Jedan čudesan mačak 19: Žene, majke, kraljice

Dan bijelog štapa = Maite i ekipa pjevaju za svoje ljude

Lucy se spustila do nje i podragala je, te joj rekla: {Ne idem ti ja zauvijek, Olgice moja, za nekoliko sati se vraćam i mi idemo doma, doma u Englesku, pa da, odmah idemo kada se vratim sa koncerta, a do tada ćete čuvati Maria i Chris}... Lucy je ušla u auto, a Olga je ušla u kuću... Nakon 45 minuta: Publika je već sjedila u svojim stolica, svi su baloni bili podijeljeni i svi su se pojavili na koncertu, a Maitina i Andreina obitelj je opet zauzela prvi red, a u publici su bili i njene kolege ... Maite, Andrea, Lucy, Stevie, Martina, Jorge, Celine i Sarah su bili iza pozornice, neki su se sami uređivali i oblačili, a neki su trebali pomoć, ali za Maite i Lucy to nije bio slučaj, one su samo uzele svoju odjeću od kostimografkinje i otišle se u kabinu presvući jer su obje bile našminkane, i to su se same našminkale u svojim sobama u vili i izgledale su fenomenalno.... Maite i Lucy su razgovarale dok su se presvlačile jer su bile jedna pored druge kabine, te je Maite rekla: {Znaš Lucy, Mayita i Juanito su se zaljubili u tvoju Olgu, morat ću im kupiti psa jer će mi plakati za Olgom}... Lucy se nasmijala, pa je pitala: {Zašto nećeš psa vodiča?}... Maite: {Lucy, meni ne treba pas vodič, imam ja očiju bar 50 u vili, a hoću i sama da se krećem i idem kroz taj svijet, hvala ti što si mi pokazala ove nove stvari koje mogu učiniti bez da mi netko pomaže}... Lucy: {Nema na čemu, i drugi put}... Maite i Lucy su sada izašle kabina, a kostimografkinje i šminkerice su vikale: {Spremni su svi}... Maite i Lucy su došle do njih i Maite je rekla: {Znam da je sada vrijeme da vam održim motivacijski govor, ali i ja sam preuzbuđenja i ne znam što bih vam rekla, pa ću vam samo kratko reći, svi sve znate, ovo smo ovih dva tjedna vježbali, budite samo prirodni}... Maite: {Tini, izađi}... Martina je izašla sa ušnim mikrofonom pred publiku u istom kostimu koji je nosila i za prošli nastup, te je rekla: {Dobrodošli svi, ja nisam jedna od vas, ali tko zna što se može dogoditi sutra ili preksutra, uglavnom ovdje sam zato što su me Maitina djeca zamolila da ostanem koja su sada prisutna ovdje, nisam ih mogla odbiti, prije dva tjedna sam saznala da sam trudna i ne znam kako će moje dijete biti, upoznala sam curicu koja se zove Aurora, ona živi na aparatima, njena majka je i danas ovdje u publici jer je to Maitina posvojena kćer, ona i suprug pokušavaju Aurori pružiti što normalniji život, Aurora ne može ništa sama i slijepa je kao i vi, a njena majka je poluslijepa, ali što Aurora može ljubavi dati, ja i muž smo proveli ova dva tjedna najviše s njom, iako smo moram vam priznati ušli u tu sobu sa predrasudama, zaljubili smo se u to malo čudo da bi je najradije poveli sa sobom}... Martina: {Nego da se predstavim ja sam Martina Stoessel zvana Tini i imam na sebi plavobijelu haljinu sa plaštom i raspuštenu smeđe-plavu kosu i sada ću vam pjevati pjesmu o slobodi, vaša mašta je sloboda, vi možete zamisliti svijet kakvim ga želite vidjeti, ide...}.. Martina: („Slobodna sam")... Martina je zapjevala: (Danas snijeg boja planinu, nema više tragova da ih slijedim..)... Iza pozornice naravno kao i prošli put, moglo se vidjeti na velikoj plazmi što se događa, Jorge je gledao svoju ženu, a i Celine i Sarah su bili očima na plazmi dok su ih sređivali za nastup, a ostali su slušali, a odjednom je Andrea pitao Maite: {Maite, nismo glupi, bar ja nisam, nije ti trnje ruža moglo prerezati očne živce, reci nam istinu, što ti se zapravo dogodilo?