Jedan čudesan mačak 19: Žene, majke, kraljice

Maite bih izabrala da je sluškinja u ono doba, a Leonardo daje rok

Maite se sjetila svojih dana u Burundi, te rekla: (Iako plemkinje imaju predivne haljine i sve im servirano na pladnju, biti plemkinja u to vrijeme je bilo biti uz muža, kave na kavu, u dvije riječi, to je bio kućni pritvor za ženu u to doba, ako ideš van prati te sluga, to nije bio život, pa dogovoreni brakovi i sve ostalo, kad bih mogla birati ja bih bila sluga, iako je to zahtjevan i težak posao bio onda, imao si pravo izabrati muškarca, nisi morao satima birati, niti si imao što za birati, imate samo jednu opravu za obući i obučete je za minutu, a plemkinje satima provode pred ormarima, pogotovo kad su bile u pitanju neke svečanosti)... Carolina: (Kad se vratite doma, vi ostajete u liku ili ste Maite?)... Maite: (Ja prestajem biti lik kad Clara kaže „Rez", tako i sva ekipa ovdje, a kad se vratim doma, to je moja oaza mira, dočekaju me moja djeca i muž koji me izljube nakon napornog radnog dana, u zadnje me vrijeme dosta opušta kuhanje za sebe i za obitelj)... Carolina: (Kuhate?, to je super, a kakvim ste odnosima s vašim bivšim dečkom ili bolje da kažem zaručnikom Maneom i njegovom suprugom Alejandrom Lazcanom, kako komentirate da je njegova supruga i nekadašnja supruga vašeg muža Elizabeth Gutiérrez koja se vratila iz Kine u potpuno neznanju za sebe bila liječila u psihijareijskoj bolnici „Agata" i ima malo manje od dvije godine otkako je uspavana?)... Maite se sad sjetila kako je Elizabeth glumila da joj daje oprost i sjetila se njenih poslijednjih riječi upućenje njoj: Prije godinu i 9 mjeseci: [Elizabeth: (Prijateljice, naravno da te neću ubiti, William te voli, a ja sam sretna ako je on sretan, čuvaš i voliš moju djecu kao da su tvoja, hvala ti, i oni su prihvatili polubrata i polusestru, sama si rekla bolje sam, uskoro ću izaći iz ludnice i opet ću biti normalna, oproštam ti za sve)...)]... Maite je sada odgovorila na pitanje: (Mane i ja smo prijatelji, ja njega mogu nazvati u bilo koje doba dana i noći, on će mi se javiti, a tako i njegova žena i ja, pa tako i Willy se ponaša sa Maneom, prijateljski smo svi, čak si pomažemo i sa djecom, nekad oni trebaju pomoć sa Marcom i Valerijom, nekad mi sa Mayitom i Juanitom, a našu davnu, predavnu vezu smo ostavili gdje jest, u prošlosti gdje i treba biti, a što se tiče Elizabethe, neka počiva u miru i nadam se da je u boljem svijetu nego što je bila)... Carolina: (Marc i Valerija su polubrat i polusestra od Christophera i Kailey, kako se oni slažu i kako je Christopher sa grlom, kao dijete je bio stalno boležljiv, ili je bio laringitis u pitanju ili je grlobolja, uopće gdje je sad on?)... Maite: (Super su si, ne prave nikakvu razliku, ovi stariji jure po kući za ovim mlađima, Chris je bolje, ima još upale grla, ali se prošle godine oženio i žena se sad brine o njemu, sada su na putovanju, ne znam gdje su sad)... Carolina: (I za kraj pitanje kako komentirate uhićenje vašem muža i puštanje na kućni pritvor danas ujutro?)... Maite: (Nemam komentara, hvala)... Maite se sada digla i otišla do velikog drveta po koje je došao i Mane čim ju je vidio, te ju primio za ruku i pitao: (Jesi dobro?)... Maite: (Jesam, nego novinari i njihova pitanja)... Mane: (A što su te pitali?)... Maite: (O Chrisu, Elizabethu, uhićenju Willyja i našoj davnoj vezi)... Mane se htio našaliti, te je rekao: (Zar smo mi bili u vezi?)... Maite se nasmijala, te ga počela lagano udarati, te mu rekla: (Blesane jedan)... Mane: (Htio sam te nasmijati)... Maite: (I uspio si, nego znaš što sam mislila?)