Borba

553 47 2
                                    

    Baš kao što je Lena naredila, s prvim zrakama sunca bili su u pokretu. Nisu imali opreme kao ljudska vojska i nisu morali svi ići vozilima jer su bili dovoljno brzi, izuzev demona, koji su išli motorima. Lena nije bila u krivu, niti su dugo putovali do mjesta gdje su htjeli postaviti zasjedu. Rasporedila ih je tako da ih je dobar dio ostao skriven u pozadini, a naprijed s Lenom su bili Igor i Josip, Larisa i ona dva vampira iz njezinog mrtvog sna. Znala je da će uskoro doći i ona. Njezina protivnica koju nije birala. Nije birala, svoju sudbinu, nametnuta joj je, iako je uvijek mrzila raditi ono što joj je naređeno ovo joj je ipak bilo drago i štoviše tjeralo ju je dalje. Konačno je imala cijelu obitelj, koja se bila spremna boriti za nju i pomoći joj. To je bila ona, samo se nije htjela boriti s njezinom polusestrom jer njoj Nikolina nije bila ništa kriva osim legende, osim onoga što je ona morala učiniti, ali nije ju niti poznavala, a bila je zakleti neprijatelj sa svojom polusestrom. Ako bi joj pružila priliku ispala bi jadna pred svojom novom obitelji, a ako bi ju odmah napala ispala bi jaka i vrlo sposobna za predvođenje.
U tim mislima s druge strane čistine pojavila se ona. Bilo je to prvi puta da Lena vidi Nikolinu. Nikolina je imala dugu kestenjastu kosu, a Lena plavu, dok je znala da im je otac imao tamo smeđu, što će reći da su obje bile na svoje mame, a to opet Leni daje prednost, jer njezina mama je čistokrvni demon. Čula je Nikolinin smijeh koji je više zvučao izrugivanju, razmijenile su poglede i u tren oka bile jedna nasuprot drugoj na udaljenosti manjoj od pola metra. 

- Ti si...? - prva je prozborila Lena.

- A ne, nisam, ja sam ti buduća kraljica cijeloga svijeta, a ne samo ovog mitološkog. - na riječi mitološkog iskreveljila je lice, a Lena je napravila grimasu iz koje se jasno moglo izčitati da joj se Nikolina ne sviđa u prvi trenutak i da joj uopće neće biti teško napraviti ono što joj je namijenjeno. 

Nikolinine misli sviđale su joj se još manje, svaki njezin podsmijeh u mislima Leni je davao dodatnu snagu da ovo učini lakše, stoga joj se zadovoljno nasmiješila i rekla:

- Pa srećo, ti ćeš mi moći biti samo sluškinja. - namignula je Nikolini i šmignula natrag kod svojih. Mislima je svima poslala u glavu poruku: - Ne dajte se omesti, imaju metamorfe, vještice, vile i vukodlake, zajedno s pokojim vampirom. Čuvajte se, stalo mi je do svakog ponaosob. Pazite se molim vas! - pa se izderala iz petnih žila - Ne želim da ostane ijedno stvorenje koje neće priznavati moju vlast! 

Josip, Igor i Larisa su razmijenili poglede što jer je zapravo odlučnost u Leninom glasu bila zastrašujuća. Lena im je pročitala misli i njima troma rekla:

- Pročitala sam njezine misli, ona nije dobra. Sumnjam da bi bila dobra kao čovjek ili kao bilo koji prodigij. Nemojte se bojati, nisam izgubila sebe, a vas troje ćete mi dati snagu da nastavim i dalje se boriti za ono što je ispravno. - Osjetila je olakšanje u njihovim otkucajima srca, ali ujedno i mislima, stoga je opet nastavila punim glasom - A sad, ostvarimo legendu! 

Na te riječi gotovo svi vampiri i demoni su se zatrčali i zgrabili vukodlake za šije ili pak vještice za ruke i onda su im odgrizli vrat da ne mogu niti izgovoriti koje kakve čarolije. Vještice se nisu razlikovale fizičkim izgledom od ljudi, odnosno od vampira ili demona, ali ipak je bilo nešto u njihovim pojavama što nije ulijevalo povjerenje. Vukodlaci su, kao što možete zamisliti, bili veliki vukovi koji su se ponašali kao zvijeri, ništa drugo. Nitko nije pokušati komunicirati sa suprotnom stranom. Bila je to krvoločna borba, u kojoj su se više borili za jednu od polusestri, a ne za svoje ciljeve. No, ipak su se s jednakim žarom borili, ako ne i većim.

