Ime joj je ljubav🌹|1 SEZONA||asensio.m

28 dio

"Nadam se da vas ne prekidam..."-doda pomalo zbunjeno.

"Ne,ne...naravno!Kako ste?"-upitam sada gledajući u njeg.

"Dobro sam,ti?"-upita gledajući blago u mene.

"Sad sam puno bolje...'-dodam te se on blago nasmiješi.

"A..želio sam razgovarati sa tobom!'-reče te ostanem zatečena.Ne znam o čemu bih ja mogla razgovarati sa Zidanom ovako kasno.

"Izvolite..."-kazem i pokažem na klupu.

"A..ne dajte se smetati.Ja idem,pa se kasnije čujemo!'-doda Marco stojeći pored mene dok ja već sjedim na klupi.

"Ne,ne...Marco,slobodno ostani!Mislim...zajedno ste,pa sigurno se i tebe tiče ovo!'-doda Zinedine te ga Marco pogleda nejasno kao i ja.

"Nadam se da je nešto dobro..."-doda i sjede pored mene.

"Jeste...nije ništa što bi vas zabrinulo!"-doda kroz osmijeh te se nakašlja.

"Imam poslovni prijedlog za tebe Leina.Tačnije,znam da trenutno trebaš odraditi praksu pred diplomsk..."-doda te podignem obrve.Odakle sad on ovo zna?

"Ne brini se, ne uhodim te samo se razumijem u studije medicine.Luca mi je pričao da trebaš naći jaku praksu..."-završi te me lahnu.
Malo sam se uplašila nakon ovoga,ipak činjenica da se Zinedine Zidane brine o vama i tome šta radite nije svakodnevno.Ipak to je najbolji trener i igrač svojih vremena.
A ja,jedna obična djevojka koja nema nikakve veze sa njim.

"Naime,želio sam te pitati ako si za naravno,da tu praksu odradiš u našem klubu.Kao liječnik naravno,to bi ti bilo nešto u vidu posla.Sa plaćanjem."-doda te ga pogledam šokirano.
Ovo nisam očekivala nikako,ne znam ni kako da reagujem nakon ovoga,ipak...moja praksa traje 6 mjeseci pred diplomski.
Naravno to moram odraditi do septembra,ali...u Madrid?Van svog grada?O tome nisam nikad razmišljala.

"A..malo sam iznenađena sad...ali.."

"Znam,ali razmisli dok ne krene praksa i dok mi ne krenemo za Madrid..."-doda polahko ne želeći da žurim.

Iskreno ovo je odjednom i to je duži vremenski period da odem za Madrid ali...
Pogledam u Marca koji sve ovo pomno sluša ali i on je šokiran,može mu se pročitati sa lica.

"Razmisli Leina,a onda mi javi.Idem,ne želim vas više ometati.Ugodna noć..."-doda i ustade sa klupe.

"Vidimo se..."-doda i pogleda me još jednom tužno ali ipak kao da ima neku nadu.
Da li ja osjećam da je njemu stalo da pristanem ili?
Ne, naravno.Zašto bi mu stalo da ja pristanem?Možda mu hitno treba neki radnik pa zato želi da pristanem.
Ubrzo je otišao i ostavio nas opet nasamo.Ovo je bilo kao grom iz vedra neba.
Pogledam u Marca koji ga otprati pogledom niz ulicu sve dok ne zamače.
Ne znam šta on misli o ovome i da li uopšte želi da tamo radim?

"Marco..."-dodam sjedajući pored njega.

"Hm?"-kao da se probudi iz misli i pogleda u mene.

"Šta je bilo?Zamišljen si!"-dodam te slegnu ramenima.

"Onako...malo mi je čudno ovo.Ima li smo liječnika,očigledno da se nešto desilo..."-doda i pogleda u mene stavljajući ruku na moj obraz.

"Što je tako gledaš?"-upita me dok pogledom tražim odgovor od njega.

"Pa...šta ti misliš?Mislim o ovome... prijedlogu!"-dodam tiho naslanjajući glavu na njegovu ruku.

"Molim?Mislim...Leina,to nije moje da se miješam!"-doda te uspravnim glavu.

"Kako misliš nije tvoje,ipak to je tvoj klub,tu radiš..."-dodam te se osmijehnu.

"Gledaj,ja bih bio najsretniji čovjek na svijetu da budeš tamo sa mnom svaki dan,ali...znam koliko voliš ovo.Ako ćeš biti nesretna tamo onda ostani ovdje.Ne želim da utičem na tebe..."-doda i namignu na što se nasmije.