Jedan čudesan mačak 19: Žene, majke, kraljice

Koncert za oboljelje od raka dojke

Sutraujutro: U 5 ujutro: Maite i Kailey su se dovezle u isto vrijeme kući, Kailey je izašla iz auta svoga dečka, a Maite iz svoga... Kailey je došla do Maite, te rekla: (Mama, ti tek sada dolaziš kući?)... Maite: (Da, vjerovala ili ne, bila sam ista u tvojoj dobi, od večeri do ujutro bih tulumarila po klubovima, sada smo bili na laganoj večeri povodom prezentacije, pridružio nam se čak i Dany, pa se to odužilo, evo do sada)... Cure su ušle u kuću i svaka je u svoju sobu otišla... Ali dok je Kailey ustala u devet sati i otišla u školu, Maite se nije budila do podneva... Maite kada se napokon probudila, dotaknula je svoj sat i šokirala se kada je osjetila da je podne... Dignula se iz topa i samo je nabacila na sebe kućni ogrtač i potrčala dolje i dok je silaze u predvorje, čula je da William s nekim, pa mu je malo povišeno rekla: (Dušo, zašto si me dopustio da spavam do podne?)... William: (Nisam te mogao probuditi, tako si slatko spavala)... Maite: (S kim ti to pričaš?, gosti su nam sigurno stigli?)... Maite se zacrvenila od glasa kojeg je čula, a to je bio Danielov glas: (Dobro jutro, Maite, super ti stoji ovaj ogrtač)... Maite je sišla, te mu rekla: (Isuse, to si ti, Dany?, a ja ovako gosta dočekujem, majko mila)... Daniel: (Nisam li ja domaći gost, May?)... Maite: (Jesi, ti jesi, ali danas mi trebaju doći još dvoje gosta, a ovaj moj muž nije me se udostojio probuditi na vrijeme)... William: (Rekoh ti da si tako slatko spavala da mi te je bilo žao buditi)... Maite: (Meni dolaze gosti, bilo tebi žao ili ne žao, trebao si me probuditi kada si se ti probudio)... William: (May, sve je u redu, djeca se spremaju za školu, Chris uči u sobi sa Mayom, Maria je otišla sa ostalima da im pokaže dvoranu i da vidi probu, Kailey je u školi od devet, a Julian je otišao na rukometni trening, a poslije će kod Santiaga na seansu, a Klara je malo izašla u grad sa Filipom, a ja čuvam Auroru, a Brisa će nekoliko dana prespavati kod prijateljice)... Maite: (Što si rekao?, moja snaha je odvela u dvoranu moje goste, jesam li ja dobro shvatila?)... William: (Dobro si shvatila, u čemu je problem, molim te lijepo?)... Maite: (U svemu je problem, a najveći je taj što ja nisam tamo, ja bi trebala prisustvovati svakoj probi i generalnoj probi, ja sam organizatorica tih koncerata, gotova sam od strane Caroline i Luciana, nikada više mi neće dopustiti da sama organiziram koncert)... Maite je sada obratila Danielu: (Dany, osjećaj se kao kod kuće, ja se idem na brzinu spremiti, a ti Willy, da si me odmah obavijestio kada dođu gosti i s njima odmah idem u dvoranu i nemoj da našem prijatelju išta nedostaje)... Maite je ponovo otišla gore, a William je rekao: (Dany, oprosti joj, umjesto da se odmara ovaj mjesec, ona se tu brine da sve bude u redu na njezinim koncertima koje sama organizira)... Daniel: (Willy, ne brini se, drago mi ju je vidjeti da je ponovo u svom elementu, nema što, gazdarica ove kuće se vratila u velikom stilu)... William: (Premda ovo možemo prepisati njenom PMS-u)... Daniel je samo klimnuo glavom... Nakon 5 minuta: Maite je samo prošla pored dečkiju i izašla je van i sjela na stubu i čekala taksi koji je trebao dovesti dvije dame... Nakon pola sata sjedenja na stubi: Napokon je čula zvuk automobila... Digla se sa stube, te kada je zvuk nestao i glas iz auta pitao: {Zašto nas ti tu čekaš, Maite draga?}... Maite je napipala kvaku na autu, ušla na stražnje sjedalo i rekla: {Molim vas, vozite nas u dvorana Ciudad de Mexico}... Vožač je krenuo, a Karolina je rekla: {Stvarno zašto si nas čekala ispred kućnog praga?