Lena i Nikolina nisu se borile, eventualno bi ubile nekog zalutalog vukodlaka ili vampira koji bi ih napao i to s pola snage. Samo su promatrale kako se ostali bore za njih. Lenu je pekla savjest, oni pogibaju za nju, a ona samo stoji i gleda. Nije imala snage se pomaknuti, dok je Nikolina s druge strane bila sretna što ima toliko različitih bića koja će drage volje položiti živote za nju. Ipak je Nikolina ona koju većina različitih vrsta sluša, a ne Lenu. Lena je slušala njezine misli, kada je čula Larisin jauk. 

Okrenula je glavu odmah, to je djelomično bilo instinktivno, a djelomično jer je s Larisom u proteklih mjesec dana razvila sponu, koja je čak nadilazila i onu vezu koju je imala s Josipom. U Larisi je našla sestru, najbolju prijateljicu, savjetnicu, psihijatricu i vojnog taktičara. Kada je okrenula glavu prema Larisi vidjela je da su ju dva vukodlaka oborila na zemlju. Za pola sekunde Lena je bila kraj nje, a za drugih pola sekunde vukodlaci mrtvi. Sve se to dogodilo tako brzo da ni Lena nije mogla vjerovati da je zapravo prouzročila smrt dvaju osoba jer ipak joj je Larisa bila bitnija od ostalih, a posebice od onih koji su bili protiv nje. Lena je pružila ruku Larisi da se ustane, a onda ju je čvrsto zagrlila. Larisa je promrmljala riječi hvala, na što joj je Lena tiho rekla:

- Molim te, nemoj se dovoditi u veliku opasnost, otiđi sad! 

- Ali Lena, ti si mi kraljica, štoviše prva kraljica demona i moram... - Larisa se pokušala usprotiviti, ali Lena ju je dotaknula i osjetile su toplinu, pogled koji su podignule s ruku zapeo im je međusobno u očima. - Kako god ti želiš. Otići ću. Vratit ću se u dvorac i tamo ću te čekati.

Čvrsto je zagrlila Lenu i onda naglo postila i brzo otišla. Dok je razgovarala s Larisom scena oko njih se promijenila. Ona dva vampira koja su ju prva podržala, ona dvojca koju je sanjala, ležali su mrtvi pod nogama dviju vještica. Josip je bio okružen vješticama i borio se s metamorfom koji je bio pretvoren u tigra, a s njim udružen bio je i vukodlak. Josip je bio nadjačan. Ubili su ga. Lena više nije mogla izdržati pritisak koji su joj stvarali. Nije mogla više osjećati miris krvi, a tako mirno stajati. Nije više mogla gledati smrt njoj bliskih i ne znati što da učini. Smirivala je svoje misli kako bi došla do imalo racionalnih. Kada se konačno pribrala, znala je što mora učiniti. Prolazila je čistinom do sredine, odakle je mogla vidjeti sve što se događalo. Kada se na kraju izderala, siktavim glasom: 

- Dosta! - no glas joj se u idućim riječima promijenio. - Vile, vještice, metamorfi i vukovi, vampiri i demoni, sada je dosta bilo. - glas joj je zvučao izrazito umiljat i zavodljiv. - Želim od svih vas da stanete i počnete pomagati ozlijeđenima.

Svi su stali i u istom trenutku počeli tražiti ozlijeđene, kao da nije bilo bitno što se do prije sekundu odvijalo i protiv koga su se borili. Preživjele bijele vještice liječile su sve ozlijeđene, čak i one vampire koje su ih do malo prije držali tako da će ih ubiti. Jedino je Nikolina ostala s istim izražajem lica kao i do sada, štoviše čak se i smrknula. Nije joj bilo pravo i Lena je to znala. Lena je u Nikolinim mislima rekla da ju slijedi. Nikolina je to pokorno učinila te su se njih dvije udaljile od mjesta borbe, a sada mjesta bolnice. 

Klinci (završena)Where stories live. Discover now