New life,different me

Change

Iz ormara sam izvukla crvenu košulju sam uzorkom bijelog cvijeća i bijele poderane traperice. A onda sam primjetila da mi se ispod hlača nadziru crvene gaćice,pa sam to nabrzinu popravila. U kupaonu sam utrčala i poskliznula se na pločicama,nakon čega sam ubrzo poljubila pod. Uhvatila sam se za stražnjicu u nadi da će bol ubrzo nestati. Podigla sam se na noge. Ugledavši svoj obraz u ogledalu,odvalila sam se smijati kao luđak.

-"Ništa nije bitno dok si ti sretna!" -promrmljala sam.

Oprala sam svoje ne tako savršene zube. Zatim sam svoje lice dovela u red s malo cc kreme,maskare i crne olovke. Raspustila sam svoju dugu kosu i počešljala se. Kada mi se pegla za kosu ugrijala,započela sam borbu. Zadovoljna svojim blagim kovrčama i cijelokupnim izgledom,napustila sam kupaonu.
Polako sam sišla niz stepenice,čvrsto državši ogradu.
Obula sam svoje crno-bijele Adidas patike i shvatila da sam zaboravila torbu. Pažljivo sam se vratila po torbu,a zatim sam optimistično napustila kuću.

Vani je sunce sijalo. Plagi povjetarac je puhao i mrsio mi kosu.

Nakon 10-ak minuta hoda, stigla sam pred veliku smrdljivu građevinu. Nabacila sam osmijeh i ušla unutra.
Hodala sam optimistično po sredini hodnika. Osijećala sam se lijepom. Mnogi pogledi su bili uprti u mene. Mnogo se dječaka došaptavalo. Cure su komentirale moju odjeću.
Neke su komentirale moju kosu.
Dok su neke gledale čak i moje nokte.

Ubrzo sam ugledala Saru na hodniku i njezinog tupana. Mogla sam osjetiti njegov usrani pogled na sebi.

-"Lanaa!? Što ti se dogodilo? Wow ovo je odlična promjena! Usput gdje si ti jučer???"

-"To zaist nije tvoj problem".-odgovorila sam.

Odlučila sam se za promjene. A ona je uvijek bila na listi. Ona nije prijatelj kakvog ja trebam. Ona samo glumi zabrinutu dušicu,a zapravo joj je bitno da  izdepilira dupe za svaki slučaj.

-"Lana zašto si takva? Ja se samo brinem za tebe.."

Kao što sam rekla.

-"Nemam se ja tebi što opravdavati".

Nakon toga sam joj okrenula leđa i nastavila hodati ovim zgužvanim hodnikom. Ljudi kao sa su pravili put za mene. Gledala sam pravo pred sebe i ,iskreno,laskali su mi ovi pogledi. Prvi put nakon dugo vremena,ja sam zadovoljna sama sobom.

Ušla sam u razred i sjela u zadnju klupu u kutu. Torbu sam spustila na stolicu pokraj. Zatim sam se zavalila u to ne udobno sranje i zatvorila oči.

Škripanje me natjralo da otvorim oči. Ubrzo sam bestidno zurila u poznate crne oči.

-"Hej"-progovorio je.

-"Bok"-odgovorila sam sramežljivo.

-"Ovaj,izgledaš odlično."

-"Hvala ti. Za kompliment i za scenu u toaletu.."-rekla sam nesigurno.

-"I drugi put. Usput ja sam Leon."-pružio mi je ruku.

-"Lana"-prihvatim ju.

-"Ja sam novi ovdije,pa sam te htio pitati ako imaš,kojim slučajem, volje za šetnju školom. Da se upoznam sa ovim smradom. Već sam se tri puta izgubio."-rekao je sve u jednom dahu,dok sam se ja divila njegovoj kosi.

-"N-naravno."-promucala sam.

-"Odlično! Onda ću te čekati pod odmorom ispred učionice."-osmijehnuo se.

-'Wow!'
-'Predivan je!'
-'Ne mogu se prestati smješkati.'
-'Umirem.'
-'Ohhh!'

Mutave li djevojke.. Koji je tebi Lana?

Razmišljaš o dečku..

A svaki dan se premišljaš hoćeš li izići na cestu bez gledanja ili ćeš koristiti žilet. Hvala bogu pa još uvijek imaš malo razuma. Mislim da bi već odavno bila mrtva.

Ja bih ležala zauvijek,Karmen bi napokon bila zadovoljna,tata vjerojatno nebi isplakao rijeku,a Luka bi bio sretniji da je jedinac.

Svejedno me već pokušao ubiti. Ali za to ga ne mogu kriviti.

Bili smo jako mali. Ja sam imala 2 gidine a on 4. I jako je bio ljubomoran pa me znao istrest iz kolica, udarat sa različitim predmetima..
Jednom mi je pokušao rezati ruke sa lego kockicama.
Toliko...

U svakom slučaju sam mu zahvalna što postoji.

Ponekad bih bacila pogled  dvije kupe ispred. Tamo je sjedio On.
Nastavnica je srala i srala i srala. A meni je jedino bilo bitno to što ću provoditi vrijeme s Leonom. Ako se tako zove...

I,napokon,nastava je završila.
Brzo sam natrpala stvari u torbu i ogledala učionicu. On još nije ni stvari pospremio.
Nisam htjela biti naporna. Nisam htjela da primjeti moju nervozu. Pa sam jednostavno uzela mobitel i pravila se da pišem nekakvu ozbiljnu poruku.
Nakon našeg prvog upoznavanja,mogu ponosno reći da se sramim što me takvu vidio.
Ponajviše me strah pitanja koje bi mi mogao postaviti.

Tek sam sada primjetila da imam poruku od mog brata.

Hej sis.
Ja sam danas saznao da sutra ujutro moram ići natrag.
Ja i ti se uopće nismo družili,pa kako bi bilo da se požuriš kući?
Možemo do kina.
Ili na kavicu.
Čekam te😙

Ok. Znam. U pravu je. Trebamo provesti vrijeme zajedno prije nego opet ode. I drago mi je. Neopisivo. Jer je pravo čudo kada Luka želi provoditi vrijeme samnom.
Ali ne razumijem samo jednu stvar.
Baš danas!
Zašto baš danas???
Što ću reći Leonu?

Osvrnula sam se i shvatila da je on izašao. Požurila sam van i primjetila ga u malenoj grupici idiota.
Nadam se da nije fuck boy.

Vikali su, smijali se..
Ja jednostavno nisam htjela ulaziti u grupu po njega.
Tako da sam brzim korakom pobjegla iz škole.

-"Lanaa!"-netko je viknuo moje ime.
Nisam se obazirala.

-"Lanaa! STANI!!" -Stala sam kada sam prepoznala Sarin glas.

-"Dobro kuda bježiš?"-upitala je zadihano.
-"Zapravo,nije bitno. Imam samo jedno pitanje."
-"Jesmo nas dvije ok?"-upitala je pomalo zabrinuto.

Klimnula sam.

-"Sigurno?"-dosadnjakovićka.
-"Da."-promrmljala sam jedva čujno.

-"Okii"-zagrlila me je i otišla svojim putem.

Opet si u govnima,Lana.
Nikad ju ne ćeš maknuti s vrata...

______________________________________

Hello👑
Eto osmi je objavljen. Nadam se da vam se sviđa.
Votajte,komentirajte.
Volim vas.

LanaMatijevic- Hvala ti punooo na lijepim komentarima. I hvala ti na podršci. Ly♥