Ime joj je ljubav🌹|1 SEZONA||asensio.m

33 dio

Samo mogu zamisliti kako se sad osjeća,ali ne mogu joj to uraditi.Ne još.Ja imam druge planove,za koje ona ne zna i ne treba znati još neko vrijeme.
Još samo malo.
Stojao sam nervozan ispred razmišljajući da li da uđem ili ne.Možda je bolje da idem kući,jer ako se vratim samo Bog zna kako ću izdržati gledajući je tužnu.
Ali...i opet da me pita ja bih rekao ne.Jer ona ne vidi ono što mislim i ono što želim.
Čujem kako se vrata otvaraju te je ugledam kako mi prilazi.Iskreno,i ne izgleda kao da je slomljena.Onako tipično kao i uvijek izgleda.

Ništa nije progovarala,samo me zagrlila i naslonila glavu na moje grudi.Nisam očekivao ovakvu reakciju od nje,ali...to je Leina.Ko zna šta slijedi poslije ovoga.

"Izvini..."-dodam tiho stavljajući ruke preko njenih leđa.
Osjetio sam kako se osmjehnula a onda i odvojila potvrđujući svojim smiješkom moje misli.
Nisam znao šta da radim niti šta da pitam.Iznenađuje me sad.

"Za šta?Jer si divan?"-upita me nakon čega uputim iznenađen  izraz lica.

"Dobro Marco,diši.Šta ti je,ovo sam namjerno uradila!"-doda i poče se smijati.

"Šta si uradila?"-upitam zbunjeno.Možda ne shvatam dobro.

"Slušaj...kako si me samo iznervirao,umislio si se.Ne gledaš me cijeli dan,onda dođeš ovdje tako lijep i opet udaraš po svome.Izvini,ali morala sam ti ovo uraditi!"-završi stvaljajući ruke na kragnu moje košulje.

"Ne mogu da vjerujem.Znaš li kako sam se osjećao tamo?Pa želio sam da vrisnem od muke!"

"Vidjela sam..."-doda opet kroz osmijeh.
Njoj je ovo sve smiješno?Bože,zaista je luda.

"I ja željela danas da puknem od muke.Željela sam da vidim hoćeš li prekrišiti obećanje koje si dao?"-upita me i uštinu za obraz.

"I onda sam ja nemir je li?A,reci mi pametnice mala,šta da sam pristao?"-upitam je prilazeći joj bliže.

"Zadavila bih te..."-doda i iskezi se na što se nasmijem.
Na njen osmijeh je nemoguće ostati imun.

"Šalim se...mislila sam da si mnogo ljut i da to sve pomiješano sa strašću te natjera da zaboraviš na sve što si obećao,šta znam...izvini opet,ali kako bi se drugačije pomirili?"

"Budalice jedna...i pijan bih izdržao...ali,sad se ti čuvaj.Ja kad vraćam onda bude sto puta gore!"-dodam joj na što podigne obrve.

"Šta ti to znači?"-upita me ali se odmaknem želeći uči nazad.Sad nek se ona muči.

"Ej...dolazi ovamo!Ti meni prijetiš je li?"-upita me skupljenih obrva.

"Pa čuvaj se ljubavi...nikad ne znaš šta ovoj ludoj glavi može da naleti..."-završim i namignem joj.

Proguta knedlu u grlu i malo se nakašlja želeći očigledno da sad pobjegne od mene,jer znam njene oči.
Šaraju okolo ne gledajući u mene kada nešto muti.

"Da idemo unutra?"-upita pokazujući prstom na ulaz.
Nasmijem se njenoj zbunjenosti i odmahnem glavom.Ne mogu da se ljutim,ali ne ljutim se zbog sebe već zbog nje.Ne želim da ikad više se dovede u onakvo stanje.Možda je ona zaboravila u kakvom je stanju bila prije nas ,ali ja nisam.Slika nje u bolnici mi nikad ne izlazi iz glave.Ali ni riječi doktora.Moram je paziti pa makar morao i ljutnjom joj pokazati svoju brigu.

"Ne bih,radije bih da te poljubim!".
Osmjehnu se i obori glavu.

"Pa poljubi..."-doda i podiže glavu na što je odmah poljubim.
Kad sve saberem više od 24h je nisam poljubio niti dotakao.Prije sam bio svjestan da je daleko i izdržavao sam.Ali sad?Svaki dan je pored mene.