5.dio

1.5K 126 11
                                    

Krenuli smo prema njegovom autu koji je bio parkiran na obližnjem parkiralistu. "Zo,gdje idemo?" Nisam se okretala,samo sam nastavila hodati.

"Idemo mojoj baki." Sustigao me upitno me gledajući. "Budeš sve skužio kad dođemo tamo. Koji je tvoj auto?" Pokazao je na crveno auto malo dalje od nas. Dao mi je ključeve i sjeli smo unutra. Primila sam volan čvrsto ga stiskajući.

"Slušaj,danas ćeš saznati nešto..." zastala sam tragajući za prikladnom riječi. "Gle,ja ne znam kako bih ti to objasnila jer sam i ja nova u svemu tome,ali ja mislim da si ti vještac." Nasmiješio se gledajući me kao da sam luda.

"Vještac?" Klimnula sam. "A ti bi onda kao trebala biti vještica?" Ponovo se nasmiješio.

"Nije smiješno. I da,ja sam vještica,kao i moja baka i baš zato idemo k njoj." Pogledala sam ga u retrovizoru. Izgledao je zbunjeno i nervozno. Svako malo je pogledavao u mene,ali ništa nije govorio. Vozili smo se već 20 minuta i bili smo blizu. Vozila sam po autoputu,sve dok nisam došla do malog zemljanog puta ispred kojeg je bio nekakav znak. Pratila sam adresu koju mi je baka napisala na papir. Ovo će mi biti prvi put da idem k njoj.

Nakon nekog vremena Ian je ponovno progovorio. "Dobro,ajde sad da ti kao vjerujem." Pogledao me. "A ne vjerujem ti." Naslonio se na sjedalo.

"Kako ti znas da sam ja taj vještac?" Pogledala sam ga u retrovizoru pitajući se što mu zapravo smijem reći. Što ako se ispostavi da on nije nikakav vještac nego običan dečko,no opet kako bih običan dečko mogao imati vizije.

"Nisam ni ja još sigurna." Skrenula sam u veliko dvorište. Izašla sam iz auta udišući zrak koji je bio potpuno drugačiji od onoga u gradu. Osjetila sam u daljini miris borova. Malo dalje od kuće prostirala se velika livada. To mjesto sam vidjela onda kada me baka uvjeravala da sam vještica. Na tom mjestu je Charles odveo bakinu sestru. U mom razmišljanju me prekinula baka koja je izašla iz kuće. Iako je već dosta stara,svejedno je još uvijek lijepa. Imala je zelene oči kao i ja.

"Kćeri,tako mi je drago što si došla." Dočekala me je sa osmijehom na licu čvrsto me grleći. Kada se odmaknula od mene pogledala je u Iana koji je stajao sa strane zbunjeno nas gledajući.

"Tko je on?" Tiho me je upitala. "Baka,ovo je Ian. Ja mislim da je on vještac,pa sam ga dovela ovdje da ga vidiš. Rekao je da je dobivao vizije smrti svojih prijatelja." Govorila sam joj dok je ona išla prema njemu.

"Dobar dan,ja sam Ian." Pozdravio ju je sa osmijehom na licu,iako sam po njegovim pokretima vidjela da mu nije baš ugodno,no vjerujem da će se kada sve sazna malo opustiti. Nasmiješila mu se.

"Ja sam Ingrid." Još ga je jednom pogledala rukama prelazeći po njemu kao da će dodirom saznati više o njemu.

"Bako,šta radiš?" Okrenula se prema meni. "Dodirujući ljude povremeno mi dolaze njihova sjećanja i misli pa prema njima mogu odrediti kakav je čovjek zapravo u suštini. Ovaj mladić je jako zbunjen,no duboko u sebi zna da je ovo ispravno i da nam pripada. Vjeruje kako je našao svoju drugu obitelj i zna da mu govorimo istinu." Začuđeno sam ju pogledala. I ona je to sve saznala dok ga je dodirivala?

"Hajde,idemo unutra pa ćemo o svemu porazgovarati." Oni dvoje su krenuli unutra,a ja sam ostala stajati i gledati u livadu iza koje se nalazila velika šuma.

"Zoey,ti ne ideš?" Upitala me baka. Pogledala sam ju. "Idite vi,ti mu baka reci sve,a ja ću doći poslije." Pogledala sam ponovo u tu prekrasnu livadu koja me dozivala. Čudno,ali osjećala sam se kao da sam povezana s tom zemljom,kao da joj pripadam.

"Idem se malo prošetati." Klimnula je. Nasmiješila se dok je dolazila bliže meni.

"Kćeri,poslušaj svoje instinkte i napravi ono što smatraš ispravnim. Znam da ćeš sve napraviti ispravno jer si ti Lane,a naša obitelj nikada nije griješila." Šapnula mi je tiho kako Ian ne bi ništa čuo. Poljubila me u čelo,a onda me još jednom pogledala.

SecretsWhere stories live. Discover now