}... Maite mu je mirno odgovorila: {Moglo je i točka}... Dok se sjećala što je zadnje rekla Elizabethi kada ju Elizabeth udarila ogledalom: [Maite: (Skinula si mi teret sa duše, hvala ti)]... Andrea: {Maite, koga ti lažeš, nas ili sebe?, mi ćemo te razumjeti što god da ti se dogodilo?}... Maite: {Andrea, molim te}... Lucy: {Pa draga Maite, reci nam istinu}... Maite(šapatom): {Dobro, nije istina to da sam pala na ruže, no ne mogu i ne smijem vam reći pravu istinu, to samo znaju moja obitelj i najbliži prijatelji}... Martina je sada završila sa pjesmom, te rekla: {Sada vam dolazi jedna žena koja ima dugi niz godina svoj Instagram i svoj Youtubu kanal koji se zove yesterdaywishes, ali bolje da vam ona sama nešto kaže o tome, predstavljam vam Lucy Edwards}... Lucy je izašla držeći mikrofon u jednoj ruci, a u drugoj je imala svoj bijeli štap, te je rekla: {Hvala ti Tini}... Lucy: {Dobra večer publiko, molim vas da pljeskom ispratite Tini koja je pjevala jednu očaravajuču pjesmu, poslije će nam se ponovo pridružiti}... Publika je zapljeskala i Tini je otišla, a onda je Lucy rekla: {Dopustite da se predstavim ja sam Lucy Edwards, nosim crnu bijelu kombinaciju, hlače su mi crne, a majica sa dugim rukavima i štap su bijeli, a i cipele su crne, a smeđa kosa mi je raspuštena, štap koji svi danas ovdje imamo, danas je naš dan}... Lucy je nastavila govoriti: {Ja sam oboljela od rijetkog stanja zvanog "incontinentia pigmenti" usljed kojeg sam vid na desnom oku izgubila sa 11, a na lijevom sa 17 godina, ne znam objasniti točno koja je to bolest, ali potpuno sam slijepa već 14 godina, ali kada mi je doktor rekao da ću uskoro potpuno oslijepiti tada sa 11 godina, naravno da je to za mene bio veliki šok kada sam se probudila i nisam vidjela na desno oko, a onda kada mi je doktor rekao i to, pomislila sam „djevojka pa slijepa", otplakala sam nekoliko dana i rekla si što je tu je i od toga sam se trena počela pripremati i kada je došao taj dan, ja sam se najnormalnije digla iz kreveta i otišla si pripremiti omlet, a nakon toga se spremiti i otići kod doktora, naravno onda još nisam znala kako da se sama našminkam, pa sam zamolila sestru Alis, a onda sam nakon godinu dana sama uspjela to učiniti, nakon tisuću neuspjeli pokušaja i tonu umivene šminke, uspjeh, a to je jako bitno da se žena sama zna našminkati jer joj to daje osjećaj hrabrosti, nezavisnosti i samostalnosti, sestra Alis mi je dala ideju za You tube kanal yestedaywishes i meni se ideja svidjela, i dan danas možete naći na tom kanalu zanimljive savjete za sebe, evo naprimjer ja vozim auto, idem u kupovinu, razumjem se u tkaninu, šminkam se sama i još puno videa sa raznim savjetima i to sam sve prenijela na You tube kanal pa vi možete naučiti, a imam i psa vodiča, svoju drugu ljubav Olgu}... Publika joj je zapljeskala, a Lucy je rekla: {Sigurno se pitate, zašto sam rekla druga, pa jer je prva moj dečko Andreas koji me čeka u Engleskoj, Olga je malo ljubomorna kao i svaki pas, ali to riješimo sa nekom zgodnom igračkom, pa se ona s tim zabavi, a mi radimo na prinovi i nadamo se da ćemo uskoro i uspjeti}... Lucy: {A sada trenutak koji svi čekate, predstavljam vam Maite Perroni}... Maite je uz veliki pljesak publike izašla sa svojim bijelim štapom na pozornicu i rekla: {Hvala ti Lucy}... Lucy se zahvalila i publici i Maite, a onda je otišla iza pozornice... A Maite je rekla: {Dobra večer publiko, ja sam Maite Perroni i nosim sve narandžasto, od čipkaske haljine koja je malo ispod stražnjice i štikli}... Maite je nastavila govoriti: {Ja