... Mane: (Ne, što?)... Maite: (Ja bih voljela kad bih ti bio tako ljubazan, pa mi došao u subotu da ti Fausto pokaže kako da me okreneš i uzmeš u naručje kako sam si u glavi to zamislila, pjevala bih pjesmu {„Držeći se za heroja"} od Bonnie Tyler, a ti bi onda ušao i napravio taj pokret, i tako bih te najavila)... Mane: (Koreografija, to nije za mene, draga Maite)... Maite: (Pa nećeš proći bez koreografije, dragi moj, dolaziš u subotu, nema rasprave, jer ti čovjek mora pokazati i dizanje na pjesmu {„Dopusti mi da budem tvoja krila"})... Mane: (Što? i tu pjesmu si izmislila neko dizanje?, što ako mi opadneš i razbiješ se?, a i tvoja težini?)... Maite: (Nema rasprave, čovjek će ti zato i pokazati kako da to učiniš, a ja sam bila ako si zaboravio četiri mjeseca na samoj riži i riža mi se zgadila za cijeli život, izgubila sam na težini)... Mane: (Dobro, doći ću, ali što se tiče težini, kao da mi nije Willy rekao da kad si počela jesti, morali su te on i Daniel zaustavljati koliko si ubacivala u sebe)... Maite: (Pa ajde ti budi četiri mjeseca na samoj riži, pa ću tebe vidjet hoćeš li ćeš ubacivati u sebe sve što ti dođe pod ruku)... Mane: (Moram ti reći, a to sam i Willyju rekao, ja se njemu divim kako je to sve podnio s tobom, ja iskreno ne bih to mogao)... Maite: (Ako nekog voliš, nije ti ništa teško, vjeruj mi, da bih i ti to mogao)... Clara je došla do njih i pitala: (Maite, možeš li danas glumiti ili?)... Maite: (Mogu, ali ne znam baš scenarij)... Mane: (Claro, ako mogu predložiti da ja malo pomognem Maite oko scenarija)... Clara: (Mane, odlična zamisao, a ti se Maite ništa ne brini, koliko god da snimimo danas, bit će dobro)... Navečer toga dana: Bližio se početak telenovele, svi su se skupili u Brisinoj sobi, te je Klara sada nazvala Leonarda... Leonardo joj se odmah javio, te joj rekao: {Bok Klaro}... Klara: {Je li sve spremno za put na Belize?}... Leonardo: {Jest, Klaro}... Klara: {Upalili ste tv i program?}... Leonardo: {Jesmo, svi smo na krevetu i čekamo telenovelu}... Klara: {Stavi mi ga na zvučnik}... Leonardo je stavio Klaru na zvučnik, te je Klara rekla: Bok Matko... Matko: Klaro, kako sam dospio ovdje kod Franca i Brende?... Klara: Ja sam ti sinoć nakon što si zaspao pročitala misli i zaželio si da budeš s njim, a s njim je bila i Brenda kad smo došli... Matko: Klaro, da, točno, ali hoću li ikad vidjeti još Filipa?... Klara: Naravno, nego sada ti počinje telenovela, hoćeš da ti čitam prijevod?.. Matko: Da, ali gdje si ti?... Klara: Nije važno gdje sam, evo počinje, počinjem ti čitati prijevod... Nakon 45 minuta: Klara: {Matko, daj mi malo Franca}... Leonardo: {Idem ti donijeti iz kuhinje čokoladno mlijeko, može?}... Matko: {Može, Franc}... Leonardo je uzeo mobitel, ugasio zvučnik i ušao u kuhinju, te kada je zatvorio vrata, rekao: {Imaš dva mjeseca, točnije do 30.9 da mu kažeš cijelu istinu, ali cijelu, ali bude saznao onako ili ovako, ja i Kate ćemo mu reći ako ti budeš odugovlačila}... Klara: {Ok, ok, vjeruj mi, do 30.9 ćete biti u svom domu i uživati, a i možete doći i na Maitin koncert koji je 1.10. i bit će koliko mi se čini spetakularan, nego što si mu rekao zašto ste u hotelu i zašto je Brenda promijenila boju kose?}... Leonardo: {Vjerujem ti,Klaro, u hotelu smo zato jer ja i ona bježimo, a Brenda je promijenila boju kose u plavo jer se boji da je neprepoznaju}... Klara: {Leo, super, čuj moram ići sad, nazvat ću te sutra kad budete na otoku, poljubi Kate u moje ime}... Leonardo: {I ti sve poljubi u naše ime, vidio sam u novinama da je Willy u kućnom pritvoru, pozdrav svima}... Klara je poklopila...