Klinci (završena)

Dobro, i što sad?

    Nikolina je šutke slijedila Lenu, dobro ju je odmjerila. Lena je bila nešto niža naspram nje i činila se slabijom od nje. Htjela ju je sada uhvatiti i ubiti dok nitko ne gleda i dok Lena ne misli na nju. U trećini sekunde Nikolina je krenula Lenu ščepati za vrat, ali ona nije znala da Lena može čitati misli, stoga umjesto da Nikolina drži Lenu, Lena je držala nju za grlo nešto manje od pola metra iznad zemlje. 

- Ponašaš se tako djetinjasto. Zar stvarno misliš da me možeš ubiti? Nisi me mogla nadjačati čak ni s cijelom vojskom. - rekla je Lena spuštajući Nikolinu dolje. - Sad se ponašaj normalno,... pa kao vampir.

Kad ju je Lena spustila na tlo, uhvatila se za grlo, jer je Lenin stisak bio poprilično jak za ono što je ona procijenila kao laku metu. 

- Kako si..? - krenula je Nikolina zaustiti, ali u isti mah prestala, jer nije bila sigurna što zapravo želi pitati.

- Kako sam znala da misliš da sam slaba i nešto niža od tebe i kako bi me lako mogla sada ubiti? - reče Lena, naglo stane, tako da se Nikolina skoro zabila u nju od zbunjenosti, i okrenula se prema njoj. - Jednostavno. Ti si mi polusestra i da nisam ja, pa točno onakva kakva jesam, znala bi otprilike što misliš i što želiš. Što misliš da sam se ja samo tako stvorila s onima koji su mi vjerni u baš vrijeme u koje si htjela da budem tu? Hej, mi imamo sponu. - rekla je s izrazom lica koji je Nikolini govorio kao da je ona to već trebala znati. 

- Sponu? Ha? Kakvu sponu? Što ti pričaš?

- Sjedni. - čim je to Lena rekla Nikolina je to napravila, ne obazirući se na prljavo i mokro tlo, sjele su nasuprot jedna drugoj i prekrižile noge. - Pokušaj se fokusirati na moje misli i molim te pritom me nemoj vrijeđat' jer sve ima svoju granicu. - rekla je i ispustila izdah. - Dakle, skoncentriraj se. Što mislim? 

- O tome da mi možeš čitat' misli? - nije bila sigurna postavlja li pitanje sebi ili Leni. - Okej, dobro. A sad se udubi u moje osjećaje. - Lena je prevrnula očima i nastavila: - Kao da te stvarno zanima što osjećam, isto kao što si i za misli.

- Umm... - zastala je, zamižirila i duboko udahnula. - Ne znam, ne mogu,... 

Lena je duboko udahnula da se smiri i da joj ne udari jedan sestrinski šamar.

- Okej, očito su ti moje emocije prekompleksne. Ajd' probaj sad. - rekla je Lena i mislila na Igora i na ono što osjeća dok je s njim. Kako se osjeća bolje nego ikad. Njezina ljubav za njega postala je toliko jaka da Nikolini nije trebalo duže od pola minute da ju identificira. 

- Ljubav. - ovaj puta je to rekla sigurno u sebe. - Štoviše misliš na kralja demona.

Lena se zadovoljno nasmijala i ustala. Kimnula je glavom Nikolini da ju slijedi. Nikolina se bez prigovora ustala i slijedila Lenu. Hodale su još neko vrijeme. Niti jedna, niti druga nisu baš marile za vrijeme koje prolazi i koliko dugo hodaju. Kako su obje vampiri nisu se umorile od dugotrajnog hoda. Hodale su kroz šumu sve dok nisu došli na čistinu u kojoj je ležala jedna koliba. Nikolini je ta koliba bila poznata, u toj kolibi je smišljala plan kako srušiti Lenu i kako da ona postane kraljica vampira, kako da ona ovlada carstvom. No, nije joj bilo jasno kako Lena zna za tu kolibu, na što se Lena nasmijala, a onda se Nikolina sjetila da joj Lena može čitati misli. 

- Znam za ovu kolibu zbog tebe i točno znam što će me zateći unutra. Niski strop, drveni stol koji se može sklapati i rasklapati, dvije drvene stolica i zidovi koji zaudaraju na vlagu. Ajde, idemo unutra pa ćemo razgovarati kao, polusestre? Ljudi? Vampiri? Poluvampiri? - zastala je i izdahnula. - Kako god, idemo unutra pa ćemo razgovarati.

Kada su ušle, bilo je točno onako kako je Lena opisala i kako se Nikolina sjeća. Dvije niske drvene stolice što su bile jedna preko druge. Lena je sjela na onu što gleda prema vratima i Nikolini pokazala da sjedne na onu preko puta nje, što je Nikolina i učinila. 

- Dobro, i što sad? - zaustila je Nikolina kada Lena nije ništa rekla.

- Nisi pobijedila. Legenda se ispunila. Detaljno sam analizirala svaku vrstu naše legende i niti u jednoj ne piše da te moram ubiti, a iskreno i da piše ne znam bih li mogla. - zastala je i zamislila se, stvarno ne bi mogla ju ubiti ni da je morala, znala je da ju može staviti pod svoju kontrolu, ako bude nužno neophodno, ali nije htjela. - Gle, ja vjerujem da ti nisi kriva za to što se dogodilo. Nisi imala izbora, kao ni ja, zato želim da smiriš svoje hormone i negativne emocije koje imaš prema meni jer me ni ne poznaješ. Želim ti ponuditi mjesto savjetnice kraljice vampira, naravno razumjet ću ako ne želiš, ali ipak te neću pustiti iz svog vidika. Uostalom oduvijek sam htjela sestru. - rekla je i nasmijala se. - Pa, onda, želiš li išta od navedenog?