iz ormara i spremio ih u kofer, ali ga nije odmah zatvorio… Uzeo je odvijač, otišao je do vrata Aurore i skinuo zlatni natpis na kojem piše Aurora, isto tako je skinuo i sa Filipovih vrata, a i na kraju je i sa njegove i Klarine sobe skinuo zlatni natpis… Sa sve tri pločice je ušao u sobu i spremio ih u svoj kofer… Marko je zatvorio kofer i s njim sišao u prizemlje, te je sjeo na kauč i uzeo mobitel i nazvao prijatelja Krešimira… Krešimir se javio i rekao: Molim?...  Marko: Krešo, ja sam… Krešimir: O Marko, zar ti ne radiš do ponoći?...  Marko: Pustio me šef ranije, nego nije bitno, ovaj, trebam uslugu… Krešimir: Samo reci?… Marko: Trebam prenočište za večeras?… Krešimir: Što te ona tvoja izbacila?... Marko je prošao rukom preko očiju i rekao: Krešo, ne, zapravo su i nju su izbacili, šogorica mi je poludjela, što da ti kažem, pa nas je sve izbacila, nego mogu li doći prespavati?… Krešimir je uzdahnuo i rekao: Ah možeš… Marko: Imaš nekoga?, znaš da te ne bih molio da imam gdje otići, obećajem sutra si kupujem krevet na napuhavanje u novoj kući, ali večeras nitko više ne rade… Krešimir: Zapravo, imam ali nema veze, dođi, čekam te… Marko: Ok, evo me… Marko je poslao poruku Klari da ga nazove čim stigne u Mexico, te stavio mobitel u džep… Ustao je sa kauča, pogledao kuću po zadnji put i rekao: Draga moja učiteljice, znam da si tu i da nas štitiš i mene i svoju djecu i svoje unuke, zbog tebe sam ovo što jesam, ali sada iz ove kuće moram ići, slijedi nas gdje god da pošli, hvala ti… Marko je potom uzeo kofer i izašao iz kuće, otvorio svoj auto, sjeo u njega, kofer je stavio na suvožačko mjesto i krenuo prema prijatelju Kreši…  U avionu: Kada su svi zaspali nakon Klarine priče, Brisa je zaplakala i rekla gledajući kroz prozorčić od aviona: Ako postoji raj gdje nema briga i problema, onda me sigurno vidiš i znaš da sam trudna i to s tobom, nadam se da ćemo se jednom sresti među anđelima, Vlado… Onda je i sama zaspala i spavala sve do kraja leta, dok su se budili i radili oko nje i pričali…