Jedan čudesan mačak 19: Žene, majke, kraljice

Antolin u bolnici sa Norom

Antolin je ležao na stolici naslonjen na krevetić svoje curice na kojoj su priključeni tisuću aparata, te je Klara ušla u sobu i dodirnula ga, a on se trgnuo iz sna... Antolin je potpuno iznenađeno gledao u Klaru, te joj rekao kada se malo razbudio: {Otkud vi tu?}... Klara: {Duga priča, a otkud vi tu, niste li trebali biti u Bostonu?}... Antolin: {Isto duga priča, koliko imate vremena?}... Klara: {Nemam baš vremena, ali mogu ostati do polaska, zanima me što ste učinili sa onim?}... Antolin: {Baš kako ste mi i savjetovali, dobili su vodeni grob, a ja sam se s Norom preselio u drugi avion koji je vodio u Los Angeles}... Klara: {A što je Nori i kako ste se uspjeli ovdje snaći da vas ne uhvate?}... U tom trenu je došla doktorica i rekla: {Dobra večer gospodine Eleazar, opet ste tu uz svoju kćer Alisu, a danas vidim imate i društvo, tko je to?}... Klara: {Dobra večer, ja sam mu prijateljica, recite mi što je s Alisom?}... Doktorica: {Gospodin ju je doveo u jako teškom stanju prije godinu dana, održavamo je na životu, ali liječenje je skupo i transplatacija je još skuplja}... Klara: {Doktorice, ali transplatacija čega?}... Doktorica: {Srca}... Klara: {Dobro, hvala vam}... Doktorica: {Vidim da je Alisa u dobrom društvu, pa vas ostavljam same, ako se što promijeni, ja sam tu}... Kada je doktorica otišla, Klara je rekla: {Eleazar i Alisa, ha?, ona ne spava sada, zar ne?}... Antolin: {Srce joj je potpuno stalo prije nego što smo se spremali ući u avion koji bih nas odveo u bolji život, tj u Boston, ali nismo se stigli ukrcati jer je ona bila plava, trčao sam najbrže što sam mogao do ove tu bolnice, kada smo stigli, nju su odveli u sobu i reanimirali je, a doktor je ostao s mnom i pitao me je njeno i moje ime i ja sam rekao iz čistog mira Alisa i Eleazar, pitao me za dokumente, rekao mu da smo imali automobilsku nesreću i da su izgorili dokumenti u autu}... Klara: {Grozno, a od čega živite i plaćate liječenje?}... Antolin: {Od čega živim, bolje pitanje gdje živim, ovdje se prehranjujem i živim na ovoj stolici pokraj nje, nemam za drugo, sve ode na njeno liječenje, a radim sve od čištača do konobara, čak sam neko vrijeme i prosio na ulici}... Klara: {O Isuse i Bože}... Dok su tako Klara i Antolin pričali, kat iznad je isto nešto Leonardo odlučio, te povukao Kate sa prozora gdje je ležao Matko, te joj rekao: {Kate, draga, zauvijek ću te voljeti, ali Matko mi je suđen, zadnju maketu koju je otac donio bila je maketa broda Titanica, žao mi je ali biram njega, znam da ću se mnogo žrtvovati ali taj dječak je moja sudbina, ne smijem ga dati u sirotište jer je njegova majka odredila mene za skrbnika, od svih ljudi na svijetu, baš mene je odabrala i ne smijem ju iznevjeriti, a ni ovog dječaka, biram njega, Kate, nisam mislio da ću ovo ikad reći i to pred ženom koju toliko volim, ali biram njega, želim mu biti otac kojeg je izgubio kada je imao tri godine}... Kate ga je gledala suznih očiju direktno u njegove svjetlo plave oči, te mu rekla odmahujući glavom: {Blesane moj, ne moraš birati, sada kada sam ga vidjela i sad kada vidim kako se bori za svoj život, srce mi se stislo, ni ja ne mogu vjerovati da ću ovo ikad reći ali želim mu biti majka}... Nakon toga su se zagrlili jer bih svaka riječ bila suvišna... Na katu ispod: Klara je sada došla na ideju gledajući Antolina i Noru, te sada rekla: {Idem ja, odmah ću se vratiti}... Klara se brzo stvorila gore kod Leonarda i Kate, te ih trgnula iz zagrljaja, te im je rekla: {Opa, nisam znala da ste se već počeli ljubiti se u javnosti}... Leonardo: {Klaro, ne zezaj, samo smo se grlili, nego ti ideš ili?