WE ARE VAMPIRES!

Episode7.- Life brings us all sorts of things, whether we like it or not.

Možda nepoznata riječ :r

*SZS- soba za sastanke*

HARRY'S P.O.V

"Gotovo je... Sve je gotovo!" Govorio sam gledajući u jednu tačku negdje na stolu za kojim sam sjedio.

"Ne, Harry! Lucy je nas spasila, spaasit će i sebe." Gemma je rekla te stavila svoju ruku na moje rame.

Duboko sam uzdahnuo.

Ona je jaka, hrabra, ali Justin je loš. Bog sam zna šta će joj uradit.

Rukama sam prekrio lice i uzdahnuo.

"Harry, sve će biti uredu. Lucy je dobro.."rekla je Louis i došao do mene.

"Otkud znaš da je dobro? Mjesec i po nje nema, ne znam šta je s nje, jeli dobro! Kakav je onaj gad prema njoj? Ništa ne znam! Kakav sam to ja muž? Nisam je mogao čuvati i sada joj se svašta može desiti!" skočio sam sa stolce.

Pogled mi se svratio na Johana, Lucynog oca.

Sjedio je na kraju sećije, dok su mu oči bile pune suza.

"Johan..." tiho sam rekao i sjeo pored njega.

Znam, nisam trebao ovo sve reći pred njim, teško mu je..

"Svi su upoznali moju kćerku, pričali s njom, grlili je, vidjeli njen osmijeh, živili s njom 3 godine. A ja? To sam sve radio dok je imala 5 godina. Sada me je spasila i ti vukodlaci su je zarobili, mogu je pretvoriti u vukodlaka i uzet njenu moć i gotovo.."

Johan je tiho govorio, jecajući i brisajući suze.

To me je još više pogodilo.

"Dosta je! Moramo je vratiti ovamo!" skočio sam i rekao mrtvo ozbiljno.

"Harry, za to će nam trebat plan." rekla je Clare.

"SMislit ćemo ga!" rekao sam

"Johan, vratit ćemo je..." okrenuo sam se prema njemu i potapšao ga po leđima. 

Nesigurno mi je klimnuo glavom,

"Pozovite Perrie i Jane, trebat će nam." rekao sam te krenuo izać.

"Yesss." čuo sam Zaynov glas. 

Između njega i Perrie uvijek je bilo nešto.

Kao i između Liama i Jane.

Izašao sam iz SZS. 

"Harry, idem i ja sa tobom." rekla je Gemma i punom brzinom došla do mene.

Klimnuo sam glavom.

Izašli smo iz dvorca i ušli u moj Range Rover. Stražar nam je otvorio ogromnu kapiju dvorca te smo izašli.. U autu je tišina, koja mi godi za razmišljanje. Razmišljanje o njoj! Šta je s nje? Kako je?

"Sve će biti dobro Hazz." Gemma je rekla te me pogledala toplim pogledom.

"Nadam se Gemm." rekao sam i pogled vratio na cestu.

(...)

Sjedim u dnevnoj i ispijam alkohol. Šta ću u našoj sobi kada nema nje. Već mjesec je tako..

Samo molim Boga da je dobro i da je Justin neće preobrazit u vukodlaka. Ako to učini, uzet će njenu moć a bez moći, ona će umrijet. Nageo sam se naprijed i rukama prekrio lice.

Odjedom, osjetio sam ruku na mom ramenu.

"Harry.." čuo sam Gemmin glas.

Zastala je. Vjerovatno zato što ni sama više ne zna koju utjehu da mi kaže.

Okrenuo sam se prema njoj i rukom joj pokazao na mjesto pored mene.

Sjela je, čvrsto sam je zagrlio.

"Budi jak, i ona će biti jača. Daj joj potporu i kad nisi s njom, neka je osjeti. Ona zna da ćeš je spasit!" govorila je dok sam tiho tugovao i šutio u njenom naručju.

"Volim te, Gemm.! tiho sam rekao.

JUSTIN's P.O.V

Sjedim u svojoj sobi. Ležim na svom ogromnom bračnom krevetu.

Vrijeme je da ga podijelim s nekim. A taj neko, mora biti Lucy. Želim je, želim njenu moć!

Moramo je što prije preobrazit u vukodlaka, da bismo se mogli vjenčat i da uzmem njenu moć.

Ashley ću se riješit prije vjenčanja.

Idem do Jamesa da za Lucy pripremi vukodlakske terapije. A da, i da joj se izbriše pamćenje. Neće znati ko su joj roditelji, a za Harryja ću joj ispričati one najgore stvari kojje su se mogle desiti njoj a koje su e desile njenim roditeljima upravo zbog Harryja! 

Ashley ću također izbrisati pamćenje i otjerati je odavdje.

Ustao sam s kreveta i izašao iz svoje sobe. Uputio sam se prema Jamesovom uredu.

Pokucao sam i ušao.

"Hej Jus, šta ima?" djedio je za svojim radnim stolom i pitao me.

"Moraš pripremit terapije a Lucy kako bi što prije postala vukodlak." rekao sam sjedajući na fotelju za njegovim stolom.

"Hmm, mislim da imam ideju. Da bi ti nju oženio, moraš steći barem pola njenog povjerenja." rekao je James.

"Nastavi." rekao sam.

James je pametann nije on džaba moja desna ruka. Vjerujem mu, vjeran mi je.

"Otići ćeš sada kod nje i odvesti je u svoju sobu. Počnite pričati kao da te zanima kako joj je bilo među vampirima. Pričaj joj malo o sebi kao o nevinašcetukoji samo želi ljubav. Pridobit ćeš njeno srce, marem pola." rekao je.

Mislim da je to dobra ideja, no, nešto nisam skontao.

"Kako ćemo oj onda davat terapije? Skontat će, nije ona glupa kao Ashley." rekao sam zbunjeno.

"Hranom, ubacivat ćemo joj u hranu prah za loše pamćenje." nageo se na stolicu i rekao.

"Imamo problem. Dao sam joj inekciju za spavanje. Bit će ljuta kad se probudi." rekao sam i nadodao.

"Ona se do sad i probudila i neće se sjećat da ju je dobila." nasmijao se.

Ponovo, zadovoljno sam klimnuo glavom.

"Hvala, bro." ustao sam i pružio mu ruku. Nabacio je i izašao sam.

Krenuo sam do tamnice u kojoj je Lucy.

Moram se pravit dobar, nevin..

Ashley? A da, ona je i onako otišla u grad. Nje ću se lahko riješit.

Došao sam do vrata žlucyne tamnice. Otključao sam je i ušao.

Sjedila je svezana na podu. Jedva je gledala na oči.

"Lucy.." tiho sam rekao i spustio se do nje.

"Justin,.. gdje sam?" jedva je progovorila.

"Ispričat u ti sve..." rekao sam.

Otkačio sam lance s njenih nogu i ruku i krenuo je podići.

"Gdje me vodiš? slabašnim glasićem me pitala.

"U sobu." rekao sam krenuvši je nositi iz tamnice.

"Zaš.." krenula je govoriti.

"Pssst, nemoj se umarati." prekinuo sam je.

Naslonila se na mene.

Rekao sam da će biti moja, i bit će! To se polahko ostvaruje. Treba joj krvi.

Reći ću nekom da donese u moju sobu. Unjeo sam je u moju sobu i pružio ju na krevet.

James će donjeti krv.

Sjedim pored nje i mazim njenu kosu.

Ee Harry da vidiš šta radim tvojoj suprugi... Jadan ti... Gotov si, jarane! Lucy te se uskoro neće ni sjećati!