Aurorin prvi rođendan i treća godišnjica braka za Klaru i Marka

8 0 0
                                    

U 20 sati: Svi su večerali, ali Klara je samo miješala po tanjuru, nije mogla ni zalogaja staviti u usta i imala je žalostan izraz lica... William: (Jedi, Klaro)... Klara: (Žao mi je, Willy, ne mogu, nisam gladna)... U tom je trenutku netko je zazvonio na vrata... William: (Idi ti Filipu otvori, to su sigurno Tini i Jorge, nešto su vjerojatno zaboravili)... Filip: (Idem, djede)... Filip je digao s svoje stolice i počeo ići prema vratima... Kada ih je otvorio, viknuo je: Tata!.. Klara kada je to čula, lice joj se ozarilo, digla se sa stolice i potrčala do predvorija gdje je bio Marko... Klara je skočila da ga poljubi i poljubila ga je, a on je imao pune ruke vrećica... Klara je pucala od sreće, a tako je i govorila: Došao si!... Marko je napokon spustio vrećice i rekao: Pa što si ti mislila, da neću doći na sutrašnje važne događaje?... Klara: Mislila sam da ne možeš dobiti slobodne dane i da ti se ne da putovati... Marko: Rekao sam ti već jednom i ponavljat ću to milijun puta ako treba, ti...vi ste moj svijet i putovat ću koliko god puta treba samo da vas vidim na nekoliko sati... Filip: Meni je drago što si ti došao, tata, mama je malo bila tužna... Marko: A je li, sine?, sada će to srediti doktor tata... Marko ju je počeo ljubiti... Klara se nasmijala, a Filip je sada pitao: Tata, ima li što u ovim vrećicama i za mene?... Marko je kleknuo pored njega i rekao: Otkada te nisam vidio, porastao si, prinče moj, da, ima helikopter na daljinski tu u plavoj vrećici, a gdje nam je princeza?... Filip je počeo stavljati ruku u vrećicu, a Klara je rekla: Filipe, oprao si ruke za večeru, pa idemo jesti, teta Maya i baka su se jako potrudile oko današnje večere, pa idi jesti, mi ćemo za trenutak doći.. Filip je otišao natrag u kuhinju, a Klara je rekla Marku: Willy je izmiksao cijelu večeru za nju, pa i naša princeza jede s nama, naravno na sondu... Marko: Willy je djed za 5, zar ne?... Klara je uzdahnula i rekla: Jest... Marko je znao zašto je Klara uzdahnula, te je rekao: Edita i Mate, zar ne?... Klara: Da, nedostaju mi, ipak su oni pravi djed i baka... Marko: Naravno, i meni nedostaje tvoja majka... Klara: Idemo sada jesti, ne želim sada plakati... Klara i Marko su otišli u kuhinju, te je Marko otišao poljubiti Auroru, te kada ju je poljubio, rekao: {Tko meni sutra slavi prvi rođendan?, jesi svog oca već zaboravila, princezice moja?}... Klara mu je donijela tanjur i rekla: {Evo ti tanjur, dragi, a naša te princezica nije zaboravila, jer je tu naš princ Filip koji joj jednostavno ne da da zaboravi da ima i oca}... Marko je sjeo, a i Klara je sjela i napokon počela i jesti, a Marko je tek sada rekao: {Punice, puncu, pozdrav}... William: {Pozdrav zete, kako si putovao?}... Marko: {Dobro sam putovao,hvala na pitanju, pazite li vi moju Klaru?}... William: {Pazimo je mi, bez brige, nego uzmi si jesti}... Marko: {Ja sam jeo u avion, ali samo vi jedite, dobar tek, nego kako ste vi, golubčići?}... Julian: {Dobro smo, volimo se, je li tako, Nikol?}... Nikol: {Naravno, ljubavi}.. Julian: {Santiago je super, stvarno me mijenja kao osobu, nego imaš li kakvu informaciju o Lili?