sam prije dvije godine postala dio vas, sada sam vaša, pala sam na ruže u svom vrtu i morala sam na operaciju, najgore što sam napravila u tom periodu jest kada sam posvjestila da ću biti zauvijek slijepa, htjela sam pobjeći u Afriku i od svog srca da ne bih bila ovisna o svojoj ljubavi, nisam mu biti smetnja, ali sve je u trenu nestalo, nije morao reći ni riječi, samo me morao dotaknuti i pošla bih s njim}... Maite je okrenula glavu u prazno, ali je pogodila u oči prema Williamu i nasmijala se, te je nastavila govoriti: {A čujte me sada, puna samopuzdanja stojim tu pred vama, idem snimanja, održavam koncerte, idem na modne piste, a Lucy mi je otkrila jedan potpuno novi svijet, sada ponovo i vozim, imam mobitel, sat i svoj vlastiti kompjuter sa brajlovim pismom, puno mi je značila podrška ne samo moje obitelji, nego i prijatelja, zato se ljudi nemojte predati, sada ponosno dignimo svoje bijele štapove u zrak}... Svi su podigli svoje štapove u zrak, a William se okrenuo pa gledao kako svi podižu svoje štapove, a i Maite je digla svoj štap, te je onda bacila i rekla: {Idemo raditi ono zbog čega smo tu, idemo pjevati!!!}... Maite: {Ovako; pjesma se zove „Esmeralda", pjesmu pjeva Javier u izvornoj verziji, ali ću je ja danas pokušati otpjevati, pjesma je snimljena po istoimenoj telenoveli u kojoj je u glavnoj ulozi moja draga kolegica Leticia Calderon}... Maite je zapjevala: (Esmeralda, u tvojim očima, noć i dan su jedno, Esmeralda, poljsko cvijeće, vidiš ga s svijetlom u svom srcu...)... Naravno, Maite je najmanje bila na pozornici, u publici je bila najviše i dodirivala svakog, a povremeno bi se penjala na pozornicu i rekla koju riječ... Nakon 45 minuta: Maite je popela na pozornicu i sada rekla: {A sada vam dolazi pjevač koji će razbiti zvučni zid, na njegov nagovor, morala sam pristati, zato će on pjevati sa još dvije gošće, a on je Andrea Bocelli}... Andrea je izašao na pozornicu, držeći mikrofon u ruci i pozdravljen je velikim pljeskom publike, a on je rekao: {Hvala ti Maite, možeš se ići odmoriti, ali se vrati, ovo je ipak tvoja noć}... Maite se nasmijala, te mu rekla: {Naravno da ću se vratiti, ali ovo nije samo moja noć, ovo je noć svih nas}... Maite je otišla u garderobu u velike ovacije publike... A Andrea je počeo govoriti: {Vidim da se ne trebam posebno predstavljati jer sam dočekan sa ovulacijama, ali naša Maite me zamolila da to učinim, pa bit ću kratak, znači ja sam Andrea Bocelli, od rođenja sam imao problema sa očima zbog urođenjog glaukoma, to je bolest vidnog živca, godine 1970, u dobi od 12 godina, imao sam nesreću na nogometnoj utakmici nakon koje sam potpuno oslijepio, upisao sam pravni fakultet nakon srednje, ali nisam postao odvjetnik, srce me vuklo glazbi, i kao student sam često nastupao po barovima, i evo me preko 40 godina na pozornici, ja sam i tekstopisac i producent i operni pjevač}... Andrea: {Danas imam i ja svoj bijeli štap koji mi više ne treba kao i većini u publici i u garderobi, imam suprugu već 13 godina i našu prekrasnu Virginiju koja je sada u publici sa mamom Veronicom}... Andrea je nastavio: {Obučen sam u bijelo od glave do pete, a sada pozivam svoju dragu kolegicu, molim da je pozdravite pljeskom, Sarahu Brighmanu}... Sarah je izašla, a publika je čuvši korake zapljeskala, a Sarah je rekla: {Pozdrav svima, ja sam Sarah Brighman i nisam slijepa, na moj i Andrein nagovor je Maite pristala na moje i još jedno gostovanje, ja sad nosim crnu košulju i crne hlače}... Andrea: {Sarah, idemo pjevati}... Sarah: {Ajmo}... Sarah je počela pjevati: („Kad si daleko, san na horizontu...")