Secrets

22.dio

IAN P.O.V

O moj Bože. U Zoey su se opet probudili Guni. Ovo neće dobro završiti. Zoey je podignula ruke, a iz njih je izašla crna svjetlost, baš onakva kakvu je maloprije napravio Kilon. Ta crna svjetlost, koja je izašla iz Zoey, je otišla do Kilona i obavila se oko njegovog tijela.

Počeo je vikati i lamatati rukama, ali mu to nije ništa pomoglo. Snažno je udario u zid, baš kao i Harry maloprije, samo što je Kilon, za razliku od Harrya, odmah ustao.

Maknuo sam pogled sa Zoey i Kilona i okrenuo sam se prema Harryu. Još uvijek je ležao na onom prokletom betonu i nije se micao.

Zvao sam Lucasa, ali njega još uvijek nema. Zašto još uvijek nije došao? I zašto se Harry ne budi? Toliko pitanja, ali nijedan odgovor.

Čuo sam otvaranje vrata, a uskoro i Lucasov glas. "Došao sam. Ian, stvarno oprosti, ali nisam stigao prije." Dotrčao je do nas. Šepao je, a noga mu je krvarila. Nisam ga ispitivao što se dogodilo, ali to ne znači da se izvukao. Čim završi ovo sa Kilonom i čim Harry bude bolje, pitat cu Lucasa što se dogodilo.

Lucas je čučnuo kraj Harrya koji se još uvijek nije probudio. Iz torbe je izvadio stetoskop i još neke medicinske stvari. Na brzinu ga je pregledao, a onda se lagano nasmiješio.

"Čujem mu puls, hvala Bogu, ali je jako slab. Pao je u nesvijest i trebao bi se uskoro probuditi. Vidim da ima dosta ozbiljnu ranu na glavi pa bi ga rrebao odvesti u bolnicu jer je vrlo moguće da ima potres mozga. Samo mi treba vaša pomoć."

Rekao je, a ja sam klimnuo glavom. Rekao sam Liamu i Zaynu da pomognu Lucasu, a onda sam čuo nekakvu buku. Brzo sam se okrenuo i začuđeno sam gledao u prizor ispred sebe.

Zoey i Kilon su se borili. On ju je gurnuo na veliko ogledalo koje je bilo iza nje i staklo se slomilo u tisuće komadića. Jedan komadić se zabio u Zoeyinu ruku, ali ga je ona brzo izvadila. Nije rekla ni riječi.

Brzo se ustala i šepajući je došla do Kilona. Šakom ga je udarila u nos iz kojeg je uskoro potekla krv. Rukom je obrisao krv, a onda ju je počupao za kosu i počeo ju je vući po prostoriji.

Možda je netko od nas trebao nešto reći ili ih zaustaviti, ali nitko se nije ni pomaknuo. Vjerojatno su se previše bojali jer su vidjeli što je Kilon napravio Harryu, barem se ja tako osjećam. Nekako mi je lakše samo posmatrati sa strane, a Zoey ionako prilično dobro ide.

Podignula se sa poda gdje ju je Kilon ostavio da leži i ponovno je došla do njega.

Ona crna svjetlost, koja je maloprije izašla iz njezine ruke je došla do Kilona i omotala mu se oko vrata.

Zoey je počela okretati ruku, a Kilon se počeo gušiti. "Kćeri, stani." Ingrid je rekla, a Zoey joj je uputila jedan ljutiti pogled. Mislim da je zažalila što joj je to rekla jer se sad nije pametno uplitati između njih dvoje.

Još je jače stisnula šaku, a onda se okrenula prema nama. "Zaslužio je i puno gore od ovog. Natjerat ću ga da požali za sve što je napravio drugima, a pogotovo zato što je naudio Harryu. Njega nitko ne smije dirati."

Bijesno je rekla. Oči su joj još uvijek bile crne kao ugljen. Guni su još uvijek u njoj. Kilon je pao na pod, a rukom se primio za vrat.

Ustao se i krenuo je prema Zoey. "Pazi." Viknuo sam, ali bilo je prekasno, Kilon je već došao do nje. Mislio sam da će je opet udariti, ali naprotiv, Zoey se okrenula prema njemu i nogom ga je snažno udarila u trbuh. Zateturao je, ali nije pao. Približila mu se te je ponovila isti udarac, a zatim ga je, za kraj, rukom snažno udarila u lice.

Pao je na pod i više se nije ustajao, ostao je ležati na hladnom betonu, valjda je odustao od borbe. Shvatio je da je Zoey puno jača od njega i da mu se ne isplati boriti se sa njom.