}... Maite: {Ma prespavala sam pola dana, a mužić me nije probudio, a nočas sam malo tumarila, malo, koga ja lažem, puno tulumarila, imala sam tu prezentaciju telenovele, a onda kao i obično imamo afterparty pa sam zaglavila na njemu, a moja snaha je odvela ostale na probu bez mene, pa sada idemo tamo}... Karolina: {Ma dobro, nego dugujemo ti objašnjene zašto nismo mogle doći jučer}... Karolina je nastavila govoriti: {Imale smo godišnjicu smrti kolege koji je nažalost premlad napustio ovaj svijet prije 20 godina, pjevale smo na koncertu i zato nismo mogle doći jučer}... Maite: {A koliko je imao taj kolega godina kada je napustio ovaj svijet?}... Karolina je odgovorala na sva pitanja jer je Kaliopi gušila u suzama, te je Karolina rekla: {Kaliopi plače kao kišna godina pokraj mene, ali to moram reći, on je poginuo sa 26 godine, prometna nesreća, bio je u usponu karijere, trebao je diplomirati glazbenu akademiju, samo dva ispita su mu ostala do diplome, ali to su mu nakon što je poginuo, njegovim roditeljima poklonili tu diplomu, nikada nitko nije saznao je li spavao on u trenutku nesreće ili nije i je li preminuo u bolnici ili je na mjestu bio mrtav}... Kaliopi(kroz gorke suze): {Molim te, prestani, prestani o tome}... Karolina: {Dobro je, Kaliopi, Kaliopi je svaki koncert njemu u spomen jako emotivna, oprosti joj}... Maite: {Sve je u redu, neka samo ona izbaci iz sebe, a kako se taj čovjek zvao?}... Karolina: {Todor Proja, hoću reći Todor Proeski zvan Toše, ali prije nekoliko godina su njegovi uspjeli da se ostvari njegova želja da vrati prezime svojih predaka i sada na spomeniku piše „Todor Toše Proja(Proeski)", anđeo bio i ostao}... Maite se prekrstila i rekla: {Počivao u miru}... Maite: {Kaliopi, bi li ti htjela možda nešto od njega pjevati, ako hoćeš, možeš?}... Karolina: {E Maite, mislim da to nije dobra ideja, kada bi ona ponovo pjevala njegove pjesme na tvom koncertu, to bi bila poplava, tj. bujica suza}... Maite: {Žena je osjećajna, kao ja, pa što?, neka pokaže svoje osjećaje i na koncertu, to nije sramota, ajde Kaliopi reci, bi li to htjela?}... Kaliopi(kroz gorke suze): {Njega predstaviti ovdje u Mexicu, to može samo on, ali pokušat ću, potrudit ću se radi njega, pjevat ću naravno svoju pjesmu „Dona", a od njegovih ću pjevati „Život", „Teška stvar" i „Ovaj svijet"}... Maite: {Dogovoreno, morat će netko od vas dvije razgovarati sa montažerom u vezi tih njegovi spotova, ako ih ima, hoću da svaka pjesma ima svoj spot i na ovom koncertu}... Kaliopi(kroz gorke suze): {Ne brini se, Maite, ja ću to srediti}... Taksi je stao, a taksist je sada rekao: {Stigli smo pred dvoranu, cure, molim 100 pessosa}... Maite mu je platila, taksist je izvadio kofere i otišao... Karolina je povukla obadva kofera i sve tri su ušle u dvoranu, te je Maite viknula: (Bok ekipa!).. Tih dva dana je proletjelo: Maite je stalno pjevušila pjesme koje će pjevati na koncertu, ali najviše „Nedostaješ mi", a i ostali su svoje pjevušili, ali nešto manje od same Maite... Sada je ostalo samo pola sata do koncerta... Svi su sada bili u garderobi, u šminci i na frizuri... Dvorana se punila brzinom svjetlosti, a Maitina obitelj je ponovo sjela prva na svoja mjesta u dvorani... William se pozdravio sa dragom punicom i ona se pozdravila sa unucima i sa svim ostalima... Nakon pola sata: Maite se dignula sa stolice i rekla: {Ovo je koncert za život, život drugih žena i muškaraca koji se bore sa rakom dojke, educirajmo ih, razveselimo i rasplačimo ih jer smo sada tu zato, a sutra tko zna gdje}... Svi su joj sada zapljeskali, a ona je sada rekla: {Tini, sada ti