... U garderobi: Dok se Jorge presvlačio, a i Celine su šminkali, Martina je bila već spremna i pitala Maite: (Ti se nećeš presvlačiti?)... Maite je imala i kosu prebačenu na desnom rame, te joj je rekla: (Ovaj koncert sam zamislila tako da se ja ne presvlačim)... Jorge je izašao i rekao: (Spreman sam, da ponovimo koreografije?)... Martina se digla sa stolice na kojoj je sjedila i gledala koncert na velikom ekranu, te mu rekla: (Nećemo ponoviti koreografije, najlaganiju moguću ćemo izvesti koreografiju, nosim dijete, sjećaš se?)... Maite: (Tini draga, ja sam i sa Juanitom i sa Mayitom radila skoro do poroda, nemoj se ograničavati ako si trudna)... Jorge: (Evo vidiš, možemo izvesti koju god želimo koreografiju)... Martina je okrenula glavu prema Maite i pitala: (Zar si i pred kraj trudnoće Faustu dopuštala da te onako baca i okreće na podu?)...Maite: (Pa... ne baš tako, dogovorili smo se da me malo lakše baca i okreće na podu, a da to izgleda isto tako efektno kao i prije, a gle, vratila sam se trudna iz Burunde, proglasili su nas mrtvima, kada su naše tvrtke saznali da smo živi, to su nam nudili poslove na sve strane, a moj jednosobni stan u Acapulcu je postao premali, a kako smo ja i William zaradili do prije moga poroda toliko da možemo kupiti vilu San Roman u Ciudad de Mexico koja je poslužila za snimanje Oprezno s anđelom, William je sve namjestio dok sam ja došla iz bolnice, mislim kupio krevetić i to, ništa nismo imali za dijete, imali smo samo jedan hladnjak i ploču za kuhanje, stol i stolice, nekoliko kreveta i to je bilo to, nakon što sam došla iz bolnice, počeli smo se kupovati razne stvari za kuću i vrt smo počeli uređivati)... Martina: (Vila i vrt su vam zbilja predivna)... Maite: (Hvala ti, trudimo se)... Dok su oni tako razgovarali, na pozornici je Andrea sada završio sa „Ave Marijom", te sada pozvao Celine Dion, a Sarah se već odavno presvukla i gledala ponovo koncert na stolici... Celine je sada izašla na pozornicu i stala pored Andrea, te rekla: {Pozdrav svima, ja sam Celine Dion i ni ja nisam slijepa, obukla sam bijelu haljinu koja malo svjetluca i bijele štikle i raspuštenu kosu koja mi je plava i dugačka, a sada ću sa mojim prijateljom Andreom otpjevat „Molitvu"}... Celine je počela pjevati: {Molim se da ćeš biti u mojim očima i gledati nas gdje idemo,...}... U garderobi je vladao sada mirni razgovor između Jorgea i Martine, te joj je Jorge rekao: (Ako ne želiš nikakvu koreografiju radi djeteta, nećemo riskirati da izgubiš dijete)... Martina: (Pa iskreno, ne bih voljela strogo mirovati kao Brisa do kraja trudnoće, pa nećemo komplicirati sa koreografijom)... Jorge: (Ok, ljubavi)... Martina se sada brzo okrenula Maite, te ju pitala: (Kako je to kada se dijete miče u tebi?)... Maite: (To je nešto neopisivo, nešto čudesno)... Na velikom ekranu se čulo da su Andrea i Celine završili, te je Andrea sada rekao: {Sada Vam ponovo dolazi Tini Stoessel}... Martina je izašla sa ušni mikrofonom koji su joj stavili u poslijednjoj sekundi i rekla: {Hvala ti Andrea, molim pljesak za njega i za Celine}... Andrea i Celine su otišli u garderobu, te oboje sjeli na stolice slušati i gledati dalje koncert... Martina: {Sada ste uživali u pjesama vrhunskog opernog pjevača Andree Bocelia, a sada ćete nadam se uživati u nešto laganijem ritmu, ja sam se presvukla u ružičastu-bijelu haljinu sa cvjetnim uzorkom sa kratkim rukavima i svezala kosu u rep i imam roze štikle, ovaj put neću biti sama na sceni jer najavljujem upravo svoga muža Jorgea Blanca}... Sada je