Klinci (završena)

Što sam ja?

Otključala je vrata i tiho ih otvorila. Bila je uvjerena da Tamara spava pa ju nije htjela buditi, ipak ju je tako ostavila, a nije dugo prošlo. Izula je starke i tiho se uputila u svoju sobu. Prošla je kraj ogledala u njezinoj sobi, a da se nije ni pogledala. Sjela je na krevet i podignuta koljena zagrlila, a glavu oborila. Kroz njezin širom otvoren prozor dolazio je svjež zrak popraćen toplinom proljetnog sunca. Osjetila je i vjetar i toplinu, no osjetila je i nečiju hladnu, promrzlu ruku na svoj glavi. Milovala ju je. Imala je osjećaj da ne mora podignuti glavu da bi saznala tko je. Znala je. Nije se ni pomaknula nego je tiho rekla, gotovo prošaptala:

- Kako to da si opet došao?

- Vidio sam ono što se dogodilo s Igorom. - odgovorio joj je dečko, koji je sada samo potvrdio ono što je mislila, to je bio Josip.

- A da. - rekla je podižući glavu. - Što to?

- Pa, tvoju svađu s njim. Što je bilo? - rekao je i zagledao se u njezino blijedo lice s nešto izraženijim jagodičnim kostima i očima koje su sada na svijetlu izgledale gotovo čisto zelene.

-Nije bilo nikakve svađe. Samo... - zastala je. Sjetila se svega što joj se i onda motalo po glavi. Nije mogla nastaviti, riječi su joj zapinjale u grlu, a oči su joj se punile suzama. Nije ju više ništa pitao samo ju je zagrlio. Čvrsto. - Kako me mogao ostaviti? Zar mu nisam ništa značila? Zašto mi ona neće reći ni njegovo ime? Ostavili su me samu... - njezina tuga pretvarala se u bijes i onda je vrlo glasno rekla - SAMU!

- Nisu te ostavili samu. Tamara je uvijek bila uz tebe. On... on te je ostavio jer.... To ti ja ne mogu reći, to bi bilo najbolje kada bi ti Helena rekla i priznala ti što si. - rekao je i promatrao njezino lice. Njezine krupne oči koje su do malo prije bile zelene, sada su bile crvene.

- Što sam ja? - rekla je u bijesu dok je on svojim dodirom pokušavao ga suzbiti. Nije mu baš uspijevalo.

- Ti si ljubav mog života. Zar ti to nije dovoljno za sada? - rekao joj je tiho na uho. Od njegovog šapta prošli su ju trnci. Nije dugo čekao njen odgovor kada je nastavio - Ne mogu ti odgovoriti na pitanje što si ti sad, ali mogu ti reći što ćeš biti. Bit ćeš vampir i sa mnom zauvijek. Do kraja vremena. Nećeš biti običan vampir. Jer ti nikada nisi bila obična, ti to ne možeš ni biti. - rekao je, a ona je okrenula glavu prema njemu i gledala u njegovo lice

-Biti vampir i onda živjeti s problemima, ne 80 godina, nego cijelu vječnost. Cijelu vječnost pustu... Bez da znam tko mi je tata i zašto me ostavio. - rekla je i izdahnula.

- Nije pusta, jer upravo zato se vampiri zaljubljuju u točno jednu osobu. Koja je određena za njih, samo moraju nekada čekati na njih i po nekoliko stotina godina. - rekao je i nasmijao. - Kao ja na tebe. - prošao joj je rukom kroz kosu dok je sjedio na krevetu kraj nje. - A što se tiče tvog tate, to ćeš saznati vrlo brzo. Ja ti ne smijem reći ništa više osim ovog da se zove Antonio i da te ostavio zato što je morao.

- Zato što je morao! Zato me je ostavila i ona! Pa trebala me i Tamara ostaviti onda! - rekla je i legla na krevet.

- I da su te oni svi ostavili, ja ne bih. Ne bi mogao. Nikako. - rekao je i legao kraj nje i zagrlio ju tako da je njezina glava bila na njegovom ramenu.

- Pričaj mi o vampirima. - rekla je i pokušavala osjetiti njegove otkucaje kojih nije bilo.

- Mislio sam da mi ne vjeruješ. - rekao je i nasmijao se.

- Ne vjerujem, ali to su jako dobre priče za uspavljivanje.

- Ajde uredu. Ispričat ću ti jednu drevnu vampirsku legendu. Ova legenda je stara tisućama godina. Kaže kada vampirski kralj zanemari odabranicu njegova srca, prevarit će ju dva puta s različitim smrtnicama. Od obje smrtnice dobiti će kćer. Obje posebne na svoj način, obje vrlo jake, obje nasljednice trona. Ali samo će jedna postati kraljica vampira. Polusestre će se boriti za vlast. Svaka će predvoditi svoju vojsku, svoje sljedbenike. Samo jedna će izaći pobjedonosna i to ona koja je odgajana od strane smrtnice. Na koju je pazio demon koji je postao suparnik njezinog odabranika, njezinog vampira. Njezine ljubavi. Naravno i druga polusestra ima svog vampira, no ona je vampir od svog rođenja. Rođena je kao vampir koji će rasti do svoje 18 godine i onda će takva ostati zauvijek, odgajana je od strane vampira i zna svoju sudbinu, no nada se preokretu, pronalazi načine, saveznike, samo kako bi porazila prvu polusestru. - rekao je i opet joj prošao rukom kroz kosu pa po licu. - Rat između polusestara mogao bi izazvati rat i u svijetu smrtnika. Mogao bi i njima pokazati da nisu sami i samim time nas sve dovesti u opasnost.

- Zar ne bi ta koja je odgajana od smrtnice trebala biti slabija? I zna li ona da je vampir? - okrenula je svoju glavu prema Josipovom licu i pogledala ga u njegove modro zelene oči.

- Legenda kaže da je ona to oduvijek u sebi znala, samo nikada nije mogla to prihvatiti. I ne, upravo suprotno, sudeći da ju je smrtnica odgajala ima više saveznika. Dok druga polusestra poseže za nadnaravnima.

- Nadnaravnim?

- Pa da... znaš, vukodlaci, vještice, čarobnjaci, vilenjaci pa čak i ona mala stvorenja kojima uvijek zaboravim ime. Ma ima ih jako puno. Ne znam ih ni sve. Jednom sam upoznao jednu vješticu, htjela mi je začarati srce. To je bilo još prije prvog svj. rata. - nasmijao joj se. Imao je prekrasan smiješak. Nije mogla odvojiti pogled od njega.

- A postoje li... - Leninu riječ je prekinulo šuštanje u prizemlju. Tad se sjetila da nije sama nego da je i Tamara kod kuće. - Molim te otiđi, ne želim da te vidi. Ne znam zašto, ali samo molim te to napravi. - rekla je, a Josip se krenuo ustajati s kreveta. Kada je krenuo skočiti kroz prozor Lena ga je uhvatila za ruku. - Hoćeš mi doći opet?

- Obećanjem. - rekao je i poljubio ju u obraz pa skočio.

Ona je još neko vrijeme stajala pred prozorom, gledala van i ponavljala svaku riječ koju joj je ispričao. Od velike zanimljivosti bila joj je ta legenda. Dvije polusestre, kao neka bajka. Samo je falila princeza i njezin princ na bijelom konju.