Ime joj je ljubav🌹|1 SEZONA||asensio.m

19 dio

"Koliko dugo si već ovdje?"-upitam je dok sjedi ispred mene,ispijajući svoju kafu.

"Skoro 20 godina..."-reče sasvim mirno.

"Lijepo je ovdje!Živiš sama ovdje?Mislim stan je baš velik za tebe samu..."-govorim razgledajući po velikom stanu.
Stade nakratko gledajući u mene,a onda se nakašlja kao da izbjegava odgovor.

"Kao što vidiš...nigdje nikog!"-dodade mi pokazujući po stanu,koji je zaista prazan.

"Baš sam te uznemirila ovako kasno,ali željela sam da razgovaram!"-govorim joj te podiže obrve.

"Ne,nisi.U redu je,ja ionako do kasno u večer pišem plan i program za nastavu!"-reče te se osmijehnu.

"Drago mi je da te nisam uznemirila!"-govorim joj očekivajući neku njenu reakciju,osim što je bila iznenađena što me vidi.

"O čemu si željela da razgovaramo?"-upita me te otpuhnem skupljajući snagu za ovo što slijedi.

Samo želim znati gdje je moje dijete.

"Možda nije vrijeme da pričamo o ovome,ali moraš me razumijeti!"-govorim joj dok pažljivo sluša.

"Znam da smo imali nesuglasica u periodu kada smo odlazili za Ameriku..."

"Vi svi vrlo dobro znate zašto smo imali te nesuglasice!"-doda prekidajući me.

"Da,zbog toga želim i da razgovaramo!"-dodam te podiže svoje obrve.

"Meri,znam da je prošlo dugo vremena,ali isto toliko i još duplo me boli!I sama znaš u kakvom sam stanju bila nakon što smo je ostavili..."-govorim joj.

"Ne znam da li ste zaslužili šta bolje Victoria,ostavili ste dijete!Dijete,shvataš šta je to?Dio tebe Victoria,nisam mogla vjerovati da ste to uradili!"-govori pomalo ljutito.

"Znam Meri,znam da nije nimalo bilo lahko u to vremenu,ali majka sam.Znam da je živa,osjećam to.A osjećam da ti nešto znaš u vezi s tim!"-govorim sada otvoreno na što odmahnu glavom.

"Molim?Ja?"-upita gledajući u mene otvorenih očiju.

"Meri molim te,želim da razgovaramo kao dvije odrasle i razumne osobe!Molim te,ako znaš bilo šta o mojoj Luciji,reci mi!"-govorim dok me gleda zbunjeno.

"Ja ništa ne znam o Luciji!"-govori.

"Rekli su mi da ju je netko uzeo od naše porodice,a taj netko živi u Njemačkoj!'-govorim te ona ustane ljutito.

"Victoria,dosta!Molim te da prestaneš sa tim,inače ću te morati izbaciti!"-govori te ustanem za njom.

"Meri,majka sam tom djetetu!Molim te reci mi ako nešto znaš!"-govorim joj te priđe vratima.

"Trebala si biti majka prije 19 godina,sad te molim izađi!"-govori i pokazuje na vrata.

"Meri,molim te..."-govorim te otvara vrata.

"I ja tebe molim da izađeš.."-govori i pokaza na vrata dok je gledam tužnim pogledom,moleći da stane i porazgovara sa mnom.
Ali to je Meri,prema nama nema milosti.Držala je svoj ozbiljan pogled prema meni,pokazujući da večeras nemam nikakve sreće i da sam uskoro izbačena.

"Žao mi je što ovako mora biti,ali sa ovim razgovorom ne možemo nastaviti!"-dodade te uzemem svoje stvari sa sofe.

"Ja neću odustati Meri!"-dodam i izađem,nakon čega zalupi vratima toliko da zatvorim oči od njihovog lupanja.

Jesi stigla kod Meri?
Zidane

I upravo izbačena...ne želi da razgovara o tome!
Napišem izlazeći iz zgrade,te se uputim prema putu kako bih našla neki taxi i pronašla hotel u ovo doba,kao jedini spas za večeras.