izlaziš}... Martina je izašla na pozornicu, držeći mikrofon, pogledala publiku i rekla:{Želim dobrodošlicu svima}... Publika joj je zapljeskala, te je Martina uzdahnula i nastavila: {Neću vam lagati, ovaj pogled na vas mi izaziva u meni tugu, bol, čak i strah, pogotovo oni bez perike, ja nisam prošla nikakav karcinom, ni ja, ni moja obitelj, ali to ne znači da neću, život je dug, a vi ste tu i borite se za svoj život, nemojte se predavati, dok postoji tračak nade, sjetite se da dišete, a za one koji danas nisu sa nama i oni koji su izliječeni, ide pjesma..}... Martina: (...„Slobodna sam")... Martina je počela pjevati... Nakon tri minute: Martina je završila sa pjesmom, te sada rekla: {Sada vam dolazi netko tko će vam objasniti kako treba postupati sa čovjekom, pogotovo sa ženom koja ima rak dojke, zašto kažem čovjekom, a ne ženom, to će vam bolje objasniti on, on je sociolog i psiholog iz Hrvatske, pljeskom pozdravite Brunu Šimlešu}... Publika je zapljeskala i Bruno je izašao na pozornicu, držeći mikrofon u ruci, te se rukovao sa Martinom i rekao: {Hvala Tini, možeš se povući iza pozornice}... Dok je hodala do backstage, Tini je govorila: {Vidimo se kasnije}... Ispraćena je sa velikom pljeskom publike... A sada je počeo Bruno govoriti: {Dobra večer svima koji ste danas ovdje, ja sam psiholog i sociolog i jednom sam osvojio nagradu za razumjevanje žena koje imaju rak dojke, bio sam uz njih, ja se ne volim tim hvaliti, i ja sam kao dijete obolio od rijetke bolesti koja se zvala trombocitopenija i djetinstvo sam proveo na onkologiji, zato se suosjećam sa svima vama, a i sada će pojaviti jedna fotografija na ekranu koja je nastala na trgu Bana Josipa Jelašića 2016 godine u Hrvatskoj}... Fotografija se pojavila na ekranu, a Bruno je rekao: {Da, obrijao sam se na ćelavo zbog svih vas koji se nose sa gubitkom kose, zašto je Tini rekla odnos prema čovjeku, a ne prema ženi, ok, istina je da 99% žena oboljeva od raka dojke, ali ne smijemo zanemariti ni onaj 1% koji se odnosi na nas muškarce}... Bruno je nastavio govoriti: {Sada ono zašto sam ovdje, žene, žene trebaju slušati svoje tijelo, a mi njihovo tijelo, ako kažu da hoće na tri minute izaći van na zrak, mi ih trebamo poslušati i izvesti ih tri minute u šetnju, ako odu u najmračniji kutak kuće i satima ostanu tamo, šutjeti i plakati tamo, trebamo im se pridružiti, sjesti na drugu stranu i šutjeti zajedno sa njima,...}... Dok je Bruno to govorio, u backstage se Maite gušila u suzama... Lorenza: {Pa molim te nemoj plakati, tek sam te našminkala, za tri minute ti izlaziš}... Maite(kroz gorke suze): {Ne brini se, sama ću si popraviti šminku}... Martina i Jorge su je tješili jer su znali da plače zbog Bruninih riječi koje su je vratile u doba kada je i sama imala veliku bitku sa karcinom... Nakon 3 minuta: Daniela: {...i to vam je to, danas sam tu s vama, iz te opake bolesti sam izašla kao pobjednica, ove slike koje se vrte iza mene iz toga razdoblja to dokazuju, išla sam predavati o tome i to gole glave i kada mi je kosa počela rasti, rak dojke je izliječiv}... Daniela: {A sada glavna zvijezda ove večeri i organizatorica svega ovoga, molim pozdravite moju dragu kolegicu Maite Perroni}... Publika je zapljeskala, a Maite je sa smiješkom izašla na pozornicu, te rekla: {Dobra večer svima}... Daniela je otišla u backstage, a Maite je rekla: {Znam da sada čudno gledate, znate da ja nisam rak dojke, ali moja majka koja je u prvom redu sa moje desne strane je imala rak dojke prije 17 godina i bilo nam je teško gledati ju takvu slabašnu, ali evo sada je tu, zdrava je i gleda me, što ja nju ne mogu, ali moji dodiri znače više od pogleda}... Publika je zapljeskala, a kad se pljesak smirio, Maite je nastavila govoriti: {I danas nemam leće, niti ih inače nosim, samo za potrebe snimanja telenovele i na modnoj pisti mi ih stave, sada vam kažem glasno JA SAM SLIJEPA I JA SAM IMALA BORBU SA RAKOM!