}... Klara: {Idem za nekoliko minuta, nego možeš li ispisati jedan ček?}... Leonardo je izvadio novčanik sa praznim čekovima i počeo pisati, te rekao(kroz smijeh): {Klaro, koga si sada našla, da mi je znati}... Klara: {Ma jedna mala djevojčica je tu, otac nema ni gdje prespavati, ni njoj za lijekove, jadna mala je oboljela od srca}... Leonardo je pokazao Klari ček, te je pitao: {Je li ovo dovoljno?}... Klara je uzela ček u ruke i rekla: {I više nego dovoljno, idem mu to odnijeti, odmah se vraćam da se pozdravimo}... Klara je već krenula dolje, ali ju je Leonardo zaustavio, te rekao: {Ne zaslužujem li poljubac u obraz?}... Klara je dotrčala i poljubila ga u obraz, te rekla: {Naravno, Leo, vraćam se odmah}... Klara je pojurila do Antolina, a Leonardo je prišao Kate, te joj rekao(ponosno): {To je naša Klara}... Kate: {Imali smo manju ulogu u njihovim životima, a veću ulogu su preuzeli Maite i Willy, a sada sami moramo odgojiti dječaka od 7-8 godina}... Leonardo: {Uspjet ćemo mi to, uspjeti}... U međuvremenu: Kat ispod: Klara je stigla do Antolina i Nore, te počela vikati od uzbuđenja: {Anto...}... Kad ju je on pogledao, rekla je tiho: {Oprostite, Eleazar ovo je mali dar za Vas i Nor... ovaj za Alisu}... Antolin je sada uzeo ček iz Klarinih ruku, te je pogledao u ček, te rekao: {Ja ovo ne mogu primiti, previše je, čak ni Vi nemate za ruku što god vam je bilo da je izliječite, a meni toliko dajete}... Klara: {Nije to od mene, nego od dobre duše koja je sad tu, uzmite za Vaš bolji život, kupite stan, kupite Alisi lijekove, hoću da do slijedećeg puta kada ju vidim trči i vrišti kao svako normalno dijete}... Antolin: {Tko je ta dobra duša?, hoću mu se zahvaliti}... Klara: {Nema problema, kada se slijedeći put vidimo, osobno ću vas upoznati sa Leonardom DiCapriom}... Antolin: {Molim?, on mi je dao ovoliki novac, on je Vaš prijatelj?}... Klara: {Da, on je moj prijatelj i ta dobra duša koja vam je dala novce}... Klara je sada posegnula u džep svojih traperica, izvadila novčanik i polagano desnom bolnom rukom prstima izvadila svoju posjetnicu, te spremila novčanik u džep, uzela posjetnicu u lijevu ruku i rekla Antolinu: {Ovo je moj kontakt, javite mi se kada se smjestite, bilo bih mi drago čuti kako je Alisa}... Antolin je uzeo posjetnicu, te joj rekao: {Naravno da ću vam se javiti}... Klara je otišla do vrata,te se okrenula i rekla: {Moram ići, ali nadam se da se ubrzo opet vidimo}... Klara se zatim brzo pojavila na katu iznad, te vidjela kako Kate i Leonardo razgovaraju s liječnikom... Klara je brzo prišla njima, te pitala: {Kako je Matko, doktore?}... Doktor: {Upravo sam to govorio gospođi Winslet i gospodinu DiCapriju da je Matko sada stabilno, ali da ćemo ga zadržati na promatranju do jutra}... Klara: {Znači on je sada dobro, što možemo napraviti da se to više ne dogodi?