PART 33

2.6K 59 2
                                    

"Hej, to je Ali", Marko uzvikuje prilično glasno kada ugleda Alekseja. Čudno da ga je zapamtio posle samo jednog viđenja.
Namrštim se jer nisam želela da ga vidim i što je najgore Marko se prilično radovao ovom susretu. Može pomisliti svašta, kao na primer da ja veoma često pričam o njemu.
On mu baci kosku, a zatim pogleda njegov dres koji je odmah obukao.
Nasmeje se.

"Hej, ko ti je dao to? Okreni se.", kaže, a Marko se odmah okrene i jasno govori kako mu je 'Uki sa čupavom kosom' poklonio.

Uočim kako osmeh nestaje sa njegovog lica.

On je jebeni psihopata.

"Hoćeš da skineš taj dres? Ja ću ti dati svoj, vidi.", pokaže rukom na svoj crno-beli dres što mene natera da progovorim.

"Hej, on mu je lično dao to. Pusti ga. I da, ne trebaju mu tvoje stvari, hvala. ", drsko progovodim i uhvatim Marka za ruku pa krenem ka izlazu da nađem Andreu. Ne bih da rizikujem da me naš takoreći otac vidi.

Mislim da se više neću pojavljivati ovde.







Kako se taj krelac usudio da da onon malom njegov dres?
Ne razumem zašto.
Onda čujem svoj unutrašnji glas kako mi govori 'koji ti je kurac, to je samo dres' pa skontam da je u pravu.

Međutim odgovorim mu u sebi kako jednostavno samo volim da se deca ugledaju na mene, da žele da igraju kao ja i da traže od mene dresove, a ne od nekog izmišljenog igrača Partizana koji uopšte ni ne voli ovaj klub.

Ubeđujem sebe da je tako.
Mora biti.




Dok dečko svetlo smeđe boje kose sedi i ispija svoju po ko zna čašu viskija, sebe ubeđuje da mu ta 'mala kurva' nije pomutila razum i da je i dalje želi samo kako bi osetio njegovu igračku u njoj.

Nikada mu nije mogla značiti neka devojka.

Pogotovu ne ona.
Nije bila njegov tip.

Bila je drska, bezobrazna, nije ga se plašila i ni u trenutku kad je 'radila' kod njega i kada joj je bio toliko blizu nije iskoristila priliku da gurne svoje ruke u njegove pantalone, kao što bi većina drugih uradila.

Jednostavno, nije mu se sviđala takva.
Ne voli one koji mu se suprotstavljaju.

Ubeđivao je sebe da je sve to samo jedna neverovatna privlačnost i vrtoglavica od osećaja i želje.

Bože, on je Aleksej Nikolić.

Nikada nije dozvolio da mu nešto ne pođe za rukom.

On je igrao bolje od svih i bio najbolji u tome.

Nasmeje se.

Naravno da je tako.









"Okej, znam da prepoznam svog oca. ",šapućem tiho Kaći kako Marko ne bi čuo dok se nalazim u njenom stanu i kucam na internetu njegovo ime, a ona je i dalje u šoku.

- Ostoja Urošević, advokat poreklom iz Sarajeva, novi je predsednik košarkaškog kluba Partizan!

-KAO GROM IZ VEDRA NEBA! ADVOKAT SMENIO PEKOVIĆA! (FOTO)

-NIKOLA PEKOVIĆ JE PROŠLOST! UROŠEVIĆ NA ČELU PARTIZANA!

Glasili su naslovi, a meni se želudac preokretao.

Ljuta sam.

Jako, jako ljuta.

Moj rođeni otac je predsednik najboljeg košarkaškog kluba u Srbiji, dok Marko i ja bukvalno gladujemo.

Bes se skuplja u meni dok ustajem sa stolice, a Katarina me i dalje gleda u šoku.


"Vreme je da posetim svog oca."

Be careful making wishes in the darkWhere stories live. Discover now