}... Maite: {Da, dobro ste čuli, i ja sam imala borbu sa svojim rakom, skoro cijelu prošlu godinu sam se borila za život, na kraju su mi odstranili želudac i sada sam dobro koliko vidite, malo sam promijenila prehranu i živim normalno}... Publica joj je zapljeskala, a ona je za kraj rekla: {Tako možete i vi, borite se za život, život je vrijedan, a sada idemo pjevati, pjesma se zove „Ništa me neće zaustaviti"}... Maite je počela pjevati: {Ponekad svijet izgleda savršeno, ništa za preurediti, ponekad jednostavno dobiješ osjećaj, kao što trebaš neku vrstu promjene, bez obzira što su izgledi ovaj put, ništa mi neće stati na putu...}... Nakon pola sata: Maite: {A sada, jedan kolega nije mogao doći jer je na svom koncertu, ali će se sada javiti preko Skypa, vidjet ćete ga na ovom video zidu iza mene, a ja ću otpjevati jednu njegovu pjesmu}... Sada je publika zavrištala jer se iza nje na video zidu pojavio David Bisbal i rekao: {Pozdrav svima, vidim da se dobro zabavljate}... Maite se sada okrenula u lijevi profil, te rekla: {Zdravo Davide, da, zabavljuje se, šteta što nisi s nama, a na tvom koncertu?}... David: {Domaćica je danas prekrasna, uostalom kao i uvijek, i kod mene je užarena atnosfera, sada sam u backstagu da mogu popričati s vama, a na pozornici je grupa Sandoval, i meni je isto žao što nisam tamo, ali obećajem slijedeće godine, obavezno sam sa vama i obavezno nosim ovu majicu sa ružičastom vrpcom}... Maite: {Hvala ti na komplimentu, i ti si sigurno prekrasan, pazi što si obećao, za godinu dana si tu s nama, a ne u Guadalupeu, reci nam o svojoj pjesmi („Ova samoća")}... David: {„Ova samoća" je nastala dok sam gledao jedan bračni par na balkonu preko puta moje zgrade, odjednom je ona nestala, a on je bio shrvan, jedno jutro sam se odvažio pokucati tome čovjeku na vrata, otvorio mi je i primio me u svoj tad hladni dom i otvorio mi dušu, uglavnom rekao mi je da se jedan dan probudio i da je samo ona bila mrtva, na obdukciji je saznao da je imala rak, ali da je htjela umrijeti pored njega i umrla je, i onda sam ja došao na ideju, to je tužno, realno gledano da ja nađem inspiraciju o nesretnom čovjeku, napisao sam tu pjesmu i odnio je njemu, ali bilo je prekasno da je vidi}... Maite se rasplakala, a i publika je plakala, te je ona pitala: {Skratio si je život?}... David: {Ajmo reći da jest, ali nemojte me pitati kako jer vam neću reći}... Maite je obrisala suze, te ga pitala: {Što misliš kako ću ja interpetirati tvoju pjesmu?}... David: {Bit ćeš sjajna}... Maite: {Za kraj, možeš li otpjevati samo komadić refrena?}... David: {Za tebe sve, pozdravljam vas sa komadićem refrena i vraćam se na svoju pozornicu}... David je zapjevao: (Ova samoća je toliko velika, toliko okrutna, toliko neželjna da mi oduzima dah)... David se odjavio, a Maite je rekla: {Malo smo plakali, a sada idemo pjevati}... Na video zidu se pojavio Davidov spot i Maite je počela pjevati: (Budim se u hladnoći ove samoće...