}... Doktor: {Trebat će mu nova pumpica za astmu jer je ova prestara i ako je moguće da ode na neko vrijeme u prirodu, to bi mu jako koristilo}... Doktor: {Nalazi su u mojoj ordinaciji, dobit će ih uz otpusno pismo sutra ujutro nakon vizite, a sada me ispričajte}... Klara: {Naravno, samo idite, hvala vam što ste spasili Matka}... Doktor: {Nema na čemu, zato smo tu}... Nakon toga je doktor otišao, a Klara je pitala(gledajući negdje pored): {Ja sada moram ići, ali prije nego što odem, zanima me Matkova sudbina, ide u sirotište, je li tako?}... Leonardo: {Klaro, ja i Kate smo odlučili da ga posvojimo}...Klara ih je gledala u šoku, te je rekla: {Vi mene zezate ili stvarno to mislite učiniti?}... Kate: {Stvarno, najstvarnije, otići ćemo na Leov otok na Belizu, ali imaš samo dva mjeseca da mu kažeš cijelu istinu jer se mi hoćemo vratiti karijerama i priznati našu ljubav svijetu, zapamti, rok ti je dva mjeseca}... Klara: {Kate, meni je to više nego dovoljno, kada mislite krenuti?}... Leonardo: {Sutra navečer, ja se moram javiti producentu filma i reći da me zamijeni, ujutro moramo do Samova groba i ja moram do svoje kuće uzeti neke stvari}... Klara: {Matko će biti otpušten ujutro, a on ne smije vidjeti pločicu na tvojim vratima gdje piše DiCaprio}... Kate: {I to se lako riješi, može sa mnom biti u hotelu California dok Leo ne dođe sa koferom, samo mi reci tko mogu biti u filmu?}... Klara se malo razmislila, pa rekla: {Brenda Strong, što kažeš?}... Kate: {Brendu je glumila Amy Adams, je li tako?}... Leonardo: {Da, Kate, ali nije lijepa kao ti}... Kate: {Molim te, laskanje ostavi za otok, dogovorili smo se nešto, Klaro, može, od sada sam Brenda Strong}... Klara: {Leo, još jedan problem, Matko ne smije vidjeti tvoj Porsche, nego uzmi neki iz renta-cara}... Leonardu nije bilo to baš drago, ali je rekao: {Dobro, još nešto ili ništa više?}... Klara: {Leo, zapravo ima još nešto}... Leonardo: {Govori što još?}... Klara: {Jedan od razloga je što smo ovako kasno došli je „Blago ljubavi", naime, on gleda Maitinu i Willyjevu telenovelu koja je prošli tjedan u Hrvatskoj, gledali smo maloprije odlaska tu telenovelu, on baš ne zna čitati prijevod, pa sam mu ja čitala, e da, i misli da su to pravi ljudi}... Klara je sada grizla usnu, te gledala u Leonarda koji je bio malo ipak ljutit, te ju je pitao: {Kako mu onda misliš reći istinu?}... Klara: {Vjeruj mi, imam svoje načine}... Leonardo: {Ok, vjerujem ti, ali reci mi kako da ja nađem tu Hrvatsku televiziju i da mu čitam prijevod kad ne znam hrvatski}... Klara: {Poslat ću ti link tog programa na e mail i bez brige, ja ću mu čitati}... Leonardo: {A je li?, ipak imaš vremena za odmor}... Klara: {Leo, molim te, jedino imam tih 45 minuta odmora u danu}... Kate: {Voljela bih da možeš ostati malo}... Klara je pogledala na sat i rekla: {Ajme, ja sam već trebala biti na pola puta do zračne luke}... Klara ih je sada primila za ruke i rekla: {Kate, Maite će već biti u vili kada dođem, a planirala sam je dočekati onakvu očajnu, a i Auroru trebam nahraniti, nažalost ne mogu ostati, Leo, čuvaj ovu svoju ljepoticu i budite mi dobro, čujemo se sutra kada počne telenovela, a ja ti čim stignem u vilu šaljem link, doviđenja i sretan put}... Klara je otišla stubama do prizemlja i uzela prvi taksi... Nakon tri i pol sata: Klara se napokon parkirala pred vilu, te se čudila što nikog od novinara nema...