3.dio

2.4K 168 11
                                    

Nisam se stigla izmaknuti i već sam mislila da sam gotova i da će me udariti,ali u zadnjem trenu je zakočio,bio je samo par metara dalje od mene. Sva preplašena ostala sam stajati na mjestu kada je netko došao do mene.Prepoznala sam ga,to je bio dečko koji me branio pred onom plavom glupačom.

„O Bože,jesi dobro? Oprosti,stvarno te nisam vidio,nešto sam se zamislio i za sekundu si se stvorila ispred mene." Pogledao me zabrinuto dok sam ja držala ruke na glavi koja me počela užasno boljeti.

„Dobro sam." Promucala sam. Još sam u šoku od svega,kad sam vidjela taj auto kako ide prema meni cijeli život mi se izvrtio u glavi i shvatila sam kako sam zapravo napravila malo toga u životu. Nikada nisam otišla van grada,čak ni sa školom. Krenula sam dalje,ali me uhvatio za ruku.

„Čekaj,odvest ću te doma." Odmahnula sam glavom.

„Ne treba,stvarno." Pogledao me. „Ne,ne smiješ me odbiti. Zbog mene si mogla poginuti,barem ti se tako mogu nekako odužiti." Zakolutala sam očima.

„Ali stva..." Prekinuo me,primajući me za ruku. „Nema ali. Hajde idemo." Povukao me prema autu. Otvorila sam vrata i sjela unutra dok je kovrčavi palio auto gledajući me svako malo. Čim je vidio da sam ga primjetila okrenuo je glavu.

„Znaš,inače se ne vozim sa strancima." Nasmiješio se. „Pa nisam ja stranac,znaš me sa fakulteta." Rekao je gledajući u cestu.

„Da,vidjela sam te jednom..." Pogledala sam ga,nervozno sam lupkala nogama.

„Oprosti zbog onog sa Arianom,zna biti malo...nepristojna." Nasmiješila sam se.

"Malo? Pa cura me je ošamarila i još me izvrijeđala." Još se jedanput ispričavajući,pitao me za adresu. Dok sam mu je govorila,zazvonio mu je telefon. 

HARRY POV.

"Molim?" Javio sam se na mobitel. Čuo sam Arianin glas. 

"Harry,pa gdje si ti? Kasniš već 15 minuta!" Zakolutao sam očima čuvši Ari kako se dere na mene preko mobitela. Joj i ona stvarno nekad pretjeruje. 

"Ariana,dolazim za 20 minuta." Hladno sam odgovorio. 

"Pa zaboga Harry,koliko tebi treba da se spremiš."  

"Dolazim uskoro." Pogledao sam u Zoey. "Sad moram ići." Prekinuo sam poziv.  

"Usput ja sam Harry." Dodao sam dodirujući joj ruku. Tako dugo sam želio dodirnuti je. 

"Zoey,drago mi je." Rekla je. 

Skrenuo sam nadesno,došavši do velike plave zgrade. Zahvalila mi je izlazeći iz auta,a ja sam krenuo za njom. 

ZOEY POV. 

Vidjevši ga kako ide zamnom okrenula sam se prema njemu. 

"Harry,hvala sto si me dovezao,ali ne trebaš ići samnom." Doviknula sam mu. 

"Ne,otpratit ću te do stana. Na kojem katu živiš?" I šta sad da mu kažem? Ne mogu ga odvesti u podrum... 

"Na prvom." Došli smo do ulaza u zgradu. "Harry,stvarno ne trebaš ici dalje,moj stan je odmah tu na ulazu." 

"U redu." Promrmljao je. 

"Vidimo se,bok." Pozdravila sam ga,odlazeći prema stanu sa osmijehom na licu. 

Ulazeći u stan vidjela sam mamu kako čita nekakav papir. 

"Bok mama." Pozdravila sam ju. 

"Bok." Odgovorila je. Došla sam do nje gledajući u papir koji je čitala. 

SecretsWhere stories live. Discover now