}... Nakon 15 minuta: Maite: {A sada vam predstavljam četiri dame,... Ninu Badrić, Karolinu Gočevu, Aleksandru Radović i Mayu Sar, ovim četirima damama prepuštam pozornicu, neka vas dirnu srca sa pjesmom „Moj je život, moja pjesma", pljeskom ih pozdravite}... Maite je otišla u backstage, a na pozornicu je izašla Nina i zapjevala: {Nedostaje, par stvari da bih sretna bila, fali mi, nova haljina, nakit i svila}... Karolina je sada izašla i stala uz Ninu, te zapjevala: {odjednom sve puno jasnije ti bude shvatiš, da život ne, nije samo kupi plati}... Aleksandra je sada izašla i stala uz njih dvije, te zapjevala: {Prepoznajem tvoje brige sada meni bliske i zovem te da se borimo za bitke iste}... Maya je sada izašla kao poslijednja i stala uz njih tri, te zapjevala: {upoznajem novi svijet, a tuga neka čeka, ja počinjem život ispočetka}... Sada im je publika zapljeskala... Nakon 3 minute: Aleksandra: {...slavim ljubavvv}... Publika je zapljeskala, a Nina je prva rekla: {Mi vam nešto moramo reći, ja ću prva; Jedna minuta ne znači ništa svaki dan za samopregled, a može vam spasiti život}... Karolina: {Mamografija ne boli, idite na nju i spasite si život}... Aleksandra: {Napravite mastektomiju dojki, nemojte se toga sramiti, i ako postoji i najmanja šansa da je iz vaše obitelji imao rak}... Maya: {Iako ste ga i dobili rak, ne bojte se pokazati golu glavu ili dojku bez bradavice, to je sasvim prirodno jer je Vaš život je Vaša pjesma}... Nina: {A sada velikom pljeskom pozdravite Kaliopi}... Nakon pola sata: Martina i Jorge su završavali svoju pjesmu „Možemo", te sada za kraj zapjevali: {Možemo letiti, bez da imamo krila, sa tekstom u mojoj pjesmi}... Publika im je zapljeskala, a Martina je rekla: {Sve mu lijepom, jednom dođe kraj}... Jorge: {Zato pozivamo našu domačicu da otpjeva zadnju pjesmu, Maite, dođi}... Maite je još jednom izašla na pozornicu i publika ju je nagradila pljeskom, a Martina i Jorge su otišli u backstage, te je Maite rekla: {Zadnja pjesma je posvećena svim onima kojima je ova ružičasta vrpca, nažalost postala crna, nisu ovdje fizički ali znam da nas gledaju s neba, na video zidu iza mene će se prikazivati osobe koje su podlegle raku dojke, poput Monice Spear, Lorene Rojas, itd}... Maite: {A pjesmu koju pjevam jest („Nedostaješ mi")}... Maite: {Zašto sam ja i ovi ljudi u backstagu su pričali na engleskom cijelo vrijeme?, jer smo željeli da nas svi razumijete, a sada pjesma}... Maite je zapjevala: (Nedostaješ mi, to je sigurno,bilo je i lijepi i ružnih trenutaka što smo zajedno proživjeli, detalja, mali stvari koje se čine nevažnima, one mi sada naviru kao sjećanje, da bar mogu vratiti vrijeme, da te vidim ponovo, da te zagrlim i da te nikad više ne puštam, shvaćam da je došlo tvoje vrijeme, da te Bog pozvao da budeš u njegovoj blizini, jer je tako htio, ali nisam nikad mislila da će tako boljeti)... Kada se spremala otvoriti usta da zapjeva treću kiticu, čula je kako je Martina pjeva, a publika i kako dolazi do nje, te je pljeskom pozdravila Martinu koja je zapjevala: (Ne plači zbog mene, ja sam na mjestu gdje dolazi svijetlo, gdje postoji mir...)... Nakon nekoliko minuta: U backstagu: Maite: (Upala si mi u pjesmu,Tini, kako si to mogla učiniti?, zbunila si me)... Martina: (Ne ljuti se, čula si kako su nam pljeskali).. Maite: (Da, poboljšala si mi pjesmu, hvala ti, ali svejedno si mi mogla reći)... Martina: (Da, ali onda ne bih to bio faktor iznenađenja)... Sada su došli i Maitina obitelj u backstage, te je Mayita rekla: (Tini, nemoj još ići)... Martina je pokazala na dvije stolice, te joj rekla: (Idemo nas dvije sjesti tamo, da mami ne smetamo dok se pozdravlja sa ostalima)... Martina i Mayita su sjele, a Martina je rekla: (Doći ćemo ponovo, ne boj se)... Mayita: (Hoćete li?)... Martina: (Naravno, možda već za Božić i kupit ćemo vam darove, puno darova)... Mayita: (Obećaješ?)... Martina: (Obećajem)... Do ponoći su svi bili u avionu na putu svojoj kući ili bar na putu za zračnu luku, a obitelj Perroni-Levy je utonula u san...