Episode 17.- why I'm so strong but so weak?

293 16 2
                                    

Jutrom me bude tople zrake sunca koju dopiru u našu sobu. Okrenula sam se prema Harryju koji par centimetara dalje od mene čvrsko spava. Nasmijala sam se gledajući ga.

Krenula sam se polahko izvlačiti iz kreveta kako ga ne bih probudila ali me njegova ruka zaustavila.

"Želš pobjeći, ali ti ne dam." rekao je i dalje zatvorenih očiju pospano.

"Spavaj ti, umoran si." rekla sam tiho nakon čega me je pustio.

Ponovo sam ustala iz kreveta i krenula.

"Auuuh." čula sam ha na što sam se morala okrenut.

Gledao je u moje golo tijelo na jedno oko smijajući se.

Nasmijala sam se budali na što je on odmah zatvorio oko.

Došla sam do natkasne i uzela bijeli grudnjak sa malo čipke i iste takve gaćice. Iz ormara sam uzela crnu košulju sa zlatnom trakom na ramenima i crne pantole.

S tim stvarima u rukama, krenula sam u kupatilo.

Odmah sam ušla u tuškabinu i pustila toplu vodu koja je tekla mojom glavom i tijelom.

Tijelo sam našampunirala i oprala.

Izašla sam iz tuškabine i ogrnula se peškirom. Kosu sam također malo obrisala i onda sam pomoču zmajeve vatre sam je osušila.

Obukla sam ono što sam našla i krenula niz stepenice dole. Ušla sam u dnevnu koja je bila toliko neuredna da je skoro ne prepoznajem.

Otišla sam u kuhinju po potrebnedete i krpe za glajncanje, brisanje i te stvari...

Ponovo sam se vratila u dnevnu i stol naprskala određenim detrdžentom, uzela krpu, sagela se i krenula ga polirat.

"Gdje moja jebačica?" čula sam Harryjev hrapav glas i osjetila sam kako mi prilazi s leđa.

Nasmijala sam se njegovoj rečenici. Ubrzo sam čula kako se sagao za mene i osjetila sam kako je svoje ruke stavio u stražnje džepove mojih crnih pantola. Svoju glavu je smjestio kod mog vrata. 

Malo sam glavu okrenula kako bih ga poljubila, nasmijao se.

"Znaš da si sinoć bila opasna?" pita me mirisajući moju kosu.

"Znam, na tebe sam opasna." rekoh mu nastavljajući brisati stol.

"Ouu." rekao je te mi se još više probližio.

"Hoćeš me sada pustit, moram i našu sobu pospremit."

"Aaa, zar moram?" pitao je onako iznervirano kao malo dijete koje ne želi poslušati ono što mu majka kaže.

"Da Harry, vidiš koliko je sati a mi tek ustajemo. A i kuća nam je živi haus." rekla sam mu.

"Jooj, oke..." rekao je razočarano te se odmakao od mene i izvadio ruke iz mojih stražnjih džepova.

Ustala sam i krenula iz dnevne ali se Harry našao ispred mene.

Gledao me je nasmijano, dok je mene to njegovo djetinjasto ponašanje počinjalo nervirat.

Iznervirano sam pošla kraj njega, iza sam čula njegov smjeh dok sam se penjala stepenicama.

Ušla sam u sobu i došla do velikog neurednog i razbacanog kreveta.

Brzo sam ga protresla i namjestila čaršaf, jastuke i pokrivač.

Odjednom, moj mobitel je zazvonio koji je stajao na mom stolu.

Došla sam do stola i mobitel primila u ruke.

Na ekrenu je pisalo 'magarac'

Da, tako sam napisala kada me zove Justin.

WE ARE VAMPIRES!Where stories live. Discover now