Jedan čudesan mačak 19: Žene, majke, kraljice

Nova haljina i smirivanje strasti u garderobi

Kostimografkinje su se uzletile oko nje, a ona je rekla: (Samo polako, cure)... Carla: (Ali Maite, Mane će završiti za koju minutu, a ti nisi spremna, što onda?)... Maite: (Dvije minute predaha neće ništa promijeniti, a ja se mogu presvući za minutu)... Sve kostimografkinje su sada sjele, a Maite je sada rekla: (Stella zlato moje, Antonio i Thalia dođite)... Antonio, njegova kćer Stella i Thalia su ustali sa svojih stolica u garderobi pored velikim ekranom i došli do nje, te je primili za ruke... Maite: (Draga Thalia, ti imaš sutra koncert u New Yourku pred 50 000 ljudi, zar ne?)... Thalia: (Pa i više, na stadionu će biti koncert, neću biti samo ja, nego i drugi, zašto?)... Maite: (Pa ako sutra Julia Perez ispuni svoj dio dogovora, cijela America mora znati za moj karcinom do preksutra ujutro)... Antonio: (I što mi možemo učiniti po tom pitanju?, mislim ja poslije koncerta idem za L.A.)... Stella: (A ja idem na tvoj afterparty, pa ću u hotel prespavati pa sutra natrag kući)... Maite: (Stella, sutra ćeš kupiti „People" i ako vidiš na naslovnici Lea i Kate i ispod piše nešto pozitivno, odmah obavijesti prijatelje i koga god znaš da sam imala karcinom, to mora sutra odjeknuti Amerikom, to vrijedi i za tebe Thalia i za tebe Antonio, samo pazite da ne dođe ta vijest do Julije Perez prije vremena, dogovoreno?)... Stella, Antonio i Thalia su se složili s njom i rekli: (Dogovoreno)... Carla se oglasila: (Maite draga, hoćeš li više?)... Maite: (Evo idem, idem)... Nakon 4 minute: Maite je izašla iz kabine i rekla: (Gotova sam)... Carla je nosila cipele, plašt i čipku za glavu, te rekla: (Ne, nisi, još tvoje crne elegante cipele, plašt i čipka za kosu)... Opet su se kostimografkinje i frizerke ustrčala oko nje... Nakon dvije minute: Carla: (Napokon si gotova, još samo ušni mikrofon ti moramo staviti prije izlaska)... Maite: (Fausto, dođi)... Fausto se digao sa svoje stolice, te joj se približio i rekao: (Reci?, ali brzo jer moraš izaći, Mane je pri kraju pjesme „Moj dah")... Maite: (Nisam gluha, čujem ga, a da ti i ja ponovimo što trebaš učiniti, znači kad uđeš, skidaš mi plašt koji je na čičak i prvo izvodimo one pokrete...)... Fausto ju je prekinuo tako da ju je uzeo za ruku i rekao: (Znam sve)... Maite: (Nadam se da će nam uspjeti ona završna izvedba u potpunosti)... Jorge je sada ustao sa svoje stolice i rekao: (Znam da je možda sada kasno o tome diskutirati, ali da znate za ubuduće ili ste možda probali pa nije uspjelo, brojite korake)... Fausto: (Što ti pričaš?)... Maite: (Pusti ga neka kaže)... Jorge: (Ja i Tini bih brojili pokrete, oprostite mi, krivo sam se izrazio)... Maite: (Shvaćam što hoćeš reći, hvala ti)... Fausto je uzeo njen ušni mikrofon i stavio joj ga na lijevo uho, te rekao: (Izlaziš za 10 sekundi).. Maite: (Ej Alexu, ti se ideš šminkati i presvući, čim ja izađem na pozornicu)... Alex: (Naravno, Maite)... Mane je dotada počeo pjevati početak refrena: (...Ako te pitaju za mene, reci im...)... Mane je krajičkom oka gledao prema ulazu na pozornicu... Maite se napokon pojavila u zelenom kostimiću koji joj otkriva noge, crne elegante štikle, ukrasnu čipku koju je imala oko glave i iza sebe je vukla crni plašt, a na vrhovima kose je imala malo valovite pranove... Maite je oduševila izgledom, te je dobila veliki pljesak, te je napokon zapjevala: (Kako sam te izgubila negdje iznad oblaka i da dalje hodam sama i da sam zaboravila sve što smo uvijek sanjali, ako tebe pitaju za mene, reci im...)... Mane je nastavio pjevati: (Da nisam zaslužio tvoju ljubav, sve što si mi dala, a ja te nisam znao obožavati, a da sam ja sve što sam ti obećao uništio, imao sam te i izgubio)... Nakon dvije minute: Publika je vikala: (Hoćemo spot!!)... I pljeskala... Maite se smiješila na to, te im rekla: (Ako hoćete spot, spot ćete i dobiti)... Maite: (A sada molim pljesak za Mane de la Perru, mog dragog kolegu i prijatelja)... Mane se digao sa klupice klavira i uživao u pljesku, a uspio Maite i prišapnuti: (Prelijepa si)... Maite(šapatom): (Hvala)... Mane je uz mahanjem ruke napustio pozornicu... Maite: (Sada bismo mogli „Pomrčinu mjeseca")... Maite se cijelu večer smijala, silazila među publiku, dodirivala ih, pjevala s njima... Vrijeme je letilo, pa je jako brzo došao trenutak kada je morala najaviti pjesmu „Ti i ja", te se nakon otpjevane pjesme „Neobjašnjivo", popela ne znam po koji put na pozoricu, spot je bio pušten, a ona je sada rekla: (Iza mene je citat Isadore Duncan koji kaže „Zapleši...u ritmu za sve ono što je mrtvo, da se ponovo rodi, kao što se sunce diže u zoru", pa dignite se sa svojih stolica i zaplešite sa mnom)... Svi su digli i počeli plesati i pjevati zajedno s njom... Maite je zapjevala i zaplesala: (Znači ništa nije dovoljno, i ja sam ta... koja što?)... Publika je zapjevala: (...Laže)... Nakon pola minute je izašao Fausto i skinuo joj plašt i bacio ga na tlo i zajedno su zaplesali...