}... Marko: {Nažalost, ne znam ništa o njoj nego ti, Brisa, kako si?, kada je termin i kako će se zvati curica?}... Brisa: {Ok sam, termin je za 20 dana i odlučila sam se za ime, zvat će se Aurelia}... Tako su pričali, jeli i pili do ponoći... Djeca su već bila u krevetu od 22 sati... A Klara mu je uspjela reći nasamo da se vraća u Hrvatsku, čim Brisa rodi... Sada su Klara i Marko su izašli u vrt gledati vatromet koji je bio veličanstven, a Marko je rekao: Sretna ti godišnjica, ljubavi... Klara ga je poljubila, te rekla: I tebi, ljubavi... Marko je izvadio zamotanu kutijicu i rekao: Ovo ćeš otvoriti tek kada ja odem i možda ne shvatiš odmah o čemu je riječ, ali bez brige, uskoro ćeš shvatiti... Klara je uzela zamotuljak i stavila ga u džep, te rekla: Dobro, ljubavi... Ubrzo su išli spavati... Aurori je cijelu noć padala maskica, ali kada bih se Klara pokušala dići na zvuk alarma na mobitelu, Marko bi ju zaustavio i rekao: Nastavi spavati, ja ću... U 8 sati ujutro: Neki su bili debelo budni poput Maite i Maye, a sada su se probudili i ostali... Maya je donijela tortu u sobu od Aurore, tortu koju je uz pomoć Maite napravila... Marko je donio vrećicu koju je donio iz Hrvatske... Klara i Filip su došli... Maite joj je otpjevala „Sretan rođendan", svi su je izljubili, a Filip je umjesto nje ugasio svijeću... Napokon se gužva oko Aurore razmakla i ostali su samo Klara i Marko uz nju... Klara je napokon uzela vrećicu i rekla joj: Da vidimo mi što ti je tata kupio?... Klara je izvadila knjigu i čarapice, te joj rekla: Tatica ti je kupio čarapice, da ti griju nožice, a i knjigu o Crvenkapici koji će ti mamica čitati... Marko se nagnuo nad Aurorom, te joj rekao: Što se kaže tati, ha?... Klara: Reci: Puno ti hvala tata, reci mu... Marko je Auroru poljubio, te je ona zaspala... Marko se uspravio, te ga je Klara pitala(tužnim glasom): Kada ti ide avion?... Marko: Ajde ne žalosti se, brzo će proći i ovih 20 dana i ti ćeš se meni sa našim princom i princezom vratiti, u 12 sati mi ide avion... Klara(tužnim glasom): Ali zar ćemo na ulici živjeti?, ja ne planiram klečati pred presvetom Lili i ponižavati se pred njom, ako ona hoće vidjeti Filipa, ja joj neću braniti, ali Filip neće biti sam s njom, nego ja ću biti s njim... Marko: Možemo biti kod Kreše, dok ne iznajmimo stan... Klara: Ljubavi, Kreši bih naša Aurora bila teret, on ima dvosoban stan, a Aurora zahtjeva sobu samo za sebe, a i Filip treba svoju privatnost... Marko: Samo se ti sa našom djecom vrati, pa ćemo vidjeti gdje ćemo i kako?... Klara: Ok, idem dolje, hoćeš li da ti donesem komad torte?... Marko: Ok, idi, ja ću ostati tu sa Aurorom, neću jesti, hvala ti... Klara je spustila knjigu i čarapice na ormarić, te otišla dolje... Nakon 3 sata: Klara: Čuvaj mi se, ljubavi, mi se brzo vraćamo... Marko: I ti se čuvaj i čuvaj našu djecu... Klara: Ne brini se, hoću... Klara ga je poljubila, te je on ušao u taksi i otišao u zračnu luku... Klara je tada posegnula za zamotuljkom u džepu, te ga odmotala i otvorila kutiju u kojoj je bio ključ, te je rekla naglas: Hm...ključ?, od čega je ovaj ključ, uostalom rekao je da neću odmah shvatit o čemu je riječ, pa tako da neću zamarat mozak s tim...

Jedan čudesan mačak 19: Žene, majke, kraljiceWhere stories live. Discover now