i Jorge izašao, imao je isto ušni mikrofon koji si je sam stavio kada je Martina izašla na pozornicu, te rekao: {Pozdrav svima, ja sam njen muž i zovem se Jorge Blanco, nosim umjesnu kožnu jaknu, crne traperice i crne tenisice i imam smeđu kosu, prirodno je počešljana}... Martina ga je sa smiješkom gledala, te rekla: {A sada ajmo pjevati}... Jorge je zapjevao: (Nisam ptica za let, ovu sliku ne znam naslikati,nisam poetični spisatelj, ovo je samo što ja znam)... Martina je sada nastavila: (Zvijezde ne znam čitati, ni mjesec spustiti,...)... U garderobi su se Celine sada presvlačila, te je rekla: {Baš lijepo pjevaju}... Maite: {Da, moja djeca doslovno čupaju kosu za njima, kladim se da sada u publici vrište}... Celine je izašla iz kabine u svojoj odjeći, te je rekla: {Šteta što ih neću pozdraviti jer žurim na avion}... Maite se digla sa stolice i zagrlila ju, te joj rekla: {Ja ću ih pozdraviti umjesto tebe, ako odmah ne pojuruje Tini i Jorgeu}... Sarah se sada isto digla i rekla: {Mogu li i ja s tobom do hotela Tifani?}... Celine: {Može}... Cure su se još pozdravile sa Andreom i otišle taksijem... Nakon nekoliko minuta: Završili su sa pjevanjem, a Martina i Jorge su se sada uhvatili za ruke, te je sada Martina rekla: {Sada ponovo pozdravite zvijezdu ove večeri, zvijezdu zbog koje smo večeras ovdje, a ona je...}... Martina i Jorge su u jedan glas viknuli: {...Maite Perroni}... Maite je sada izašla na pozornicu i rekla: {Hvala vam Tini i Jorge}... Martina i Jorge su otišli u garderobu, a Maite je sišla među publiku i rekla: {Ne brinite se, čut ćete Tini još jednom na kraju}... Maite: {A sada „Stranci poput mene"}... Maite je počela pjevati: {Što god radiš, ja ću to učiniti,...}... Nakon pola sata: Maite je pjevala zadnje stihove od „Dva svijeta" i penjala se na pozornicu dok joj je u ruci bio mikrofon i zapjevala je za kraj: {Dva svijeta, jedna obitelj}... Dvoranom se prolomio pljesak, kada se on stišao, Maite je rekla: {Hvala vam, dragi moji, ovo je nažalost bila moja zadnja pjesma, ali ne brinite se, još jedan gost čeka svoj nastup i Tini će otpjevati zadnju pjesmu na ovom koncertu}... Maite: {Prije nego što prepustim pozornicu i najavim gosta, samo ću još reći nikada se nemojte predati, ni odustati}... Publika joj je zapljeskala, a Maite je sada rekla: {A sada pozdravite Stevija Wondera}... Stevie je izašao sa svojom usnom harmonikom i ušnim mikrofonom na pozornicu, te rekao: {Hvala ti Maite}... Maite je samo još rekla: {Doviđenja}... Maite je ispraćena sa velikim pljeskom publike, a Stevie je rekao: {Maite je otišla, a kako je ona rekla, ja sam Stevie Wonder i od rođenja sam slijep, kažu da sam crnac i da nosim sve bijelo večeras kao naš Andrea Boceli, ali ja to ne znam, imam puno djece sa dvije žene, a imam i nekoliko unuka, a naučio sam svirati usnu harmoniku, klavir i bubnjeve sa 12 godina, a po zanimanju sam pjevač, tekstopisac, svirač, producent i aktivist, a večeras ću vam otpjevati i odsvirati na svojoj usnoj harmonici autorsku pjesmu „Jednom u mom životu"}... Stevie je počeo pjevati, dok je u garderobi iza pozornici Maite sjela na stolicu, a kostimografkinja ju je pitala: (Hoćeš li se presvući?, Jorge, Lucy i Andrea su se već presvukli, a Tini se upravo presvlači za završnu pjesmu?)... Maite: (Mariana, nikud mi se ne žuri, pričekat ću da čujem Tini na pozornici)... Maite je naravno slušala i koncert, ali je htjela i popričati s dečkima od kojih se jedan unio u veliki ekran, a drugi se sav pretvorio u uho, a Lucy je slušala koncert i stalno se čuo zvuk poruka njenog mobitela...