Klinci (završena)

Znam. I ja isto.

Nikolina je razjapila usta do poda. Izgubila je sposobnost govora ili joj se bar tako pričinilo u tom trenutku. 

- Blokirala sam tvoje misli, tako da ne znam što misliš. Želim čuti da ili ne. Želim čuti tvoj glas dok mi govoriš svoj odgovor. - rekla je Lena duboko izdahnula i udobnije se namjestila na stolici. Podignula je noge, prekrižila i sjela na njih. Glavu je podbočila na ruke, koje su bile podbočene laktovima na stolici i uprla pogled u Nikolinu.

Nikolina se sabrala, namjestila kosu, duboko udahnula, izgledala je kao da se priprema održati nekakav govor od neizmjerne važnosti. Otvorila je usta kao da će nešto reći, no vrlo brzo ih je zatvorila. "Ona želi da joj budem savjetnica? Želi da joj budem sestra... A ako kažem da ne želim ništa od navedenog što će onda napravit sa mnom? Ona nije poluvampir kao ja. Ona je čudovište, zato i je dobila ovu bitku, a i rat. Ne, ne mogu joj se više suprotstavljati. Neću više, ali isto tako koji vrag rade savjetnici? Ne, koji vrag rade vampirsko/demonsko/mitološki savjetnici?" razmišljala je Nikolina. Da, imala je Lena pravo i njoj je ovo nametnuto. Ona je cijeli svoj život iščekivala trenutak u kojem će pokazati da svi griješe, da navijaju za krivu polusestru. No, ipak se prevarila. Hm, možda se svi mogu odnositi prema njoj kao prema princezi? Ipak će njezina polusestra vladati i brinuti se za sve, a ona kao kraljičina sestra, puka princeza, ne bi imala obaveza. Možda bi s vremena na vrijeme otišla na neki put i upoznala druge vampire, ali ništa ozbiljno. A na kraju krajeva, možda ni Lena nije toliko loša koliko ju je legenda ocrnila, ali nije legenda Lenu ocrnila nego nju. Možda bi sad trebala pokazati da je jača od toga, da nije zaluđena vlašću. Možda... ne zna, nije sigurna. 

Lena je položila ruku na njezinu i prekinula joj misli.

- Hej, uredu je. Pravila su tu da se krše, zar nije tako? - rekla je i nasmijala se. Nikolina joj je uzvratila osmijehom olakšanja. - Gle, trebala sam se prije sjetiti napraviti ono što sam napravila. Josip ne bi bio mrtav kao ni tvoj... - zastala je i čekala da ju Nikolina nadopuni. 

- Ivica. - tiho je rekla da je jedva sama sebe čula.

- Upravo tako! Ni Josip niti Ivica ne bi morali poginuti. Osjećam užasnu... 

- Grižnju savjest. - rekla je Nikolina umjesto Lene. - Znam. I ja isto. Da sam malo više mozga imala, Ivica bi mi bio živ. Ja sam kriva. - rekla je i pustila da joj suza krene niz obraz. - Ne, Lena, ne zaslužujem drugu priliku, a i u ostalom ne želiš ovakvu katastrofu za sestru. Znam da bi jako lijepo bilo biti kraljičina sestra i princeza, ali ne. Žao mi je. - rekla je briznula u plač i ustala se. Spremila se izaći iz kolibe na što joj je Lena prepriječila put.

- Jednako smo katastrofa i ako će te itko ikad moći shvatiti onda sam to ja. Meni je, jednako kao i tebi oduzeto sve i nametna legenda i da ona mora biti ostvarena. Ali znaš što? - Lena je zastala i nadala se da će Nikolina koristiti sponu, ali nije, nego je samo odmahnula glavom. - Ja... pa, legenda se nužno ni ne mora ostvariti. - rekla je i pustila da sjedne uz vrata. Osjetila je Nikolinin upitni pogled na sebi, kao i njenu nježnu ruku koja joj je išla uz lice. 

- Ako će te itko ikada moći shvatiti onda sam to ja. - rekla joj je s toliko sigurnosti da je i samu sebe začudila.

- Znaš ono kada si mislila da si me ubila? Kada si mi na ruku - podignula je lijevi rukav. - upisala one riječi? - Nikolina je kimnula, zagrlila ju i ispričala se. - Ne, nemoj se ispričavati, ti si zapravo dobro postupila, jer zahvaljujući tome otkrila si ovo. - podignula je lijevu ruku i pokazala joj upisane riječi "Ja ostajem tu, zauvijek. Immortal". Nikolina je rukom prošla po Leninim ožiljcima, kao da se nadala da će zacijeliti kada prođe rukom, ali nisu. Ostali su. Nikolina se udaljila i spustila ruke s Lene. - O tome ti pričam! - vrlo glasno je rekla Lena. 

- Što sam ti napravila! Lena, olakšaj sve i samo me ubij. - rekla je i uzela Leninu desnu ruku i stavila ju pod svoje grlo. - Učini to! Ne pomažem ti nikako, samo sam ti nanosila zlo i više od onog što sam morala. - rekla je, pogledala ju u oči i onda se izderala: - Ubij me!

- Neću. Učinila si dobru stvar, a ne lošu kad si me ubila prvi put. - Nikolinin izraz lica je ličio upitniku. - Kad si me ubila, ubila si ljudski dio mene, koji je zamijenio demonski. Sada sam besmrtnija od običnog vampira ili demona. Ja sam kraljica vampira i demona, a ako ti želiš biti kraljica, možeš. Vampirsko kraljevstvo je tvoje, samo reci riječi. - Lena je osjetila Nikolinin osjećaj krivice i nedorečenosti. Prepuzala je taj mali razmak između njih i zagrlila Nikolinu. - Ja tebe ne krivim. Da sam ja bila ona koja je osuđena na gubitak, činila bi i gore stvari. Ti si činila čisto logičke. Ne grizi se zbog toga. Sad je ključno da nas dvije nađemo rješenje i smislimo kako ćemo dalje, a svi ostali će se morati pomiriti s time. - rekla je i nasmijala se, na što je povukla i Nikolinu u smijeh. 

- Ne želim vladati, niti sam ikad iskreno htjela. Samo sam svima htjela dokazati da su u krivu, da ja nisam gubitnica. - rekla je tiho, no nastavila je glasnije. - Želim da ti budeš kraljica vampira, demona i svih mitoloških bića. Tebi to savršeno leži, iskreno. A što se mene tiče, je l' ti samo smijem biti iritantna sestra koja će ić' za tobom i gnjavit' te zbog gluposti? - čvrsto je zagrlila Lenu.