Ime joj je ljubav🌹|1 SEZONA||asensio.m

12 dio

Oktobar...🍃

"Težak zadatak je ispred svih vas!Koliko god mislili je da je trenutno ovo za vas najteže,nije!Vjerujte da najteži zadatak koji vam život može dati je biti roditelj!"-objasni dugogodišnji profesor genetike,koji je već sad vrhunski doktor.

Podignem glavu sa bilježnice u kojoj sam bilježila svaku njegovu bitnu riječ!A skoro da je svaka bitna.

"Danas vam posvećujem cijeli dan!Želim da vam objasni šta znači biti roditelj,kako nastaje jedno stvorenje i koliko ono može izdržati!"-reče te opet oborim glavu.

Možda bi bilo najbolje da napustim predavanje,jer znam da ja neću moći izdržati do kraja.Ovo su teme od kojih bježim i ne želim da razgovaram.Čak ni da slušam o ovome!

"Profesore?"-podiže ruku Klaus,jedan od mojih kolega sa fakulteta.

"Izvolite!"-dopusti mu profesor riječ.

"Zanima me zašto se ljudi boje roditeljstva?Zašto kada saznaju da će postati roditelj,osjete strah i čine sve kako bi to spriječili?"-upita ga zainteresirano dok pomno pratim svaki dio ovog predavanja.
Znam da ne bih trebala ovo slušati,jer moje srce ipak nije toliko jako.

"To su kukavice.Roditelj se postaje iz duše i srca,čak i ako ste nezreli,ta uloga vas promjeni.Često se mladi prepuste strastima i onda se desi ono o čemu ne razmišljaju!Nisu spremni za odgovornost,dijete jeste odgovornost ali i nešto najljepše što vam se desi!"-govori sa toliko ljubavi,da dok ga gledam ne trepćem.

"U redu kolege da krenemo sa teorijskim djelom,a kasnije ćemo prikazati začeće i odrastanje na slajdovima!"-reče te krenu predavanje koje traje 5 sati sa dvije pauze,po pola sata.

Ali da traje cijeli dan nema veze,sa ovim čovjekom vam ne može biti dosadno!On širi ljubav prema medicini na sve strane,pokušava vas ohrabriti na sve moguće načine.

" To je sve za danas,ako neko ima pitanje neka izvoli!"-reče dok sprema svoje stvari u torbu.
Asistenti su uveliko umorni kao i mi.

"Imam ja!"-reče plavokosa djevojka,kojoj ne znam ime.
Nas je puno na predavanjima i teško je znati svakoga.
Profesor je pogleda davajući znak odobravanja.

"Zanima me vaše mišljenje o onima koji svoju djecu ostavljaju u domovima?I da li je zaista tako loše u tim ustanovama?'-upita ga te osjetim kao da se cijeli svijet okrenuo oko mene i odjednom pao na moju glavu.

Nadam se da je vrijeme za izlazak jer želim što prije otići.

"To su jako osjetljive teme,ali mogu vam reći samo jedno!Bolje da ubijete vlastito dijete nego da ga ostavite tamo!"-reče na što mi se podiže svaka dlaka na glavi a oči zasuziše.

Ne sad Leina,kad budeš sama tada plačeš.
Nikad pred drugima.

"Prezirem takve ljude profesore,zar možete ostaviti dio sebe u takvim ustanovama,ne pomislivši kako će tom djetetu biti?"-dodade nervozno Klaus.

"Slažem se,ja imam prijatelja koji je odrastao u sirotištu,nikad nije imao ljubav od roditelja,ali je on uvijek pružao ljubav svakom čovjeku.Mislim da ljudi koji ostave djecu ne zaslužuju život..."-govori ljutito Sebastian te se profesor ponosno osmjehne.

"Drago mi je da ovo čujem od tako mladih ljudi...vi ste sjajna generacija!Osim što očekujem izvrsne liječnike,očekujem da budete čovjek prije svega!Čovjek ljubavi..'-reče i pokaza na izlaz davajući znak da smo slobodni,ali i to da sad mogu plakati.