12.dio

1K 100 8
                                    

CHARLES P.O.V

"Gospodaru." Ariana mi se naklonila. Ona je moja najbolja vidovnjakinja. Uz njezinu pomoć,za par dana bi Zoey mogla stvarno biti ovdje. Moramo požuriti jer mi ponestaje vremena. Zoey i ja moramo ispuniti proročanstvo ili će se dogoditi nešto strašno.

"Kćeri moja,što je bilo sa onim dečkom?" Namrštila se. Vjerojatno nije dobro prošlo.

"Gospodaru,on je na strani dobra. Ispričala sam mu sve,ali on mi nije vjerovao." Spustila je pogled Odmahnuo sam glavom. Znači,morat ću ga ubiti. Nitko ne smije stati između mene i Zoey.

"Sutra idemo k njemu." Pogledala me uplašeno.

"Gospodaru,nećete ga valjda ubiti?" Klimnuo sam glavom.

"Kćeri,što si mislila da ću napraviti? Taj dečko mi samo smeta." Pogledala me tužno.

"Gospodaru,molim vas. Nemojte ga ubiti. Možda ga uspijem nagovoriti." Odmahnuo sam glavom.

"Ne,nemamo vremena." Pogledao sam u daljinu prema tirkiznom moru.

"Zoey mora što prije doći ovdje." Čuo sam nečije korake,a zatim i nečije teško disanje. Pogledao sam preko ramena. Havers. Mali plavi stvor.

"G-gospodaru." Promucao je. "Šta je Havers?" Uplašeno me pogledao.

"Javili su mi da će Zoey danas početi sa obredom." Krasno. Znači glupa Ingrid ju je ipak nagovorila,a i sama zna da neće preživjeti.

"Što hoćete da učinim? Da ju dovedem ovdje?" Odmahnuo sam glavom. Još mi samo treba da nešto uprskaju. Moram to sam obaviti.

"Ja ću se pobrinuti za to. Hvala što si rekao,možeš ići." Klimnuo je,a zatim se naklonio. Taj mali stvor se boji svega,ali je jako pametan. U mom dvorcu su razna bića. Vampiri,vukodlaci,vještice,nimfe...Svi oni čine moju vojsku. Ako bude potrebno,povest ću ih sa sobom u Winterfield. Ne smijem dopustiti da Zoey napravi obred. Krenuo sam nastaviti pričati sa Arianom,ali Havers je još uvijek stajao iza mene.

"Havers,trebaš još nešto?" Klimnuo je glavom.

"Šta se dogodilo?" Zažmirio je,a onda je prekrio lice rukama. "Pričaj." Opet je klimnuo. Izgleda stvarno uplašeno. Šta je sad napravio?

"Gospodaru,Marcus je rekao ostalima u dvorcu da mu je dosta svega i rekao je da će pobjeći daleko od vas." Molim? Nasmiješio sam se. Taj mali stvor misli da može otići odavde?

"Gdje je on?" Trznuo se. "Gos..." Prekinuo sam ga.

"Pitam te gdje je on?" Viknuo sam. Havers je uplašeno poskočio.

"U svojoj sobi. Sprema stvari." Klimnuo sam. Zažmirio sam,a onda sam se stvorio u maloj sobi. Pogledao sam prema malom drvenom krevetu. Tamo je sjedio Marcus. Spremao je stvari. Došao sam do njega. Okrenuo se prema meni.

"Marcus." Nasmiješio sam se. "Čuo sam neke glasine o tome da hoćeš otići odavde. Vjerujem da to nije istina." Klimnuo je. Izgledao je uplašeno.

"Istina je. Odlazim." Podignuo sam ruke. Nasmiješio sam se.

"Htio sam ti dati drugu priliku,ali izgleda da ne želiš." Ustuknuo je,a onda je podignuo ruke.

"Nemoj me dirati." Viknuo je. "Laminos incante." Crna utvara je izašla iz mojih ruku. Stala je ispred Marcusa.

"Ubij ga." Rekao sam,a onda sam nestao iz sobe. Čuo sam vrisak i nasmiješio sam se.

ZOEY P.O.V

Došli smo do bakine kuće. Baka je rekla da idemo u neku špilju. Hodali smo po polju na kojem sam dobila prvu moć. Osjetila sam onaj poznati miris borova. Pogledala sam u nebo. Možda više nikada neću osjetiti toplinu sunca na svom tijelu. Možda više nikada neću hodati parkom dok gledam djecu kako se igraju na igralištu.

SecretsWhere stories live. Discover now