New life,different me

Hope

Nakon minute grljenja se polako odmaknuo od mene. A u sljedećem trenutku je prislonio ruku na kvaku.

-"Vidimo se."

Nakon toga je samo nestao iza vrata,ostavljajući mene samu sa svojim zbunjenim mislima.
______________________________________
Pričekala sam da utihnu svi glasovi koje sam čula na hodniku iza zatvorenih vrata. Da me netko vidi kako izlazim iz muškog wc-a za vrijeme nastave... Pa mislim da bi samo pogoršalo stvari.
Zatim sam otišla do klupe u školskom dvorištu i sjela. Odlučila sam da ću pričekati da završi ovaj sat,pa ću sa svima ostalima krenuti na drugi. Sjedila sam tako sama u predivnom školskom dvoru. Misli su mi lutale natrag u onaj toalet. Nije mi ni ime rekao. Čudno kako mi je potpuno nepoznata osoba pružila potporu. Prije nego mi je i ime rekao,primjetio je da nisam dobro. Sara,naprimjer,nikada nije pokazivala ni da joj je stalo. To me boljelo. Zato bih uvijek kada o njoj pricam govorila da mi je najbolja prijateljica. I uvijek bih rukama pokazivala da je navodno najbolja. Od kako je sa onim klipanom u vezi,na mene često i zaboravi. To me uvijek ražalosti. Jako se promjenila. Postala je pomalo umišljena,baš kao on. I promjenila je svoj stil. Prije bi znala obuči široke trapetice sa uzorkom cvijeća i nekakvu najobičniju majicu u boji. Nije ju bilo briga što će drugi misliti o tome. Po tome je i bila posebna. A sada....
Oblači kratke provokativne suknjice i majice na bratele koje otkrivaju više nego što pokrivaju. Primjetila sam da nosi jako puno šminke. Štiklice obavezno. Čak je počela peglati svoju predivnu kosicu. Žalosno je to kako se ljudi znaju promjeniti preko noći. Puno sam puta htjela razgovarati o tome svemu,ali me nešto sputava. Strah me da će nas to udaljiti. Da ću izgubiti jedinu sreću koju imam... Bilo je tu puno razloga. Jako puno..

Primjetila sam učenike u dvoru,što je značilo da je sat završio. Odšetala sam od klupe i krenula prema ulazu. Tek sam sada primjetila koliko je hladno. Proljeće je ali i dalje puše jak vjetar. Toliko jak da ljudi nose kapute.

Hodajući onim odvratnim,smrdljivim školskim hodnikom,pokušavala sam pronaći njega.
Nisam ga do sada nikada viđala u ovoj odvratnoj građevini. Možda je novi. Kako god. Samo sam sigurna da mi je popravio dan i da mi ne bi smetalo da idem doživotno u ovu školu ako će on sjediti pokraj mene. Zaista,vidim nekakvu nadu pred svojim očima. A to nisam vidjela od 6 godine. Možda će baš on biti taj koji će mi otvoriti oči i pomoći mi da pobjegnem iz ovog ropstva. Zahvalna sam mu kao što nikome nikada nisam bila. A zašto?
Zbog jednog, jedinog zagrljaja.
Vidiš meni to nije samo jedan zagrljaj.
Meni znači cijeli svijet...
______________________________________

Sati su sporo prolazili. Nije me zanimalo o čemu nastavnica engleskoga govori. Nije me zanimalo dali sam propustila nešto važno. Nije me zanimalo je li netko primjetio moju odsutnost. Nije me zanimalo što su o meni mislili niti govorili. Ništa me nije zanimalo. Jedino što mi je zaokupilo pažnju je bila svijetlost koju sam napokon vidjela na kraju tunela. Netko je upalio svijeću za mene,a znam i tko. Samo još ime ne znam. Još..
Ali nastavnica mi je ukrala misli kada je rekla ovo:
-"What means Hope to you? What role does Hope in our lives? Tell us what is that. Show us what do you mean about Hope. You have one week. Have a nice weekend!"-Rekla je visoka žena srednjih godina i crvene bujne kose.

Zainteresirala sam se. To je novost. Ranije bih rađe pokupila keca nego stala pred cijeli razred i rekla ono za što sam se spremala cijeli tjedan. No sada kada sam imala trunčicu istinitog optimizma u sebi,pomislila sam kako je sve moguće. Imala sam još jedan sat i to je prošlo dok sam prošaptala riječ Hope. Izašla sam van iz škole i duboko udahnula čisti,sviježi zrak. Živim za dan kada će zatvoriti ovu smrdljivu školu jer se netko ugušio.
Stavila sam slušalice u uši i ruke u đepove jakne. Po prvi put sam koračala sa malom istinitom dozom optimizma,slušajući svoju omiljenu pjesmu. Who you are-by Jessie J.
Don't lose who you are in the blur of the stars!
Seeing is deceiving, dreaming is believing,
It's okay not to be okay.
Sometimes it's hard to follow your heart.
But tears don't mean you're losing, everybody's bruising,
There's nothing wrong with who you are!
Sve se odmah činilo lakše.
Sada vidim koliko sam samo slaba kada mi je jedan zagrljaj dao snagu koju nikada do sada nisam osijetila.

Slušajući pjesmu iznova i ponovno,stigla sam u svoje dvorište. Ušla sam u kuću i propuh je odmah zalupio vrata iza mene.

-Šta ti glumiš???!Šta lupaš tim vratima??Šta misliš,ko' će to platit?"-već se javila vještica.

-"Pa ti sigurno nećeš. Mislim,nisi lipu zaradila od kada si se tu doselila. Tako da..."-odgovorila sam hladno i pomalo drsko. Nećeš mi pokvariti dan! Nećeš!!

-"Mala.."-procijedila je kroz zube.
"Nemoj mi se obračat tim tonom! I daj molim te idi skini tu kilu šminke šta imaš na licu! Kad ćeš shvatit da ti šminka ne pomaže?? Tebi više nitko nemože pomoć!! Sa šminkom izgledaš čak i gore nego inače!

-"Prava mi se javila"-kako mi se gadi ta žena... Ma to je nemoguće! Nitko nikoga nije mrzio koliko ja mrzim nju.

-"Ma šta je? Oš da riješimo to što si se malo uzdigla??"-kipila je.

-"A hoćeš ti da malo poradimo na tvojom gramatici??"-drsko odgovaram protupitanjem. Stvarno je ne pismena.

-"A oš ti šamar?? I kaže se gramatiki!
Oš da poradimo na tvojoj gramatiki.
Pametnjakovićka!!

Pokušavala sam sakriti smjeh,no čini se da je primjetila da ju sprdam.

-"Šta se smiješ? Nepismena kučko!! Mrš u sobu!!"

I dalje sam se smijala ali sam ju poslušala. Zatvaranjem vrata,uputila sam se prema ormaru. Naslonila sam se na njega leđima i polako klizila prema dolje. Polako sam obgrlila noge rukama i onda prošaptala.

"Prešlo ti je u naviku ha? Ali sad se odvikni suza! Dosta je bilo! "

______________________________________

Ostatak dana provela sam u sobi čitajući knjigu Crescendo od Becce Fitzpatrick. Nakon nekoliko poglavlja sam zaspala sa smješkom na licu. Sutra je subota. Tata dolazi s terena. Jedva čekam!! Moram se potruditi da ličim na ljudsko biće. A za to se najprije moram naspavati.
-"Laku noć Lana"