New life,different me

Change

04:00 blica na mom digitalnom satu.
Još samo 2 sata do buđenja.

Ne mogu spavati. Ništa čudno.
Ta krava mi je nanijela toliko problema. I eto me sada. Jadna i depresivna. Djevojka koja se bori sama sa sobom.

Puno sam se puta znala sjetiti nekakvih potpuno običnih situacija. No kada sada ponavljam te riječi koje mi je govorila,shvaćam što je s njima htjela reči. Imala je cilj. Jer se sada sve uistinu dogodilo. Baš kako je rekla.

Sa svojih 10 godina sam se još držala poprilično dobro. Smijala sam se svemu. Doista sam se smijala. Nisam glumila kao sada. I tu i tamo bih se zamislila i pred očima ugledala jednu od strašnih noći koje sam provela s Karmen.
A ona,kao da je čekala da se prestanem smijati. Kao da je znala o čemu razmišljam. I onda bi samo bezosjećajno s pobjedničkim osmijehom pitala:
"Ne misliš li da si premlada za depresiju?".

Sada shvaćam toliko toga..
Jako me puno puta znala otjerati u sobu i zabraniti mi da dolazim dolje. Puno mi je puta znala zabraniti da jedem. Puno me puta znala gurnuti na čošak od stola. Imala sam masnice dok se ona pravdala da je bilo slučajno. Znala me okriviti da sam joj ukrala cigarete. Jer zna kako bi moj tata postupio da sazna da pušim.
No ja ne pušim. Probala sam jednom. Kada je i moj brat probao. I toga dana sam mislila da ću umrijeti od dima cigarete. Vjerojatno,da sada na silu popušim 2-3 cigarete,svidjelo bi mi se. I onda se više ne bih mogla ostaviti. Ali jednostavno ne želim. Nemam nikakvu želju za time. Niti za alkoholom.

Ja sam zaista oduvijek bila odgovorna,mirna,dobra i pristojna djevojčica. I zato nikada neću shvatiti zašto me ovoliko muči. Što sam joj učinila? Osim ako ju ne pitam.

Kako sam odrastala,ona je svakodnevno povečavala dozu mržnje i zlostavljanja. I tada sam od stresa zaradila nešto što nikada neću moći izbrisati.
Vitiligo.
To je stanje u kojem se na određenim dijelovima tijela izgubi pigment i samo ostane bijela koža.
(Bijele fleke na određenim dijelovima tijela).
Da.. eto do čega me je dovela.
Jednom sam pokušala učiniti samoubojstvo. Žao mi je zbog tog postupka. Ali jednostavno,čovijeku u takvom trenutku nije važno ništa i nitko. Samo želi pobjeći od svega.
Želi nestati..
I ne,ne sažaljevam se. Samo ne odobravam zlostavljanje u nijednom gledištu. Jer,nitko nije zaslužio ovako se osjećati niti prolaziti kroz ovakve situacije.

Da pušim,da psujem,da odgovaram,da sam drska i bezobrazna,da se oblačim provokativno ili što ja znam sve,svejedno nisam ništa od ovoga zaslužila. Nitko nije.

Zbog nje i njenih postupaka nisam mogla spavati. Znala sam cijelu noć gledati u strop i plakati na slike koje su mi se vrtile po glavi. Puno puta sam se htjela ozlijediti,ali sam zaustavila samu sebe. Jer sam se bojala. I znala sam da ona nije vrijedna mojih suza. A ne moje krvi. A pogotovo mog života. I nikada joj neću dobrovoljno dati to što ona želi.

Puno puta ni sama nisam mogla jesti. Gadila mi se hrana.
Gadilo mi se sve.

Jedno vrijeme sam mrzila samu sebe.
I to samo zbog njenih riječi.
Mislila sam da sam premršava.
Da sam ružna.
Da sam čudna..

No sada shvaćam da je to bio samo još jedan propali pokušaj.

U svakom slučaju,nitko nije vrijedan tvog života. Ti ćeš biti najjača osoba na svijetu ako se nakon svega iskreno nasmiješ. I to je moj cilj.
Ja ću nju uništiti baš kako je ona milion puta pokušala mene.

Glasna glazba me trgnula iz razmišljanja. Brzim pokretom ruke sam ugasila alarm. Još sam nekoliko trenutaka mirno sjedila,a zatim sam se skotrljala na pod. Što ćeš.. To mi je običaj kada sam dobre volje. Poprilično rijetko ali ipak.

Pustila sam glazbu kako bih unijela malo boje u ovu tužnu malu prostoriju. Ubrzo sam i pjevušila.
A nakon toga i zaplesala.
Što mi je danas?